Endometrioza je kronična upalna bolest žena reproduktivne dobi obilježena prisutnošću „otočića“ tkiva istovjetnog endometriju, unutarnjem sloju stijenke maternice, sa smještajem izvan šupljine maternice.
Zbog složenosti same bolesti, kao i široke palete znakova i simptoma, dijagnoza endometrioze obično se postavlja s odmakom od 8 – 12 godina.
Prema procjenama, 1 od 10 žena reproduktivne dobi u svijetu zahvaćena je ovom bolešću.
U članku koji slijedi, pročitajte sve o endometriozi – što je, zašto nastaje, koji su najčešći simptomi, kako se endometrioza dijagnosticira i liječi, te još mnogo toga.

Što je endometrioza?
Endometrioza je česta kronična upalna bolest karakterizirana pojavom funkcionalnog tkiva endometrija na mjestima gdje se ono normalno ne nalazi, odnosno na bilo kojoj lokaciji izvan šupljine maternice.
Smatra se da od endometrioze boluje 10 – 15 % žena reproduktivne dobi.
Bolest se najčešće pojavljuje oko dvadesete godine života i traje 20 – 25 godina, a povlači se s menopauzom.
Žarišno tkivo endometrija reagira na iste cikličke hormonske promjene kao i normalna sluznica maternice. Stoga, za vrijeme mjesečnice, do krvarenja ne dolazi samo iz maternice, već i iz svih tih „otočića“ endometriotičnog tkiva. Međutim, s obzirom na to da krv iz takvih žarišta nema kamo izaći, ona se nakuplja, što uzrokuje grčeve te bol.
Nadalje, ektopično tkivo endometrija uzrokuje kroničnu upalnu reakciju s posljedičnim stvaranjem ožiljkastog tkiva, priraslica ili adhezija, što narušava odnos i funkciju zahvaćenih zdjeličnih organa.
Gdje se endometrioza najčešće pojavljuje?
Najčešće sijelo endometrioze jesu organi male zdjelice – jajnici, jajovodi, ligamenti (sveze) koje stabiliziraju maternicu, zdjelični peritoneum (potrbušnica, opna koja obavija organe zdjeličnog dijela potrbušnice), rektovaginalni septum (pregrada između rodnice i debelog crijeva).
Rjeđe, sijelo endometrioze mogu biti – vrat maternice, rodnica, mokraćni mjehur, koža te tanko ili debelo crijevo. Vrlo rijetko, endometrioza može zahvatiti i organe izvan zdjelice – pluća, gušteraču, želudac te bubreg, kao i trbušnu stijenku (endometrioza ožiljka).
Endometrioza u postoperativnom ožiljku trbušne stijenke najčešće nastaje kao posljedica carskog reza ili druge ginekološke operacije. Međutim, endometrioza može nastati i u ožiljku od epiziotomije.
Tkivo sluznice endometrija može se pronaći i u miometriju, mišićnom sloju stijenke maternice, što se naziva adenomioza.
Uz adenomiozu, kao specifičan entitet bolesti, razlikujemo tri osnovna klinička entiteta:
1. endometrioza jajnika
2. peritonealna endometrioza
3. duboka zdjelična endometrioza
Duboka zdjelična, odnosno infiltrirajuća endometrioza, je najagresivniji oblik endometrioze, prisutan u oko 20 % žena oboljelih od endometrioze. Ona podrazumijeva prodiranje (infiltraciju) endometriotičnih lezija dublje od 5 mm u zdjelične strukture, ligamente i mišiće, te organe.

Zašto nastaje endometrioza?
Točan uzrok nastanka endometrioze još uvijek nije poznat. Međutim, postoje mnoge teorije o njezinom nastanku. Najšire prihvaćena teorija jest teorija o retrogradnoj menstruaciji. Naime, vjeruje se da tijekom menstruacije, menstrualna krv koja sadrži stanice endometrija, osim kroz rodnicu, odlazi kroz jajovode retrogradno u zdjeličnu šupljinu, gdje se one zalijepe za stijenku zdjelice i/ili površinu zdjeličnih organa, umjesto da izađu iz tijela.
Rizični čimbenici za nastanak endometrioze
U nastanku endometrioze važnu ulogu ima genetska predispozicija, odnosno prisutnost bolesti u obitelji.
