Senzorna integracija je proces primanja i obrade osjetilnih informacija koje u mozak dolaze kroz različita osjetila – vid, sluh, njuh, okus, dodir te kretanje.
Zašto moje dijete ne voli nositi čarape? Kako to da skače, vrti se, odbija igru plastelinom, dok neko drugo dijete ne može prestati gnječiti isti?
Takva ponašanja često zbunjuju roditelje, osobito kada se ne uklapaju u očekivane razvojne obrasce. Ponekad ih tumačimo kao fazu, tvrdoglavost ili hiperaktivnost, no uzrok može biti puno dublji – u načinu na koji dijete doživljava svijet kroz svoja osjetila.
Dijete koje stalno skače po kauču, izbjegava dodire ili zatvara uši na zvuk miksera ne ponaša se neodgojeno. Ono pokušava pronaći ravnotežu unutar vlastitog tijela. Upravo se u toj potrebi nalazi suština senzorne integracije – sposobnosti mozga da primi, obradi i organizira osjetilne informacije te na njih odgovori na funkcionalan način.
Što je senzorna integracija?
Senzorna integracija je proces u kojem naš živčani sustav organizira podražaje iz okoline kako bismo mogli primjereno reagirati. Iako djeluje kao stručni termin, zapravo je vrlo bliska svakodnevici – osobito kada dijete na, nama neobjašnjiv način, burno reagira na dodir, miris ili zvuk.
Kao edukacijska rehabilitatorica, često se susrećem s djecom koja se bore s ovim procesom – ne zato što žele, nego zato što im mozak šalje previše (ili premalo) informacija. Kada osjetilna obrada nije usklađena, svijet za dijete može biti zbunjujući, pa čak i iscrpljujući.
U nastavku ćemo se osvrnuti na osjetilne sustave uključene u senzornu integraciju, kako ih prepoznati u svakodnevnom ponašanju i što možemo učiniti da bismo ih podržali.
Kako prepoznati izazove u senzornoj obradi?
Dijete koje traži intenzivne podražaje nerijetko može biti u pokretu, tražiti fizički kontakt, gurati drugu djecu ili skakati bez prestanka. Suprotno tome, osjetljivo dijete može burno reagirati na buku, izbjegavati određene teksture tkanina, ne voljeti zagrljaje ili biti vrlo vezano uz rutinu.
Ovakva ponašanja često idu ruku pod ruku s izazovima u pažnji, emocionalnoj regulaciji i ponašanju. Ako ne razumijemo korijen ovih reakcija, riskiramo da dijete doživi dodatni stres i narušavanje odnosa s djetetom.
Zašto je senzorna integracija važna?
Dijete koje osjeća sigurnost unutar vlastitog tijela lakše uči, komunicira, regulira emocije i povezuje se s drugima. Upravo zato senzorna integracija nije nešto što pripada isključivo terapeutskoj praksi – to je znanje koje može obogatiti svakog roditelja, učitelja i odgojitelja.
Osjetilni sustavi: mnogo više od „pet osjetila“
Iako najčešće govorimo o vidu, sluhu, okusu, mirisu i dodiru, senzorna integracija uključuje i nekoliko manje poznatih sustava, presudnih za svakodnevno funkcioniranje.
Vizualni i auditivni sustavi uključuju obradu slike i zvuka. Poteškoće se mogu očitovati kroz teškoće u čitanju, praćenju pokreta ili jaku osjetljivost na određene zvukove.
Gustativni i olfaktorni sustavi (okus i miris) često utječu na prehrambene navike. Djeca mogu izbjegavati određenu hranu zbog teksture, intenziteta mirisa ili okusa.
Taktilni sustav (dodir) omogućuje percepciju osjeta kroz kožu. Neka djeca su izrazito osjetljiva i ne vole određene teksture, dok druga traže konstantnu stimulaciju.
Vestibularni sustav (ravnoteža i kretanje) nalazi se u unutarnjem uhu i utječe na osjećaj sigurnosti u pokretu. Neka djeca ne vole ljuljanje, dok drugima treba puno kretanja da bi se smirila.
Proprioceptivni sustav pomaže da znamo gdje je naše tijelo u prostoru. Djeca s izazovima u ovom sustavu često su nespretna ili se igraju grubo, ne zato što žele povrijediti druge, već zbog toga što pokušavaju „osjetiti“ granice svog tijela.
Interoceptivni sustav („unutarnje osjetilo“) nam signalizira osjećaj gladi, žeđi, potrebu za odlaskom na toalet ili umora. Djeca s teškoćama u ovom sustavu često ne prepoznaju te signale ili ih teško izražavaju.
Kako pružiti podršku kod kuće?
Nisu vam potrebni skupi alati ili posebni uvjeti – već pažnja, promatranje i kreativnost. Neka djeca uživaju u kinetičkom pijesku, plastelinu ili slikanju prstima. Drugoj pomažu ljuljanje, igra s jastucima, masaža ili glazbene aktivnosti. Uređenje senzornog kutka u domu, gdje dijete može biti samo, opustiti se i resetirati, često čini veliku razliku.
Roditelji mogu pratiti obrasce ponašanja – što djetetu odgovara, a što mu stvara nelagodu – te uvesti rutinu koja smanjuje neizvjesnost. Vizualni rasporedi, piktogrami ili jednostavne socijalne priče pomažu u svakodnevnoj organizaciji.
Suradnja sa stručnjacima poput edukacijskih rehabilitatora donosi dodatnu sigurnost, budući da omogućuje individualiziran plan podrške prilagođen djetetovim potrebama.
Zašto je rana podrška važna?
Što prije prepoznamo izazove u senzornoj obradi, moći ćemo pružiti djetetu strategije koje će mu pomoći da se nosi s osjetilnim izazovima. Djeca koja razviju osjećaj sigurnosti u vlastitom tijelu lakše se uključuju u igru, učenje i svakodnevne situacije.
U našem kabinetu svakodnevno svjedočimo ovim promjenama: dijete koje je jučer izbjegavalo pijesak danas uživa u senzornoj stazi; ono koje nije podnosilo aktivnosti ili rad škarama sada s veseljem reže, budući da mu je manipulacija plastelinom pomogla ojačati mišiće ruke i prstiju.
Dijete treba razumjeti, ne mijenjati
Senzorna integracija nije nešto što treba „popraviti“. To je djetetov način doživljavanja svijeta. Naša uloga je da taj svijet učinimo sigurnim, smislenim i dostupnim. Kad dijete osjeti da je viđeno, shvaćeno i prihvaćeno, tada se otvaraju vrata njegova razvoja.
Zato senzorna integracija nije samo važna – ona je temelj stvarnog razumijevanja, budući da cilj nije da dijete samo „sluša“, već da raste!
Literatura:
1.Lindsey Biel, Nancy Peske: Senzorna integracija iz dana u dan
2. Ružica Podhraški, Ivana Pajk Kraljević: Sretno i spretno dijete
3. Valeria Križanec Marković, Dora Krajnović: Kratki priručnik s aktivnostima za roditelje i odgojitelje
Autor: Dora Krajnović, magistrica edukacijske rehabilitacije
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
