TORCH infekcije u trudnoći od posebnog su značaja, budući da je uz infekciju majke moguća i infekcija djeteta. Pokratom TORCH obuhvaćeni su najznačajniji uzročnici infekcija u trudnoći –Toxoplasma gondii, Rubella virus, Cytomegalovirus i Herpes simplex virus.
Pravovremeno otkrivanje i odgovarajuće liječenje TORCH infekcija prijeko je potrebno za očuvanje zdravlja majke i nerođenog djeteta.
Što su TORCH infekcije?
TORCH infekcije, poznate i pod nazivom TORCH kompleks, predstavljaju skupinu kongenitalnih i perinatalnih infekcija koje mogu uzrokovati mnoge komplikacije u trudnoći, kao i prirođene anomalije u novorođenčadi. Dok se kongenitalnim infekcijama nazivaju one infekcije ploda nastale tijekom intrauterinog života (života ploda u maternici majke), perinatalne su infekcije stečene tijekom porođaja i u prvim danima života djeteta.
Uzročnici TORCH infekcija
TORCH je akronim koji sadržava početna slova najznačajnijih mikrobioloških uzročnika infekcija u trudnoći (Toxoplasma gondii, Rubella virus, Cytomegalovirus i Herpes simplex virus).
T – Toxoplasma gondii
O – ostali uzročnici
R – Rubella virus
C – Cytomegalovirus
H – Herpes simplex virusi (tip 1 i 2)
Slovo O označava ostale, manje česte uzročnike kao što su parvovirus B19, Varicella – zoster virus, virus hepatitisa B i C, HIV, Listeria monocytogenes, Treponema pallidum, Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, beta – hemolitički streptokok grupe B (BHS – B) i dr.
Kako se prenose TORCH infekcije?
Prijenos TORCH infekcije s majke na dijete moguć je tijekom trudnoće, porođaja i/ili nakon rođenja djeteta, pa tako razlikujemo:
1. TRANSPLACENTARNI PRIJENOS – prijenos TORCH infekcije s majke na dijete putem posteljice (placente)
2. INTRAPARTALNI PRIJENOS – prijenos infekcije tijekom prolaska djeteta kroz porođajni kanal majke (u kontaktu s inficiranom krvlju ili genitalnim sekretom majke)
3. POSTPARTALNI PRIJENOS – prijenos TORCH infekcije nakon rođenja djeteta, dojenjem
Posljedice TORCH infekcija ovise o vrsti uzročnika, načinu prijenosa infekcije, kao i o razdoblju trudnoće u kojem je došlo do infekcije –najosjetljivije razdoblje je razdoblje organogeneze, odnosno razdoblje intenzivnog oblikovanja organa i organskih sustava djeteta.
Toksoplazmoza
Toksoplazmoza je infekcija uzrokovana parazitom Toxoplasma gondii. Toksoplazmoza u trudnoći nastaje uslijed unošenja oocista hranom i/ili vodom kontaminiranom mačjim izmetom, ili konzumacijom nedovoljno termički obrađenog mesa zaražene životinje.
U prethodno zdravih trudnica, toksoplazmoza je obično blaga, samoograničavajuća bolest. Ponekad, uz simptome nalik infektivnoj mononukleozi. Važnost toksoplazmoze u trudnoći je mogućnost prijenos infekcije na nerođeno dijete. Kongenitalna toksoplazmoza nastaje transplacentarnim prijenosom parazita, Toxoplasma gondii, u vrijeme primarne infekcije majke. Vrlo rijetko, toksoplazmoza ploda može nastati uslijed reinfekcije novim sojem T. gondii ili reaktivacije latentne (pritajene) toksoplazmoze u trudnica oslabljenog imunološkog sustava.
Rizik za transplacentarni prijenos najveći je u trećem tromjesečju trudnoće. Međutim, što je infekcija uslijedila ranije u trudnoći, to su posljedice za plod teže.
Moguće posljedica primoinfekcije majke u trudnoći jesu spontani pobačaj, nedonošenost, unutarmaternični zastoj rasta ploda, hidrocefalus, intracerebralne (moždane) kalcifikacije, korioretinitis,mikrocefalija, hepatosplenomegalija te žutica.
Toksoplazmoza trudnica može se spriječiti higijenskim uklanjanjem mačjeg fecesa, pranjem voća i povrća koje se konzumira sirovo te ispravnom termičkom obradom mesa.
Rubela
Rubela (rubeola) je infekcija uzrokovana Rubella virusom. Pod rizikom od zaraze Rubella virusom jesu sve osobe koje nisu preboljele bolest ili nisu cijepljene protiv iste. Virus se prenosi kapljičnim putem te transplacentarno.
Rubeola je obično blaga, samoograničavajuća bolest, obilježena osipom, blago povišenom tjelesnom temperaturom te limfadenopatijom.
