Oralno zdravlje djece važan je temelj njihovog cjelokupnog zdravlja i dobrobiti.
Briga o zdravlju dječjih zubića nerijetko izaziva brojna pitanja i nedoumice među roditeljima, a u moru savjeta i informacija često nailazimo na različite mitove koji mogu dovesti do pogrešnih navika te u konačnici neprimjerene skrbi o zdravlju zubića naših najmlađih.
Kako bismo razjasnili najčešće zablude, u današnjem članku donosimo 5 najčešćih mitova o dječjem oralnom zdravlju, uz stručna objašnjenja i preporuke koje će pomoći roditeljima da pravilno brinu o zubićima svoje djece, od samog početka.
MIT BROJ 1
Dijete što ranije treba naučiti samostalno prati zube.
Apsolutno je točno da dijete treba učiti samostalnosti od malih nogu. Međutim, četkanje zubi je specifično i isto bi trebali provoditi te nadzirati roditelji. Zubi i dijelovi zuba koji su površno očišćeni, svakog dana dobiju novi sloj plaka i vrlo brzo razviju karijes. Takva, tzv. predilekcijska mjesta su međuzubni kontakti i postranične plohe zubiju, kao i duboki usjeci kutnjaka.
Upravo su potonji djeci teško dohvatljivi, budući da su zadnji u zubnom nizu i „ne vide se“ pa se na njih ne obaziru. Također, ne postoji svijest ni volja za korištenjem zubnog konca, stoga tu roditelj mora nastupiti kao primjer i podsjetnik.
MIT BROJ 2
Pastu za zube treba početi koristiti tek kada dijete nauči ispljunuti.
Česta zbunjenost u roditelja često nastaje oko korištenja paste za zube – kada s njom započeti, koliko paste nanijeti, koju točno odabrati?
Prema službenim preporukama, pastu treba početi koristiti s nicanjem prvog zuba i to onu s fluorom. Osim što mehanički čistimo zube, fluor pomaže u kemijskoj kontroli plaka – inaktivira bakterije, otežava njihovo prianjanje na površinu zuba te povisuje pH usne šupljine i tako usporava postupak demineralizacije – otapanja cakline.
Količina paste i koncentracija fluora razlikuju se ovisno o dobi – od prvog zuba do 3. godine preporučuje se količina paste veličine zrna riže s koncentracijom fluora od 1000 ppm, a od 3. godine količina veličine zrna graška s 1000 do 1450 ppm fluora.
Budući da je poznato da djeca ne znaju ispljunuti u ranoj dobi, a individualno za svako dijete je kada će to efikasno naučiti, preporučene količine i koncentracije tome su prilagođene. Primjerice, dijete u dobi od 3 godine vjerojatno ne zna još dobro ispljunuti, a već može imati razvijene opsežne karijesne lezije.
Upotrebu paste za zube treba shvatiti više kao premazivanje zubi i četkanje, a ne kao „puna usta pjene“, budući da su preporučene doze minimalne, a dobrobiti velike.
MIT BROJ 3
Mliječne zube ne treba popravljati budući da će oni ionako ispasti.
U našem podneblju još uvijek se može čuti ova preporuka, iako ona nije ispravna. Idealno bi bilo kada mala djeca ne bi imala potrebu za popravcima, no važno je i puno lakše za dijete kada se karijesi otkriju dok još „ne bole“, odnosno dok nisu došli do pulpe zuba (pojednostavljeno nazvano – „živca“).
Naime, mliječni zubi čuvaju mjesto za trajne zube i potrebno ih je odgovarajuće njegovati te pravovremeno liječiti. Osim toga, prisutnost karijesa na mliječnim zubima povezuje se s većim rizikom od karijesa na trajnim zubima.
MIT BROJ 4
U obitelji svi imamo loše zube, pa je i naše dijete to naslijedilo.
Osim rijetkih genetskih poremećaja zubnih struktura, genetika ima malo utjecaja na pojavnost karijesa. Više utjecaja imaju navike – prehrana i oralna higijena, no i status zubi roditelja.
Ono što roditelj može prenijeti djetetu jesu vlastite loše bakterije tzv. vertikalnim prijenosom, primjerice, dijeljenjem iste žlice za jelo, što je često kod početka dohrane i hranjenja djeteta.
Dakle, ako je roditelj imao problema sa zubima, uz pravilno održavanje higijene, kod djeteta to uopće ne mora biti slučaj.
MIT BROJ 5
Malu djecu ne treba voditi stomatologu ako za tim nema potrebe.
Doktoru se ide kada nešto boli, zar ne? Međutim, prevencija u stomatologiji je zlata vrijedna. Pola posla rade roditelji, a pola posla stomatolozi. Redovito obavljanje preventivnih pregleda omogućuje pravovremeno otkrivanje ranih karijesa, što ujedno povećava i uspjeh liječenja.
Prisutnost boli najčešće ukazuje na upalu živca te je samim time i terapija kompliciranija, uz narušen životni vijek zuba. Dodatno, ako se dijete prvi put susretne sa stomatologom u bolnom stanju, velike su šanse da će to upamtiti kao negativno iskustvo.
Zaključno, premda su svi ovi mitovi već odavno pobijeni smjernicama struke, još uvijek kruže među roditeljima. Međutim, uz malo pažnje i prave informacije, briga o dječjem oralnom zdravlju može biti jednostavna i bezbrižna!
Autor: Matea Pavelić, dr. med. dent.
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
