Hepatitis B jest upalna bolest jetre koja nastaje kao posljedica infekcije virusom hepatitisa B (HBV).
Hepatitis B prenosi se kontaktom s krvlju ili, rjeđe, ostalim tjelesnim tekućinama (sjemena tekućina, vaginalna tekućina, slina) zaražene osobe na nezaraženu osobu. Također, isti se može prenijeti i s majke na dijete tijekom porođaja.
Infekcija virusom hepatitis B važan je javnozdravstveni problem diljem svijeta.
Što je hepatitis?
Pojam „hepatitis“ jest medicinski termin koji označava upalu jetre. Hepatitis obično nastaje kao posljedica virusne infekcije, odnosno infekcije virusima hepatitisa A, B, C, D ili E. Međutim, isti može biti uzrokovan i drugim virusima kao što su virus žute groznice, citomegalovirus (CMV), Epstein – Barr virus (uzročnik infektivne mononukleoze), virus herpesa simplexa, Rubella virus (uzročnik rubele), enterovirusi, adenovirusi, te posljedica bakterijskih i parazitarnih bolesti kao što su sifilis, leptospiroza, Q – groznica i toksoplazmoza.
Također, hepatitis može biti i posljedica neinfektivnih uzroka kao što su neki lijekovi, uživanje droga, alkoholizam, tumori, autoimune bolesti i dr.
Prijenos hepatitis B infekcije
Infekcije virusom hepatitisa B pojavljuju se tijekom cijele godine.
Tri su načina prijenosa virusa:
1. spolnim putem (sjemena tekućina, vaginalni sekret, slina)
2. parenteralnim putem (transfuzija zaražene krvi i krvnih pripravaka, presadbom tkiva ili organa, zajedničke igle intravenskih narkomana, tetoviranje, piercing, četkice za pranje zubiju, brijaći pribor, ubodni incident u zdravstvenih djelatnika)
3. perinatalno (u tijeku porođaja, kada dolazi do miješanja krvi između majke i novorođenčeta)
Sukladno navedenom, osobe koje su izložene visokom riziku zaraze jesu:
- osobe sklone mijenjanju spolnih partnera
- članovi obitelji i bliski prijatelji zaraženih osoba
- osobe koje primaju opetovane transfuzije krvi
- intravenski ovisnici
- osobe koje se liječe hemodijalizom
- imunokompromitirane osobe, odnosno osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (presadba tkiva ili organa)
- zdravstveni djelatnici
- novorođenčad zaraženih majki
Koji su simptomi hepatitis B infekcije?
Inkubacija, odnosno vremensko razdoblje od ulaska uzročnika bolesti u organizam do pojave simptoma bolesti, može trajati od 50 do 180 dana.
Infekcija se može očitovati u nekoliko oblika.
AKUTNI HEPATITIS
Akutni hepatitis jest akutna upala jetre koja nastupa iznenadno, ali traje kraće (manje od 6 mjeseci).
U većine oboljelih, akutna faza bolesti može proći neopaženo, bez izraženih simptoma.
- opća slabost
- vrućica (rijetko)
- umor
- gubitak apetita
- glavobolja
- mučnina i povraćanje
- žutica (žutilo kože i bjeloočnica)
- tamna mokraća i svijetla stolica
Više od 90 % odraslih osoba se prirodnim putem potpuno oporavi od virusa u razdoblju od jedne godine nakon infekcije, dok je u novorođenčadi obrnuto, oko 90 % oboljelih razvije kroničnu infekciju.
FULMINANTNI HEPATITIS
U manjeg broja oboljelih (manje od 1 %) s akutnim hepatitisom, može se razviti fulminantni oblik hepatitisa koji se očituje težim oštećenjima i znakovima bolesti, što može uzrokovati smrt.
Fulminantni hepatitis obilježen je edemom (oteknućem) mozga, poremećajem svijesti, ascitesom (nakupljanjem tekućine u trbušnoj šupljini), krvarenjem iz probavnog sustava, progresivnom žuticom te anurijom (prestankom mokrenja).
KRONIČNI HEPATITIS
Kronični hepatitis jest kronična upala jetre koja traje dulje od 6 mjeseci.
Kronični hepatitis može dovesti do oštećenja jetre (ciroze) te razvoja raka jetre (hepatocelularnog karcinoma).