Dodatni rizični čimbenici za nastanak endometrioze jesu:
- rana menarha (prva mjesečnica prije jedanaeste godine života)
- kratki menstrualni ciklusi
- menoragija (obilna i produljena menstrualna krvarenja)
- bolne ovulacije
- nuliparitet (nerađanje)
- odgađanje trudnoće
- smanjena plodnost (fertilnost)
- niski indeks tjelesne mase
- prirođene anomalije maternice
- prekomjerna konzumacija alkohola i kofeina
- prehrana s visokim udjelom masti i crvenog mesa
- okolišni polutanti
Protektivni čimbenici za nastanak endometrioze
U protektivne, odnosno zaštitne čimbenike za nastanak endometrioze ubrajamo sljedeće:
- hormonska kontracepcija
- trudnoća (rađanje)
- multiparitet (višerodstvo)
- dojenje
- viši indeks tjelesne mase
- kasna menarha
- prehrana bogata voćem i povrćem
- tjelovježba
Dodatno, zbog smanjenja količine spolnih hormona u organizmu, endometrioza se najčešće povlači s menopauzom.
Koji su simptomi endometrioze?
Endometrioza uzrokuje široku paletu simptoma koji značajno smanjuju kvalitetu života. Simptomi se obično pojačavaju s godinama.
Najčešći znakovi i simptomi endometrioze:
- kronična bol u zdjelici (bol je obično najjača za vrijeme menstruacije)
- bolne mjesečnice (dismenoreja)
- bol tijekom spolnog odnosa (dispareunija)
- neciklička kronična bol u zdjelici (javlja se nevezano za menstruacijski ciklus, trajno prisutna, neovisna o menstruacijskom ciklusu)
- obilna menstrualna krvarenja (hipermenoreja)
- abnormalna krvarenja iz maternice, najčešće metroragija (krvarenje izvan menstrualnog ciklusa)
- nadutost
- bol prilikom mokrenja i/ili pražnjenja crijeva
- umor
- iscrpljenost
- smanjena plodnost (subfertilnost)
- neplodnost
- mučnine
- glavobolje
U manjeg broja žena, endometrioza ne uzrokuje simptome te se često otkriva slučajno tijekom rutinskog ginekološkog pregleda ili u sklopu obrade neplodnosti.

Endometrioza i neplodnost
Endometrioza je jedan od najčešćih uzroka ženske neplodnosti. Međutim, unatoč mnogobrojnim istraživanjima, uzrok neplodnosti u prisutnosti endometrioze i dalje ostaje nedovoljno razjašnjen.
Smatra se da je neplodnost povezana s endometriozom obično rezultat upalne reakcije na tkivo endometrija smješteno izvan uobičajene lokacije, što s vremenom uzrokuje nastanak vezivnih priraslica (ožiljnog tkiva) i posljedično narušava odnos između zdjeličnih organa, kao i njihovu funkciju.
Najčešće mjesto nastanka žarišta endometrioze jesu jajnici, što onemogućuje ovulaciju, odnosno izbacivanje jajne stanice u jajovod. U jajniku, endometrioza se očituje u obliku endometriotičnih cisti ili endometrioma. Endometriotična cista ili endometriom ponekad u potpunosti ispunjava jajnik, zamjenjujući njegovo normalno tkivo. Šupljina ciste ispunjena je gustim, smeđim sadržajem, zbog čega se takve ciste nazivaju tzv. čokoladnim cistama.
Nadalje, organi često zahvaćeni endometriozom svakako su jajovodi. Naime, priraslice vezivnog tkiva mogu smanjiti njihovu pokretljivost i prohodnost čime se remeti normalan proces ovulacije, odnosno prihvat i transport jajne stanice do maternice.
Kirurško odstranjenje žarišta endometrioze povećava šanse za trudnoću. Međutim, postupci medicinski potpomognute oplodnje (MPO) trenutačno su najučinkovitiji način liječenja neplodnosti povezane s endometriozom.
Kako se endometrioza dijagnosticira?
Dijagnoza endometrioze postavlja se na osnovi pažljivo i detaljno uzete anamneze, ginekološkog pregleda, slikovnih dijagnostičkih metoda, krvnih laboratorijskih pretraga te (dijagnostičke) laparoskopije.
1. anamneza
Dijagnoza endometrioze postavlja se na temelju iscrpne anamneze, podataka o osobnoj i obiteljskoj povijesti bolesti, kao i simptomima, odnosno njihovom trajanju i intenzitetu.
2. ginekološki pregled
Pregled na ginekološkom stolu uključuje pregled u spekulima, koji omogućuje uvid unutrašnjosti rodnice i vrata maternice, te bimanualni pregled, odnosno pregled opipom, kojim se ispituje osjetljivost, bolnost i pomičnost organa male zdjelice.
