Otoplastika u dječjoj dobi je kirurški zahvat kojim se ispravlja izgled vanjskog uha – uške. Najčešće se izvodi u djece koja imaju odstojeće ili „klempave“ uši. No, može se izvesti i u odrasloj dobi.
U današnjem članku pročitajte sve o otoplastici – što je, kada i kako se izvodi, koje su moguće komplikacije i kako izgleda oporavak nakon zahvata, kako bi roditelji i djeca imali sve potrebne informacije prije donošenja odluke o korekciji odstojećih uški.
Što su odstojeće uške i zašto nastaju?
Odstojeće uške ili popularno „klempave uši“ su jedna od najčešćih prirođenih anatomskih varijacija u dječjoj dobi.
Premda ne uzrokuju funkcionalne poteškoće te ne utječu na sluh, odstojeće uške mogu biti izvor značajnog nezadovoljstva i negativno utjecati na samopouzdanje djeteta. Upravo zato, mnogi roditelji razmišljaju o otoplastici – kirurškom zahvatu korekcije odstojećih uški.
Odstojeće uške najčešće nastaju zbog nedovoljne izraženosti antihelikalnog nabora, odnosno zavojitog dijela hrskavice, oblika slova Y, na prednjoj strani uške.
Kad je antiheliks slabije izražen ili uopće nije oblikovan, gornji dio uške gubi na normalnoj zakrivljenosti i odmiče se od glave.
Većina odstojećih uški ima i malo dublju ili veću konhu, odnosno ušnu školjku (zdjelasti dio uške uz zvukovod), što također doprinosi većem razmaku (odstojanju) između uške i glave.
Važno je razlikovati deformitet uške od malformacije uške
Malformacija uške je stanje kod kojeg dijelovi uške nedostaju ili su jako slabo razvijeni, dok su kod deformiteta uške svi anatomski dijelovi uške prisutni, no mogu biti „zgužvani“, preklopljeni, nedovoljno uvrnuti ili sl.
Mogu li se odstojeće uške ispraviti bez operacije?
Malformacija uške uglavnom zahtijeva kirurško liječenje, dok se deformiteti poput odstojeće ili preklopljene uške ponekad mogu liječiti i nekirurški.
Manji deformiteti, ako se primijete odmah po porođaju, mogu se pokušati ispraviti nekirurškom intervencijom oblikovanja uha (engl. non-surgical ear molding).
U ranom novorođenačkom razdoblju, odnosno kod tek rođenih beba, pod utjecajem cirkulirajućeg majčina estrogena u krvi, hrskavica uha je vrlo mekana i podatna, što omogućuje njezino oblikovanje bez potrebe za kirurškim zahvatom.
Klempave uši kod beba moguće je ispraviti nježnim postavljanjem posebnog kalupa kojim će hrskavica biti oblikovana izvana i poprimiti željeni oblik. Ovaj postupak je najuspješniji u prva tri mjeseca života.
Nakon šestog tjedna života beba koncentracija estrogena značajno opada i hrskavica postepeno gubi na podatnosti, zbog čega je nekirurško oblikovanje, ako je indicirano, dobro započeti što prije.
Kada je najbolje vrijeme za otoplastiku?
Za otoplastiku postoji optimalan vremenski okvir. Otoplastika, odnosno korekcija odstojećih uški se najčešće izvodi u dječjoj dobi.
Smatra se da je za izvođenje zahvata idealna dob djeteta oko šest godina. Naime, tada je većina djece dovoljno zrela da prođe kroz zahvat i poslijeoperativno razdoblje. Hrskavica uške je još uvijek prilično podatna za kirurško oblikovanje, a sama uška je gotovo u potpunosti razvijena i dosegla je 90 % svoje „odrasle“ veličine.
Također, to je za većinu djece vrijeme prije polaska u školu, što znači da zahvatom u toj dobi možemo izbjeći moguće zadirkivanje vršnjaka u razredu.
