Trombofilija je poremećaj zgrušavanja krvi koji podrazumijeva povećanu sklonost nastanku tromboze, odnosno stvaranju krvnih ugrušaka (tromba) u krvnim žilama.
Povećana sklonost zgrušavanju krvi, osim što predisponira nastanak tromboze, povećava rizik od neželjenih tromboembolijskih događaja poput plućne (trombo)embolije, te srčanog i moždanog udara.
U trudnoći, trombofilija može biti uzrokom ponavljanih pobačaja, kao i niza drugih komplikacija.
Što je trombofilija?
Trombofilija označava povećanu sklonost zgrušavanju krvi, odnosno stvaranju krvnih ugrušaka u venama (venska tromboza) ili arterijama (arterijska tromboza).
Trombofilija nije bolest sama po sebi. Pojam trombofilija podrazumijeva nasljedne i/ili stečene poremećaje zgrušavanja krvi koji predisponiraju nastanak tromboze, o čemu više govorimo u nastavku.
Zašto nastaje trombofilija?
U fiziološkim uvjetima postoji ravnoteža između čimbenika koji potiču zgrušavanje krvi (prokoagulacijski čimbenici, prokoagulansi) i onih koji isto sprječavaju (antikoagulacijski čimbenici, antikoagulansi).
No, postoji cijeli niz stečenih i nasljednih poremećaja koji mogu narušiti ovu ravnotežu, što za posljedicu može imati pojačanu sklonost krvarenju ili zgrušavanju krvi.
Nasljedna i stečena trombofilija
Trombofilija može biti primarna (nasljedna/urođena) ili sekundarna (stečena).
1. nasljedna trombofilija
Tradicionalno se pojam trombofilija najčešće odnosi na nasljednu trombofiliju.
Nasljedna trombofilija podrazumijeva stanja u kojima naslijeđene genetske mutacije dovode do abnormalne količine ili funkcije proteina uključenih u sustav koagulacije, što za posljedicu ima povećanu sklonost venskim i, rjeđe, arterijskim trombozama.
- mutacija gena za faktor V Leiden (otpornost na djelovanje proteina C, prirodnog antikoagulansa)
- mutacija gena za faktor II ili protrombin (G20210A, povećana proizvodnja protrombina, prokoagulacijskog čimbenika)
- nedostatak antitrombina
- nedostatak proteina S (PS)
- nedostatak proteina C (PC)
Premda nije klasificirana u nasljedne trombofilije, mutacija MTHFR (enzima metilentetrahidrofolat reduktaze) može dovesti do hiperhomocisteinemije, odnosno povećane vrijednosti homocisteina.
Sukladno navedenom, MTHFR mutacija (u homozigota, odnosno nositelja oba mutirana gena) može neizravno povećati rizik od tromboze te komplikacija u trudnoći i porođaju.
Mutacija gena za faktor V Leiden – najčešća nasljedna trombofilija
Faktor V Leiden (FVL) je naziv za mutaciju gena za faktor V (Leiden), prokoagulacijski čimbenik zgrušavanja krvi, s posljedičnom otpornošću na djelovanje proteina C, prirodnog antikoagulansa.
Mutacija gena za faktor V Leiden dovodi do produžene prokoagulantne aktivnosti faktora V, s posljedičnom povećanom sklonošću za nastanak venske tromboze.
2. stečena trombofilija
Stečena trombofilija podrazumijeva stečena stanja koja povećavaju sklonost zgrušavanju.
- antifosfolipidni sindrom
- trudnoća i postporođajno razdoblje
- trauma
- dugotrajna imobilizacija
- zloćudne bolesti
- teže infekcije
- neki lijekovi (antitumorski lijekovi, oralna hormonska kontracepcija, hormonska nadomjesna terapija) i dr.
Antifosfolipidni sindrom
Antifosfolipidni sindrom (APS) je sistemska autoimuna bolesti, a ujedno i najčešći oblik nasljedne trombofilije obilježen povišenim vrijednostima antifosfolipidnih protutijela u krvi.
Kao što i sam naziv govori, antifosfolipidna protutijela usmjerena su protiv fosfolipida, sastavnica od kojih su izgrađene membrane naših stanica.
Antifosfolipidni sindrom povećava rizik od venskih i arterijskih tromboza, kao i komplikacija u trudnoći.
Simptomi trombofilije
Simptomi trombofilije obično nisu uočljivi sve dok ne dođe do tromboze. Simptomi ovise o mjestu nastanka krvnog ugruška (tromba).
- bol, oteklina, crvenilo i/ili toplina zahvaćenog uda (duboka venska tromboza)
- kratkoća daha, bol u prsima (plućna embolija)
- česti spontani pobačaji (trudnoća) i dr.
Kako se postavlja dijagnoza trombofilije?
Dijagnoza trombofilije postavlja se na osnovi detaljne osobne i obiteljske anamneze, kliničkog pregleda, te laboratorijskih pretraga krvi u svrhu otkrivanja prisutnosti nasljednih, odnosno stečenih čimbenika koji mogu dovesti do nastanka tromboze.
Testiranje na trombofiliju
Test na trombofiliju podrazumijeva panel laboratorijskih pretraga koji omogućuje pouzdano utvrđivanje prisutnosti genetskih mutacija koje predisponiraju nastanak tromboze, kao i prisutnost antifosfolipidnih protutijela. Test na trombofiliju radi se iz uzorka periferne krvi.
Važno je istaknuti da pozitivan test na trombofiliju (u odsutnosti pozitivne osobne ili obiteljske anamneze) nema veliki klinički značaj, s obzirom na to da većina osoba s trombofilijom nikada ne razvija trombozu.
Negativan test na trombofiliju (uz pozitivnu osobnu ili obiteljsku anamnezu) ne isključuje u potpunosti trombofiliju, budući da postoji još mnogo mutacija koje nisu otkrivene ili se na njih ne provode testiranja.
Upravo zato, odluka o testiranju na trombofiliju, kao i tumačenje rezultata mora biti temeljeno na cjelokupnom kliničkom kontekstu, individualno prilagođeno svakom pacijentu.
Kako se trombofilija liječi?
Liječenje trombofilije uglavnom podrazumijeva implementaciju antikoagulantne terapije, odnosno lijekova koji sprječavaju zgrušavanje krvi (varfarin, heparin, ili noviji antikoagulansi poput rivaroksabana).
Prevencija trombofilije
U prevenciji trombofilije važnu ulogu ima promjena načina života, što uključuje povećanu fizičku aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine te izbjegavanje pušenja.
U određenim okolnostima (primjerice trudnice s trombofilijom), može biti korisna i profilaktička antikoagulantna terapija.
Zaključno, trombofilija je poremećaj zgrušavanja krvi koji povećava sklonost za nastanak arterijskih i venskih tromboza, odnosno tromboembolijskih događaja. Može biti nasljedna ili stečena, a rano otkrivanje i pravovremena intervencija ključni su za prevenciju ozbiljnih komplikacija.
Literatura:
1. Cleveland Clinic. Thrombophilia: Symptoms & Treatment
2. PubMed. Hypercoagulability
3. Pulanić D. Thrombophilia
4. Trošelj E. Smjernice i praksa u testiranju na nasljedne trombofilije