Tijekom ginekološkog pregleda, ponekad se mogu uočiti promjene karakteristične za endometriozu, poput osjetljivosti, napetosti i bolnosti u području zdjelice, maternica fiksirana u retroverziji i retrofleksiji (“zavaljena” prema kralježnici), opipljivi čvorići u području zdjelice i dr.
3. slikovne dijagnostičke metode
Ginekološki pregled nadopunjuje se ultrazvučnim (UZV) pregledom koji obično omogućuje prikaz većih žarišta endometrioze, kao i endometrioma na jajniku.
Magnetska rezonancija (MR), kao nadopuna ultrazvučnom pregledu, osobito je korisna ako se radi o dubokoj zdjeličnoj endometriozi.
4. krvne laboratorijske pretrage
Uz osnovne laboratorijske pretrage krvi, poželjno je određivanje biokemijskog biljega CA – 125. Ovaj laboratorijski parametar blago je povišen u većine žena s endometriozom. Međutim, s obzirom na to da isti može biti povišen i kod drugih stanja, ne smatra se pouzdanim biljegom u dijagnostici endometrioze.
Ovaj nespecifični biokemijski biljeg koristi se za procjenu ozbiljnosti (težine) bolesti, kao i praćenje napredovanja bolesti tijekom i nakon provedenog liječenja.
5. laparoskopija
“Zlatni standard” u dijagnostici endometrioze je laparoskopija koja omogućuje izravnu vizualizaciju žarišta endometriotičnog tkiva. No, definitivna dijagnoza postavlja se nakon učinjene biopsije i patohistološke analize uzorka tkiva.
Laparoskopija je minimalno invazivni kirurški zahvat koji se izvodi s pomoću optičkog instrumenta (laparoskopa), najčešće kroz mali rez na trbušnoj stijenci.
Ovim postupkom promatra se unutrašnjost trbušne šupljine, odnosno izgled, prisutnost i rasprostranjenost žarišta endometrioze. Tijekom laparoskopske vizualizacije endometrioze, uzima se komadić tkiva koji se šalje na patohistološku analizu, čime se potvrđuje ili isključuje postojanje endometrioze.
Zbog kompleksnosti same bolesti, kao i širokog spektra znakova i simptoma, dijagnoza endometrioze obično se postavlja s odmakom od 8 – 12 godina.

Kako se endometrioza liječi?
S obzirom na to da točan uzrok endometrioze nije poznat, liječenje endometrioze vrlo je izazovno te zahtijeva individualan i multidisciplinaran pristup.
Nažalost, endometrioza je bolest koja se danas još uvijek ne može izliječiti. Međutim, odgovarajućim liječenjem mogu se značajno ublažiti simptomi te poboljšati opća kvaliteta života.
Cilj liječenja endometrioze je smanjenje napredovanja bolesti, ublažavanje ili otklanjanje boli te poboljšanje reprodukcijske sposobnosti.
Liječenje endometrioze najčešće podrazumijeva liječenje lijekovima (medikamentno liječenje), kirurško liječenje ili njihovu kombinaciju.
1. medikamentno liječenje
Medikamentno liječenje endometrioze usmjereno je prema kontroli boli i supresiji hormonalno aktivnog tkiva endometrija.
1. nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs)
Prvu liniju medikamentnog liječenja endometrioze čine nesteroidni protuupalni lijekovi (engl. non – steroidal anti – inflammatory drugs, NSAIDs) koji se koriste za ublažavanje boli (analgetici, poput ibuprofena ili acetilsalicilne kiseline).
Analgeticima se suzbija bol uzrokovana endometriozom, no ti lijekovi ne djeluju na samu bolest te stoga predstavljaju isključivo simptomatsko liječenje.
Premda mogu značajno reducirati bol i olakšati simptome, pretjerana upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova može dovesti do oštećenja organa te pogoršanja već postojećih bolesti. Dugotrajno korištenje NSAIDs povećava rizik od nastanka ulkusa želudca i crijeva, srčano – žilnih incidenata, hipertenzije te akutnog bubrežnog zatajenja.
Nesteroidni protuupalni lijekovi koriste se kao jedini modalitet liječenja boli u žena s endometriozom ili češće, u kombinaciji s hormonskim liječenjem.
Hormonskim preparatima djeluje se na žarišta endometrioze, bolest se suzbija i sprječava se njezino širenje.
