Adenomioza je čest ginekološki poremećaj obilježen prisutnošću tkiva endometrija unutar miometrija, mišićnog sloja maternice, što uzrokuje povećanje stijenke maternice.
Premda često koegzistira s endometriozom, s kojom ujedno dijeli i slične simptome, adenomioza maternice je zaseban ginekološki entitet.
Najčešći simptomi adenomioze su bolne mjesečnice, obilna i produljena menstruacijska krvarenja, bolovi u zdjelici te poteškoće sa začećem. Velik broj žena s adenomiozom uopće ne pokazuje simptome.
U današnjem članku pročitajte sve što trebate znati o adenomiozi – što je, zašto nastaje, kojim se simptomima manifestira te kako se dijagnosticira i liječi.
Što je adenomioza?
Adenomioza je ginekološki poremećaj karakteriziran prodiranjem endometrija, tkiva koje normalno oblaže unutrašnjost maternice, u miometrij, mišićni sloj maternice.
Adenomioza uzrokuje zadebljanje i povećanje maternice, analogno povećanju maternice tijekom trudnoće.
Uglavnom se pojavljuje u žena u perimenopauzi, višerotkinja.
U oko 30 % žena adenomioza uopće ne uzrokuje simptome.
Adenomioza i endometrioza
Adenomioza i endometrioza su dva povezana, no različita poremećaja. Premda se često pojavljuju zajedno i dijele neke zajedničke simptome, ove dvije bolesti klasificiraju se kao dva odvojena entiteta.
U usporedbi s adenomiozom koja je ograničena na mišićni sloj maternice, endometrioza može zahvatiti i druge organe izvan maternice, poput jajnika.
Uz endometriozu, adenomioza nerijetko koegzistira i s drugim ginekološkim oboljenjima poput lejomioma te endometrijskih polipa.
Zašto nastaje adenomioza?
Točan uzrok adenomioze nije u potpunosti razjašnjen. Hormoni, osobito estrogen, imaju ključnu ulogu u nastanku adenomioze.
Naime, poznato je da estrogeni potiču rast endometrijskog tkiva. Sukladno tome, vjeruje se da u žena s adenomiozom, promijenjeno hormonsko okruženje, odnosno dominacija estrogena (povećana proizvodnja estrogena, povećana izraženost estrogenskih receptora, poremećaj u metabolizmu estrogena) potiče invaziju (prodiranje) endometrijskog tkiva u miometrij.
Dodatno, žene s adenomiozom često imaju smanjenu izraženost progesteronskih receptora, što posljedično dovodi do smanjenog odgovora na progesteron, koji bi normalno inhibirao rast endometrijskog tkiva.
Simptomi adenomioze
U nastavku navodimo neke od najistaknutijih simptoma i znakova adenomioze.
- bolne mjesečnice (dismenoreja)
- obilna i/ili produljena menstruacijska krvarenja (menoragija)
- nepravilna krvarenja između ciklusa (metroragija)
- kronična bol u zdjelici
- bolni spolni odnosi (dispareunija)
- povećana maternica
- nadutost ili osjećaj punoće u trbuhu (engl. adenomyosis belly)
- bol ili poteškoće pri pražnjenje crijeva (dishezija)
- neplodnost
Adenomioza maternice može biti i asimptomatska.
Adenomioza i trudnoća
Za žene s adenomiozom, ostvarenje trudnoće može biti izazovno.
Adenomioza može smanjiti plodnost, odnosno sposobnost začeća, kao i uzrokovati neplodnost. Isto tako, adenomioza može otežati ostvarenje trudnoće putem postupaka medicinski potpomognute oplodnje (IVF/ICSI).
Naime, tkivo endometrija unutar miometrija narušava strukturu i funkciju maternice, što može otežati implantaciju (ugnježđenje) oplođenog jajašca. Nadalje, adenomioza povećava rizik od komplikacija u trudnoći i porođaju poput spontanog pobačaja u ranoj trudnoći, prijevremenog porođaja, kao i prijevremenog prsnuća vodenjaka.
Mnoge žene s adenomiozom uspješno ostvaruju trudnoću.
Kako se dijagnosticira adenomioza?
Adenomioza se dijagnosticira na osnovi pažljivo i detaljno uzete anamneze, ginekološkog pregleda te slikovnih dijagnostičkih metoda – transvaginalni (2D i 3D) ultrazvuk te magnetska rezonanca (MR).
Zbog nedostatka jasnih dijagnostičkih kriterija, kao i preklapanja simptoma s drugim stanjima, postavljanje dijagnoze adenomioze može biti izazovno.
Konačna dijagnoza adenomioze postavlja se tek histopatološkim pregledom tkiva maternice, uobičajeno nakon njezina uklanjanja (histerektomije).
Liječenje adenomioze
Uspješno liječenje adenomioze provodi se totalnom histerektomijom, odnosno potpunim odstranjenjem maternice. No, odabir modaliteta liječenja prvenstveno ovisi o dobi pacijentice, težini simptoma te reproduktivnim željama.
Insercija (umetanje) intrauterinog uloška s levonorgestrelom (Mirena), smatra se najjednostavnijim, a često i najučinkovitijim rješenjem. No, mogu se ordinirati i oralni hormonski kontraceptivi, gestageni, analozi GnRH, inhibitori aromataze i danazol.
U ublažavanju bolova kod pacijentica s dismenorejom, preporučuju se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs).
Ponekad, u pacijentica reproduktivne životne dobi u kojih nema zadovoljavajućeg odgovora na liječenje lijekovima, a postoji želja za ostvarenjem trudnoće, mogu se razmotriti i poštedniji kirurški pristupi. Odnosno, minimalno invazivni kirurški zahvati poput adenomiomektomije, odnosno odstranjenja adenomiotičnog tkiva, uz očuvanje maternice.
Zaključno, adenomioza podrazumijeva prodiranje tkiva endometrija u miometrij, što se očituje zadebljanjem i povećanjem stijenke maternice.
S obzirom na to da adenomioza može značajno utjecati na kvalitetu života žena, pravovremena dijagnoza i liječenje ključni su za ublažavanje tegoba i očuvanje reproduktivnog zdravlja.
Literatura:
1. Cleveland Clinic. Adenomyosis
2. Mayo Clinic. Adenomyosis: Symptoms & causes
3. HDGO. Glavna obilježja patologije endometrioze i adenomioze
4. PubMed. Endometriosis and Adenomyosis: From Pathogenesis to Follow-Up
