Toksoplazmoza je infekcija uzrokovana parazitom Toxoplasma gondii. U prethodno zdravih osoba, toksoplazmoza je obično blaga, samoograničavajuća bolest. Toksoplazmoza u trudnoći čini zaseban entitet, budući da je uz infekciju majke, moguća i infekcija nerođenog djeteta. Kongenitalna (prirođena) toksoplazmoza ploda posljedica je primarne infekcije majke tijekom trudnoće.
TORCH infekcije
Toxoplasma gondii dio je TORCH kompleksa.
TORCH je akronim koji sadrži početna slova najznačajnijih uzročnika infekcija koji se tijekom trudnoće (putem posteljice) ili porođaja (prolaskom kroz inficirani porođajni kanal) prenose s majke na dijete.
Toxoplasma gondii
Ostali uzročnici
Citomegalovirus
Herpes simplex virus
Slovo O označava ostale, manje česte uzročnike infekcija u trudnoći kao što su Treponema pallidum (uzročnik sifilisa), Varicella – zoster virus, Parvovirus B19, virus humane imunodeficijencije (HIV) i mnoge druge.
Toksoplazmoza u trudnoći – simptomi i način prijenosa
U prethodno zdravih trudnica, toksoplazmoza najčešće ne uzrokuje simptome i obično spontano prolazi.
No, ponekad se mogu pojaviti simptomi nalik infektivnoj mononukleozi – povišena tjelesna temperatura, bolovi u mišićima, opće loše osjećanje, regionalna limfadenopatija (regionalno povećani limfni čvorovi).
Toksoplazmoza u trudnoći nastaje uslijed unošenja oocista hranom i/ili vodom kontaminiranom mačjim fecesom, ili konzumacijom nedovoljno termički obrađenog mesa zaražene životinje (najčešće svinjetine, janjetine).
Važnost toksoplazmoze u trudnoći je mogućnost prijenos infekcije na nerođeno dijete.
Infekcija koja je nastala bilo kada tijekom života, a prije trudnoće, nije opasna za plod. Izuzetak su trudnice oslabljenog imunološkog sustava (primjerice trudnice sa sistemnim eritematoznim lupusom (SLE) koje se liječe kortikosteroidima ili imunosupresivnim lijekovima).
Žene koje se zaraze toksoplazmozom prije začeća, u pravilu ne prenose infekciju na plod. Također, važno je istaknuti da većina žena inficirana toksoplazmom u vrijeme trudnoće rađa zdravu, neinficiranu djecu.
Postavi li se dijagnoza toksoplazmoze u trudnoći, provodi se odgovarajuća terapija kako bi se spriječio razvoj bolesti u novorođenčeta.
Kongenitalna toksoplazmoza
Dođe li do infekcije T. gondii u vrijeme trudnoće, u manjeg broja žena, dolazi do prijenosa infekcije na plod.
Kongenitalna (prirođena) toksoplazmoza najčešće nastaje transplacentarnim prijenosom (prijenosom preko posteljice) parazita T. gondii tijekom primarne infekcije majke (infekcije stečene u trudnoći).
Vrlo rijetko, toksoplazmoza ploda može nastati uslijed reinfekcije novim sojem T. gondii ili reaktivacije latentne (pritajene) toksoplazmoze u trudnica oslabljenog imunološkog sustava.
Učestalost prijenosa toksoplazme, kao i ishod infekcije ovisi o tromjesečju trudnoće, odnosno gestacijskoj dobi ploda u kojoj je nastala infekcija.
Što je infekcija T. gondii nastupila ranije u trudnoći, manji je rizik za prijenos iste na plod, no veća je vjerojatnost nastanka težeg oblika bolesti (razvoj prirođenih anomalija). U kasnoj trudnoći, lakši je prijenos toksoplazme na plod, no obično nema vidljivih oštećenja po porođaju, već se novorođenčad doima zdravo.
Infekcija nastala u prvom tromjesečju trudnoće, odnosno u ploda niže gestacijske dobi, obično završava spontanim pobačajem, prijevremenim porođajem ili generaliziranom bolešću novorođenčeta (teška oštećenja mozga, jetre, oka).
U drugom i trećem tromjesečju trudnoće, odnosno u ploda više gestacijske dobi, infekcija u novorođenčeta, po rođenju, je obično asimptomatska. Posljedice infekcije uobičajeno se pojavljuju kasnije tijekom života (korioretinitis, oštećenje vida, sljepoća).
Simptomi kongenitalne toksoplazmoze
Simptomi i znakovi kongenitalne toksoplazmoze ploda su nespecifični.
Klasičan trijas simptoma prisutan je u tek 10 % novorođenčadi – korioretinitis, hidrocefalus, intracerebralne (moždane) kalcifikacije.
- nedonošenost
- unutarmaternični zastoj rasta ploda
- žutica
- hepatosplenomegalija
- mikrocefalija
Oštećenja oka i središnjeg živčanog sustava obično se uočavaju kasnije (slabovidnost, nagluhost, mentalna retardacija, epilepsija).
Dijagnoza toksoplazmoze u trudnoći
U dijagnostici stečene toksoplazmoze majke u trudnoći i prirođene toksoplazmoze ploda najvažniju ulogu ima serološka dijagnostika, odnosno određivanje specifičnih IgM, IgG i IgA – protutijela.
IgM – protutijela mogu biti prisutna godinama nakon akutne infekcije, stoga nisu dobar pokazatelj nedavne (akutne) infekcije. Ako su pozitivna specifična IgG – protutijela prije začeća, u svrhu razlikovanja akutne i prošle/preboljene infekcije, određuje se aviditet IgG – protutijela.
IgG – protutijela niskog aviditeta ukazuju na akutnu infekciju, dok IgG – protutijela visokog aviditeta ukazuju na preboljenu infekciju.
Dokazanu aktivnu infekciju toksoplazmom u trudnice potrebno je potvrditi dodatnim dijagnostičkim metodama – ultrazvuk, amniocenteza (uzimanje uzorka amnijske tekućine za dokaz DNA T. gondii), kordocenteza (uzimanje uzorka krvi ploda za dokaz IgM i IgA – protutijela).
Može li se toksoplazmoza u trudnoći spriječiti?
Toksoplazmoza trudnica može se spriječiti higijenskim uklanjanjem mačjeg fecesa, pranjem voća i povrća koje se konzumira sirovo te ispravnom termičkom obradom mesa.
Literatura:
1. Đelmiš J. Fetalna medicina i opstetricija. Medicinska naklada, 2014.
2. PubMed. Toxoplasmosis infection during pregnancy
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