2. kombinirana hormonska kontracepcija
Od hormonskih preparata, u liječenju endometrioze najčešće se koristi kombinirana oralna hormonska kontracepcija (kontracepcijske pilule). Naime, ona sadrži kombinacije estrogena i progesterona (progestina, sintetskog progesterona) koje sprječavaju ovulaciju i usporavaju rast sluznice maternice, čime učinkovito smanjuju simptome endometrioze, uključujući bol (zdjeličnu bol, dismenoreju, dispareuniju) te obilna i produljena krvarenja.
Moguće nuspojave jesu osjetljivost dojki, nadutost, zadržavanje tekućine i dr.
3. progestini
U žena koje zbog određenih razloga (kontraindikacija, nuspojava) ne mogu koristiti kombinirane oralne hormonske kontraceptive, primjenjuju se progestini (gestageni), odnosno progesteronski preparati bez estrogena.
Progestini stabiliziraju endometrij, čime smanjuju obilnost krvarenja te pridonose uspostavi pravilnijih menstruacijskih ciklusa.
Primjena progestina je sigurna, no česte su nuspojave – ponavljana probojna krvarenja, nadutost, mučnine, promjene raspoloženja, depresija i dr.
4. agonisti androgena
Agonisti androgena su sintetički hormoni koji različitim mehanizmima djelovanja sprječavaju rast i bujanje sluznice maternice, kao i žarišta endometrioze izvan maternice, čime uzrokuju njihovo smanjenje, s posljedičnom redukcijom obilnosti menstruacijskog krvarenja.
Agonisti androgena uzrokuju mnoge neželjene nuspojave poput porasta tjelesne mase, akni, pojačanog rasta dlaka i dr.
5. AGONISTI GnRH
Hormon koji oslobađa gonadotropine (od engl. gonadotropin – releasing hormone, GnRH) potiče oslobađanje gonadotropina, odnosno luteinizacijskog (LH) i folikulostimulacijskog hormona (FSH) iz hipofize, čime sudjeluju u regulaciji menstruacijskog ciklusa.
Agonisti hormona koji oslobađa gonadotropine ometaju oslobađanje tog hormona iz hipotalamusa čime sprječavaju ovulaciju i menstruaciju. Oni uzrokuju tzv. pseudomenopauzu, odnosno stanje slično menopauzi obilježeno deficitom estrogena te prestankom menstruacijskih ciklusa.
Stvaranjem hipoestrogenog okoliša uklanja se stimulacija endometriotičnim lezijama, što pridonosi smanjenju boli povezane s endometriozom.
Agonisti GnRH najčešće se upotrebljavaju 3 – 6 mjeseci. Nekoliko tjedana nakon uzimanja spomenutih lijekova u žena se ponovo uspostavlja menstruacijski ciklus. Ovi lijekovi često se koriste u svrhu prijeoperacijske pripreme ili pripreme za IVF postupak, kao i u postoperacijskom liječenju.
Dugotrajna primjena agonista GnRH može uzrokovati nuspojave uključujući smanjenje gustoće kostiju (osteopenija, osteoporoza), valunge, promjene raspoloženja, suhoću rodnice, smanjenje seksualne želje i dr.
U svrhu smanjenja negativnih učinaka povezanih s primjenom GnRH, obavezan dodatak je tzv. add – back terapija koja podrazumijeva monoterapiju progesteronom (progestinom) ili kombinaciju estrogena i progesterona.

2. kirurško liječenje
Kirurško liječenje endometrioze često je posljednji modalitet liječenja i obično se primjenjuje u pacijentica s izraženim simptomima, koje nemaju odgovarajući odgovor na medikamentnu terapiju ili imaju uznapredovalu bolest. Odabir kirurškog pristupa ovisi o dobi pacijentice, težini simptoma, proširenosti bolesti te reproduktivnim željama.
Kirurško liječenje može biti poštedno i radikalno. S obzirom na to da su pacijentice većinom žene reproduktivne dobi, primjenjuje se poštedni kirurški zahvat.
„Zlatnim standardom“ smatra se laparoskopija. Laparoskopija je minimalno invazivna metoda koja omogućuje fizičko odstranjivanje žarišta endometrioze, kao i vezivnih priraslica. Cilj laparoskopskog liječenja je sačuvati, odnosno uspostaviti normalne anatomske odnose i funkcije organa te sačuvati reproduktivnu sposobnost žene.