Korekcija odstojećih uški u odrasloj dobi
Naravno, odstojeće uške se mogu kirurški korigirati i nakon šeste godine života. U načelu nema gornje dobne granice za korekciju ušiju. Kirurški tehnike i materijali su danas dobro razvijeni i omogućuju nam uspješan rad i dobre rezultate i s potpuno zrelom, čvrstom hrskavicom.
Odstojeće uške mogu se korigirati ako nas smeta njihov izgled i stupanj odstojanja. Cilj operacije je postići prirodan izgled uški koje pristaju uz lice i ne privlače neželjenu pozornost.
Kako se izvodi zahvat korekcije odstojećih uški?
Operacija ušiju kod djece može se izvesti u lokalnoj infiltracijskoj ili u općoj anesteziji. Kod djece se često prakticira u općoj anesteziji, međutim apsolutno je moguća i u lokalnoj anesteziji i kod predškolaraca, ali to ovisi o stupnju zrelosti i suradljivosti svakog djeteta
I lokalna i opća anestezija imaju svoje prednosti i mane koje, ako ste roditelj djeteta koji je kandidat za otoplastiku, možete raspraviti s kirurgom, kao i izraziti svoje želje.
Odstojanje uški može se objektivizirati mjerenjem razmaka između glave i ruba uške ili kuta između glave i osi uške. Analiza oblika uške važna je zbog ispravnog utvrđivanja uzroka odstojanja, što je nužno za planiranje načina korekcije.
Operacija klempavih ušiju kod djece može uključivati formiranje antiheliksa, smanjivanje ušne školjke, priljubljivanje školjke prema glavi posebnim šavovima, ili sve od navedenog.
Oporavak nakon otoplastike
Nakon otoplastike, većina pacijenata može biti otpuštena iz bolnice isti dan. Prvih nekoliko dana nakon zahvata prisutna je blaga bol i osjetljivost u operiranom području, što je potpuno normalno i ublažava se analgeticima.
Preko ušiju se nosi poseban povoj, a zatim i elastična traka za uši. Cilj je zaštititi uši od savijanja u prvim tjednima dok tkiva cijele.
Najčešće se traka nosi dva tjedna cijelo vrijeme, a zatim još dva tjedna samo tijekom noći. Povratak u vrtić, školu ili na posao može se očekivati nakon nekoliko dana do tjedan dana od zahvata.
Tijekom prvog mjeseca od operacije potrebna je pošteda od sportskih aktivnosti i nastave tjelesnog odgoja. Rezultat operacije vidljiv je odmah, ali prvih tjedana uške mogu biti blaže otečene i osjetljive. Konačan rezultat otoplastike vidljiv je nakon nekoliko mjeseci kad se oteklina potpuno povuče.
Komplikacije operacije odstojećih uški
Otoplastika kod djece je kirurški zahvat koji nije dug, ne nosi značajne rizike, rijetko se komplicira, a završava uskim ožiljkom koji je skriven iza uha.
Premda rijetko, komplikacije otoplastike su moguće te podrazumijevaju infekciju ili hematom, što se uspješno rješava manjom intervencijom i/ili antibiotskom terapijom.
Također, područje iza uške je mjesto na kojem nešto češće može nastati tzv. keloid – izdignuti, zadebljani ožiljak koji se mora pravovremeno tretirati.
Zaključno, odstojeće, odnosno klempave uši su česta i relativno lako ispravljiva pojava.
Stručno isplanirana i izvedena otoplastika u dječjoj dobi je siguran zahvat koji, uz odgovarajuću postoperativnu njegu, donosi trajno poboljšanje izgleda uški uz često veliko psihološko olakšanje.
Autor: Mia Lorencin Bulić, dr. med., maksilofacijalni kirurg
Više o rascjepima možete saznati na edukativnom portalu posebno posvećenom ovoj važnoj temi: https://www.rascjepi.net/
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
