Analna fisura je rascjep sluznice anusa, završnog otvora probavne cijevi. Najčešće je smještena u sredini stražnje stijenke analnog kanala te uzrokuje snažnu bol za vrijeme i nakon pražnjenja crijeva.
Obično se pojavljuje u osoba mlađe i srednje životne dobi, podjednako u oba spola.
Analne fisure su ujedno i najčešći uzrok krvi u stolici u djece.
U današnjem članku pročitajte sve o analnoj fisuri – što je, zašto nastaje, kojim se simptomima manifestira te kako se liječi.
Što je to analna fisura?
Analna fisura (lat. fissura ani) je medicinski naziv za uzdužni ili ovalni rascjep sluznice analnog otvora. Anus ili analni otvor je krajnji dio probavne cijevi, odnosno završni dio rektuma kroz koji feces (stolica) izlazi prilikom defekacije. Anus je građen od mišića, tzv. sfinktera koji sprječavaju nevoljno ispuštanje stolice.
Za razliku od vanjskog, unutarnji analni sfinkter je pod utjecajem autonomnog živčanog sustava, odnosno nije pod kontrolom volje.
Akutna analna fisura uobičajeno cijeli unutar osam tjedana, dok kronične fisure obično traju duže. Manja oštećenja analne sluznice obično spontano cijele, ne dovodeći do razvoja kronične analne fisure.
Analne fisure su najčešće (u 95 % slučajeva) smještene na stražnjoj središnjoj liniji analnog kanala. Najčešće je riječ o samo jednoj fisuri.
Postranično, odnosno atipično smještene analne fisure zahtijevaju temeljitu obradu zbog moguće povezanosti HIV – infekcijom, sifilisom, Crohnovom bolesti, tuberkulozom i hematološkim zloćudnim bolestima.
Zašto nastaje analna fisura?
Uzrok nastanka analne fisure nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da analna fisura nastaje uslijed ozljede analnog kanala, zbog mehaničkog naprezanja prilikom prolaska tvrde stolice ili obilne stolice, lokalne iritacije proljevom, anorektalnih kirurških postupaka ili pak analnih seksualnih odnosa.
Ponekad, analna fisura može i nastati i nakon porođaja.
Važan čimbenik u nastanku analne fisure je i povišen tonus analnog sfinktera (spazam) koji je češći u pojedinaca koji su izloženi stresu, skloni perfekcionizmu te multitaskingu.
Naime, spazam analnog sfinktera (refleksno stezanje mišića anusa) može uzrokovati smanjeni protok krvi u području anusa. Zbog nedovoljne prokrvljenosti, uslijed defekacije, kao i naprezanja prilikom pražnjenja crijeva, lako dolazi do oštećenja sluznice analnog kanala te nastanka ili produbljivanja analne fisure. Odnosno, usporeno je zacjeljivanje, čime se stvara začarani krug.
Uz stres, nastanku povišenog tonusa unutarnjeg analnog sfinktera doprinose prekomjerna tjelesna masa, sklonost trombozi, neodgovarajuća prehrana, sjedilački način života, uzimanje laksativa i dr.
Simptomi analne fisure
1. bol tijekom i nakon defekacije (pražnjenja crijeva)
Vodeći simptom analne fisure je bol u predjelu anusa tijekom i nakon pražnjenja crijeva. Bol se uobičajeno pogoršava defekacijom te može biti prisutna i nekoliko sati nakon defekacije. Obično je oštrog karaktera te ograničava svakodnevne aktivnosti, osobito sjedenje.
2. anorektalno krvarenje
Krvarenje je drugi najčešći simptom analne fisure. Najčešće se očituje kao svježa, svijetla krv na stolici ili toaletnom papiru.
3. svrbež
Može biti prisutan svrbež oko otvora analnog kanala.
4. opipljiva kvržica
Nerijetko se u području analne fisure može opipati mala kvržica ili čvor (hipertrofirana analna papila), koja dodatno pridonosi osjećaju nelagode osobito prilikom defekacije te sjedenja.