U odnosu na tradicionalnu otvorenu operaciju (laparotomija), kada je potrebno napraviti veći rez u abdomenu, laparoskopski pristup ističe se kraćim vremenom oporavka te smanjenim rizikom od komplikacija.
U svrhu sprječavanja ili usporavanja napredovanja bolesti, nakon kirurškog odstranjenja endometriotičnog tkiva primjenjuje se odgovarajuće medikamentno liječenje.
Ponovni nastup bolesti nakon operacije endometrioze nije neuobičajen. No, ponavljanje operativnog zahvata, osim što je tehnički zahtjevnije, povezano je s potencijalno većim rizikom od komplikacija. U žena koje žele zanijeti, nastavak liječenja preporučuje metodama medicinski potpomognute oplodnje (MPO).
U žena s izraženim simptomima, koji ne prolaze ni unatoč medikamentnom liječenju, onih koje imaju proširenu bolest, te žena koje ne planiraju trudnoću, primjenjuje se radikalno liječenje. Kirurško uklanjanje maternice (histerektomija), sa ili bez uklanjanja jajnika/jajovoda, najučinkovitiji je način liječenja endometrioze.
Ekspektativan pristup liječenju endometrioze
U liječenju endometrioze, primjenjuje se i pasivan, ekspektativan pristup. Naime, prema jednom istraživanju, u otprilike trećine žena s blagom do umjerenom endometriozom dolazi do regresije bolesti, a u otprilike 40 % slučajeva proširenost bolesti je nepromijenjena.
Ekspektativan pristup osobito valja uzeti u obzir u žena u perimenopauzi.
Utjecaj prehrane na endometriozu
Endometrioza je kronično upalno stanje usko povezano s povećanom razinom estrogena u organizmu. Namirnice koje mogu promijeniti hormonalnu ravnotežu, osobito ravnotežu estrogena u organizmu mogu značajno pridonijeti pogoršanju ili poboljšanju simptoma endometrioze.
Smatra se da endometriozu može pogoršati konzumacija štetnih, trans masnih kiselina – pržena hrana, brza hrana (engl. fast food). Također, važno je izbjegavati ili barem ograničiti konzumaciju alkohola, kofeina, glutena i crvenog mesa.
Mnogobrojna istraživanja pokazala su pozitivan učinak konzumacije određenih namirnica u ublažavanju/poboljšanju simptoma endometrioze. Namirnice koje je preporučljivo konzumirati navodimo u nastavku.
- namirnice koje sadrže omega – 3 masne kiseline (riba, sjemenke, orašasti plodovi)
- namirnice bogate vlaknima (voće, povrće, cjelovite žitarice)
- namirnice bogate antioksidansima (špinat, bobičasto voće, tamna čokolada)
Savjetujemo da osim pravilne i uravnotežene prehrane, u svakodnevnu rutinu uvrstite i tjelovježbu. Zdrav i aktivan način života, osim što pridonosi osobnom zadovoljstvu, značajan je čimbenik u očuvanju cjelokupnog zdravlja.

Prirodno liječenje endometrioze
Liječenje endometrioze prirodnim putem moguće je primjenom kurkume.
Kurkuma, čija je glavna biološka sastavnica kurkumin, značajan je začin koji se od davnina tradicionalno koristi u azijskim zemljama zbog svojih protuupalnih i antioksidativnih svojstava. Brojna istraživanja pokazale su pozitivan učinak kurkumina na regulaciju razine hormona i smirivanje upale.
Nadalje, konzumacija čaja od kamilice, vrkute ili peperminta, također može doprinijeti smanjenju intenziteta simptoma endometrioze.
Međutim, premda primjena kurkume i drugih prirodnih lijekova može doprinijeti smanjenju intenziteta endometrioze, prije upotrebe istih posavjetujte se s izabranim liječnikom, budući da su potrebne daljnje studije u svrhu procjene njihove učinkovitosti u liječenju raznih bolesti i stanja, pa tako i endometrioze, te procjeni sigurnosti njihove upotrebe.
Zaključak
Endometrioza je dobroćudna, kronična i progresivna upalna bolest od koje prvenstveno obolijevaju žene reproduktivne životne dobi.
Suvremeni postupci liječenja, premda ne mogu u potpunosti izliječiti bolest, značajno pomažu u ublažavanju simptoma, očuvanju reproduktivne funkcije te unaprjeđenju opće kvalitete života.
Literatura:
1. WHO. Endometriosis
2. Mayo Clinic. Endometriosis – symptoms & causes
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.