Kada govorimo o spavanju beba, puno se češće susrećemo s pitanjem spava li beba dovoljno.
Roditelji prate trajanje dnevnih spavanja, noćna buđenja, vrijeme uspavljivanja i ukupnu količinu sna, često zabrinuti da njihova beba spava manje nego što bi „trebala“. No, postoje i bebe koje spavaju dugo i često zbog čega se roditelji mogu zapitati suprotno: može li beba zapravo spavati previše?
Kratak odgovor je: da, može, ali sama činjenica da beba spava više od prosjeka najčešće nije razlog za zabrinutost.
Potrebe za snom izrazito su individualne. Većina beba ima prosječne potrebe, dok postoje i bebe s povećanom ili smanjenom potrebom za snom. Zato je puno važnije promatrati cijelu sliku – dob bebe, način i učinkovitost hranjenja, rast i razvoj, okruženje u kojem odrasta, ponašanje tijekom budnih perioda te je li došlo do nagle promjene u njezinu uobičajenom obrascu spavanja.
Koliko sna bebe zapravo trebaju?
Potreba za snom mijenja se vrlo brzo tijekom prve godine života. Novorođenčad provodi velik dio dana spavajući, a njihov san još nije organiziran prema klasičnom ritmu dana i noći. Kako beba raste, razdoblja budnosti postupno postaju dulja, noćni san postaje konsolidiraniji, a ukupan dnevni san se skraćuje i organizira u manji broj spavanja.
Prema preporukama National Sleep Foundationa, novorođenčad do tri mjeseca u prosjeku treba između 14 i 17 sati sna tijekom 24 sata, dok je za bebe od četiri do 11 mjeseci preporučeno približno 12 do 15 sati sna.
Američka akademija medicine spavanja za bebe od četiri do 12 mjeseci navodi nešto širi preporučeni raspon od 12 do 16 sati sna u 24 sata, uključujući dnevna spavanja.
Međutim, riječ preporučeno ovdje je vrlo važna. Takvi rasponi predstavljaju smjernice, a ne preciznu količinu sna koju svaka pojedina beba mora ostvariti. Neke bebe prirodno trebaju više sna, dok druge sasvim dobro funkcioniraju s manjom količinom.
Drugim riječima, dvije zdrave bebe iste dobi mogu imati prilično različite obrasce spavanja. Ako se beba uredno budi radi hranjenja, dobro jede, napreduje na težini, tijekom budnih razdoblja djeluje zainteresirano za okolinu, ostvaruje kontakt, kreće se i razvija u skladu sa svojom dobi, nešto veća potreba za snom od prosjeka sama po sebi uglavnom nije razlog za zabrinutost.
Važno je napomenuti da roditelji često primjećuju da njihova beba nekoliko dana spava više neposredno prije ili tijekom razdoblja intenzivnog razvoja. San zaista ima važnu ulogu u sazrijevanju mozga, učenju, pamćenju i razvoju.
Treba li buditi bebu koja dugo spava?
Ovisi prvenstveno o dobi i okolnostima. Kod novorođenčeta hranjenje i odgovarajući prirast imaju prednost pred pokušajem uspostavljanja rasporeda spavanja.
U prvim tjednima života pedijatar može preporučiti buđenje bebe radi hranjenja, posebno ako još nije vratila porođajnu težinu, slabije napreduje, rođena je prije termina ili postoje drugi medicinski razlozi zbog kojih je važno osigurati dovoljno česte podoje ili obroke.
Kada beba uredno napreduje i liječnik više ne smatra potrebnim buditi je radi hranjenja, situacija postaje drugačija.
Kod starije bebe povremeno možemo odlučiti prekinuti vrlo dugo dnevno spavanje ako primjećujemo da ono redovito utječe na ostatak dana ili noćni san. Primjerice, beba koja vrlo dugo spava kasno poslijepodne može navečer jednostavno imati manju potrebu za snom i teže zaspati u svoje uobičajeno vrijeme.
Može li previše dnevnog sna pokvariti noć?
Dugo dnevno spavanje može utjecati na noćni san, ali ni ovdje ne postoji jednostavna formula. San reguliraju dva važna procesa: cirkadijalni ritam i homeostaza spavanja i budnosti. Pojednostavljeno rečeno, što smo dulje budni, postupno raste potreba za snom. Nakon spavanja ta se potreba smanjuje i ponovno postupno raste tijekom sljedećeg razdoblja budnosti.
Zato dijete koje je tijekom dana ostvarilo vrlo veliku količinu sna može navečer imati manju potrebu za snom. Kod neke djece to će rezultirati kasnijim i dugim uspavljivanjem, razdobljem budnosti usred noći ili vrlo ranim jutarnjim buđenjem.
No, to ne znači da je svaki problem s noćnim snom posljedica „previše dnevnog sna“. Paradoksalno, kod nekog će djeteta upravo premalo dnevnog sna i velika iscrpljenost otežati večernju regulaciju i uspavljivanje.
Kada treba prilagoditi raspored spavanja?
Umjesto fokusiranja na jednu brojku, korisnije je promatrati obrazac tijekom nekoliko dana.
Ako beba dugo spava tijekom dana, ali navečer relativno lako zaspi, noćni san joj odgovara, dobro napreduje i zadovoljna je tijekom budnih perioda – vrlo vjerojatno nema potrebe ništa mijenjati.
Ako, s druge strane, redovito spava vrlo dugo tijekom dana, a istovremeno joj navečer treba sat vremena ili dulje da zaspi, usred noći provodi dugo vremena budna ili se dan pomiče u ritam koji obitelji više ne odgovara, tada možemo razmotriti prilagodbu rasporeda.
Pritom cilj nije djetetu oduzeti san koji mu treba, nego pokušati pronaći raspored njegove ukupne potrebe za snom koji odgovara i njegovom ritmu i svakodnevnom životu obitelji.
Kada pretjerana pospanost bebe zahtijeva pažnju?
Postoji velika razlika između bebe koja je oduvijek „spavalica“ i bebe koja je odjednom neuobičajeno pospana.
Roditelji uglavnom dobro poznaju uobičajeno ponašanje svoje bebe. Ako dijete iznenada spava značajno više nego inače, teško ga je probuditi, ne pokazuje uobičajeni interes za okolinu ili djeluje izrazito bezvoljno, to se ne smije ignorirati.
Posebno je važno potražiti liječnički savjet ako uz neuobičajenu pospanost beba:
- teško se budi ili je roditelj ne može razbuditi kao inače
- slabije jede ili odbija obroke
- ima značajno manje mokrih pelena
- ima temperaturu ili druge znakove bolesti
- djeluje izrazito mlitavo ili letargično
- otežano diše
- ne napreduje očekivano na težini
- pokazuje naglu i značajnu promjenu u ponašanju.
Kod vrlo male bebe prag za javljanje pedijatru treba biti posebno nizak. U takvim situacijama problem nije broj sati sna, nego promjena općeg stanja djeteta.
Zaključno, veća potreba za snom sama po sebi najčešće nije razlog za zabrinutost ako beba uredno napreduje i dobro funkcionira tijekom budnih razdoblja. Važnije od samog broja sati sna jest pratiti njezin uobičajeni obrazac spavanja i opće stanje.
Autor: Tena Skalicki Vukoša, certificirani edukator za spavanje djece 0 – 3 godina starosti