Kako se dijagnosticira analna fisura?
Dijagnoza analne fisure postavlja se na osnovi anamneze te kliničkog proktološkog pregleda. Analna fisura se obično lako uočava golim okom. Dodatni postupci poput digitorektalnog pregleda ili anoskopije mogu potvrditi stanja te isključiti druge bolesti poput hemoroida, upala ili tumora.
Analna fisura je često prisutna istovremeno s hemoroidima.
Liječenje analne fisure
Liječenje analne fisure usmjereno je na prekidanje začaranog kruga, prvenstveno na smanjenje spazma, relaksacijom analnog sfinktera i osiguravanjem boljeg protoka krvi u području fisure čime je moguće njezino zacjeljivanje.
1. konzervativno liječenje
Konzervativno (poštedno) liječenje analne fisure provodi se prvenstveno dijetetskim mjerama, odnosno povećanjem unosa visokokvalitetnih vlakana, optimalno čistog psilijuma. Kao i pojačanim unosom tekućine, najbolje vode. Preporučuje se izbjegavanje alergenih namirnica kao što su kravlje mlijeko, rajčice i čokolada.
Osobito su korisne i tople sjedeće kupke (tzv. sitz kupke) koje, osim što pružaju olakšanje, pospješuju cijeljenje fisure.
Uz to, u liječenju analne fisure od pomoći može biti i topikalna (lokalna) primjena glukokortikoida (hidrokortizon), nitrata (nitroglicerin), blokatora kalcijskih kanala (diltiazem) ili botulinum toksina.
Učinak nitrata i blokatora kalcijskih kanala u lokalnoj terapiji analne fisure temelji se na relaksaciji glatkih mišića, što smanjuje pritisak u analnom kanalu, poboljšava prokrvljenost te olakšava cijeljenje fisure.
U liječenju analnih fisura koristi se i botulinum toksin tip A (botox). Injekcije botoxa u unutarnji analni sfinkter privremeno smanjuju njegov tonus, čime se stvaraju povoljniji uvjeti za spontano zacjeljivanje oštećene sluznice.
U liječenju akutnih fisura, poštedno liječenje je obično dostatno.
2. kirurško liječenje
Kirurško liječenje indicirano je u svih kroničnih fisura te kod neuspješnog liječenja akutnih fisura konzervativnim postupcima.
„Zlatni standard“ u liječenju kronične analne fisure je lateralna unutarnja sfinkterotomija (LIS), postupak kojim se djelomično presijeca unutarnji analni sfinkter, čime se postiže učinkovito smanjenje tonusa istog.
Komplikacije operacije analne fisure podrazumijevaju krvarenje, perianalni apsces, fistulu te nemogućnost zadržavanja stolice.
Zbog mogućnosti poslijeoperacijske fekalne inkontinencije (gubitak voljne kontrole nad defekacijom), sve se češće izvodi samo fisurektomija, odnosno uklanjanje samo patološkog tkiva kronične fisure.
Zaključak
Analna fisura je dobroćudna bolest anorektalnog područja. Smatra se da analna fisura nastaje uslijed mikrotraume analne sluznice koja dovodi do lokalne boli i refleksnog stezanja (spazma) unutarnjeg analnog sfinktera.
Spazam povećava tlak u analnom kanalu, što smanjuje prokrvljenost analne sluznice te usporava zacjeljivanje, čime se stvara začarani krug (bol – spazam – bol). Cilj liječenja analne fisure je prekinuti začarani krug nastanka analne fisure te potaknuti zacjeljivanje.
Uz pravovremenu dijagnostiku te odgovarajuće liječenje, moguće je ponovno uspostaviti optimalnu kvalitetu života.
Literatura:
1. PubMed. Anal fissures
2. Cleveland Clinic. What are the symptoms of an anal fissure?