Infekcija Rubella virusom osobito je opasna u trudnoći kada može dovesti do kongenitalnog rubela sindroma. Kongenitalni rubela sindrom (engl. congenital rubella syndrome, CRS) nastaje transplacentarnim prijenosom virusa Rubelle u vrijeme primarne infekcije majke. Moguće posljedice infekcije jesu spontani pobačaj, mrtvorođenje, prijevremeni porođaj te ozbiljna prirođena oštećenja djeteta, uključujući oštećenja srca, oka te sluha.
Što je infekcija uslijedila ranije u trudnoći, oštećenja ploda bit će izraženija. Najveći rizik za plod je tijekom prvog tromjesečja, odnosno u prvih 12 tjedana trudnoće.
Jedini način prevencije, odnosno sprječavanja ove bolest jest cijepljenje.
Žene koje planiraju trudnoću trebale bi provjeriti svoj status cijepljenja jer se tijekom trudnoće ne smiju cijepiti protiv rubeole.
Infekcija citomegalovirusom
Citomegalovirus (CMV) je najčešći virusni uzročnik kongenitalnih infekcija u novorođenčadi.
Kongenitalna infekcija citomegalovirusom nastaje transplacentarnim prijenosom virusa u vrijeme primarne ili ponovljene (reaktivacija endogenog virusa ili reinfekcija egzogenim virusom) infekcije majke. Rizik za infekciju ploda najveći je tijekom primoinfekcije majke u trudnoći.
Osim transplacentarno, prijenos infekcije citomegalovirusom moguć je i tijekom prolaska djeteta kroz inficirani porođajni kanal ili nakon rođenja, dojenjem. Primarna CMV infekcija majke u trudnoći često prolazi neopaženo ili se očituje kao blago izraženi oblik infektivne mononukleoze.
Većina kongenitalno inficirane djece asimptomatska je pri porođaju, dok se u njih 40 % kasnije pojavljuje gluhoća te blaža mentalna retardacija.
Svega 10 % novorođenčadi, po porođaju, pokazuje simptome – mikrocefalija, intracerebralne kalcifikacije, korioretinitis, hepatosplenomegalija, žutica.
Infekcija herpes simpleks virusima
Poznata su dva tipa virusa herpesa simpleksa herpes simplex virus tip 1 i herpes simplex virus tip 2. Premda oba tipa virusa mogu inficirati oralnu (lice, usta, usnice) i/ili genitalnu regiju, dominantnim uzročnikom oralnog herpesa smatra se herpes simpleks virus tip 1, a genitalnog tip 2.
Najvažnije svojstvo ovih virusa jest da uzrokuju doživotne infekcije s povremenim razdobljima reaktivacije.
Kongenitalna infekcija herpes simplex virusom nastaje transplacentarnim prijenosom virusa tijekom trudnoće. Međutim, do infekcije može doći i perinatalno, odnosno tijekom porođaja, prolaskom kroz inficirani porođajni kanal majke.
Rizik za infekciju ploda najveći je tijekom primarne genitalne infekcije majke u vrijeme porođaja.
Infekcija u novorođenčadi očituje se promjenama na koži (vezikulama), bolestima oka (keratokonjunktivitis) ili mozga (mikrocefalija, hidrocefalus).
Za vrijeme aktivne infekcije, savjetuje se apstinencija od spolnih odnosa.
Nadalje, učinkovit način sprječavanja širenja zaraze s majke s aktivnim genitalnim herpesom na dijete jest porođaj carskim rezom.
TORCH test
TORCH test je osnovni panel seroloških testova za otkrivanje najčešćih uzročnika infekcija u trudnoći. Ovim testom otkrivaju se protutijela na prisutnost TORCH uzročnika.
Serološki testovi su pouzdani, neinvazivni dijagnostički postupci koji se temelje na određivanju specifičnih IgM i IgG – protutijela.
Rezultati TORCH testa uobičajeno se označuju kao pozitivni ili negativni, što govori u prilog prisutnosti ili odsutnosti protutijela na specifični TORCH uzročnik.
Negativan TORCH test isključuje postojanje infekcije. Drugim riječima, ako je nalaz protutijela negativan, to znači da u trenutku testiranja nema infekcije, niti je tijekom života bilo kontakta s navedenim mikroorganizmima.
Pozitivan nalaz TORCH testa označava prisutnost IgM i/ili IgG protutijela, pri čemu:
- pozitivna IgM protutijela – ukazuju na akutnu infekciju, odnosno trenutačno postojanje bolesti
- pozitivna IgG protutijela – ukazuju na preboljenu infekciju
Za postavljanje sigurne dijagnoze aktivne infekcije jednim od TORCH uzročnika, serološki test potrebno je potvrditi specifičnijim testovima i nerijetko invazivnijim metodama, poput amniocenteze ili kordocenteze.
Kada se radi TORCH test?
TORCH test uobičajeno se provodi na početku trudnoće. Međutim, preporučljivo je da ste isti napravi i tijekom planiranja trudnoće, odnosno prije samog začeća.
Priprema za TORCH test
TORCH analiza se provodi iz uzorka krvi te ne zahtijeva posebnu pripremu.
Literatura:
1. Kalenić S. i suradnici. Medicinska mikrobiologija
2. Cleveland Clinic. TORCH infections
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