Vjerojatnost kronične infekcije virusom hepatitisa B u novorođenčadi i djece:
- u 80 – 90 % novorođenčadi zaražene u prvoj godini života dolazi do kronične infekcije
- u 30 – 50 % djece zaražene u dobi od 1. do 5. godine dolazi do kronične infekcije
Vjerojatnost kronične infekcije u odraslih:
- u 5 – 10 % odraslih osoba koje boluju od akutnog hepatitisa razvit će se kronična infekcija
- u 20 – 30 % odraslih, kronično zaraženih, osoba razvit će se ciroza i/ili rak jetre
Kako se hepatitis B dijagnosticira?
Dijagnoza hepatitisa B postavlja se na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, krvnih laboratorijskih pretraga, uključujući mjerenje razine jetrenih enzima, te serološke testove koji su neophodni za laboratorijsku potvrdu dijagnoze infekcije virusom hepatitisa B, a nadopunjuje se slikovnim metodama (ultrazvuk abdomena). Detaljnim fizikalnim pregledom može se uočiti povećana jetra i slezena te nerijetko žutica. U osnovnoj laboratorijskoj dijagnostici nalaze se povišeni jetreni enzimi.
„Zlatni standard“ za potvrdu infekcije virusom hepatitisa B jesu serološki testovi. Serološkom detekcijom specifičnih protutijela i virusnih antigena (proteina na površini virusa) potvrđuje se dijagnoza hepatitisa B.
Interpretacija rezultata seroloških testova
Najvažniji dijagnostički biljeg (marker) infekcije virusom hepatitisa B jest – HbsAg, površinski (engl. surface) antigen virusa hepatitisa B.
Markeri akutne infekcije virusom hepatitisa B:
Akutna infekcija virusom hepatitisa B obilježena je prisutnošću površinskog antigena (HbsAg) i protutijela na tzv. „core antigen“, klase IgM (anti – Hbc IgM). Ovi biljezi nestaju 4 – 6 mjeseci nakon preboljenja infekcije.
Markeri kronične infekcije virusom hepatitisa B:
Kronična infekcije virusom hepatitisa B karakterizirana je prisutnošću (perzistencijom) površinskog antigena (HbsAg) duže od 6 mjeseci.
Markeri preboljenja infekcije virusom hepatitisa B:
Prisutnost protutijela na površinski antigen (anti – Hbs), kao i protutijela na tzv. „core antigen“ virusa hepatitisa B (anti – Hbc IgG) pokazatelj su prošle (ranije) infekcije virusom hepatitisa B.
Anti – Hbs protutijela pojavljuju se nakon nestanka HbsAg, ostaju doživotno prisutna te štite od ponovne zaraze virusom hepatitisa B.
Kako se hepatitis B liječi?
Liječenje akutnog hepatitisa jest simptomatsko (nema specifičnog lijeka) i uključuje mirovanje, adekvatnu prehranu, izbjegavanje alkohola te lijekova (koji nisu neophodni). U većini slučajeva, akutni hepatitis B spontano prolazi. U liječenju kroničnog hepatitisa, na raspolaganju su interferon i antivirusni lijekovi.
Je li hepatitis B izlječiv?
U većine ljudi liječenje ne dovodi do potpunog izlječenja, već do suzbijanja umnažanja virusa, što je obično dugotrajno. U slučaju razvoja ciroze ili raka jetre, provodi se transplantacija jetre.
Kako se zaštititi od infekcije virusom hepatitisa B?
1. aktivna imunizacija (cijepljenje)
Cijepljenje protiv hepatitisa B najdjelotvorniji je postupak zaštite od infekcije. U Republici Hrvatskoj cijepljenje protiv hepatitisa B je obavezno i provodi se u tri navrata (0+1+6). 1 i 6 mjeseci nakon prve doze.
2. pasivna imunizacija (privremena zaštita)
Privremena se zaštita postiže pasivnom imunizacijom pomoću hepatitis B imunoglobulina.
Kako bi se spriječila infekcija i razvoj kroničnog hepatitisa B, isti se primjenjuje u novorođenčadi čije su majke zaražene virusom hepatitisa B, unutar 12 sati nakon rođenja, ali i u necijepljenih osoba koje su se ubole iglom ili sličnim priborom zaraženim krvlju oboljele osobe.
3. edukacija o načinima prijenosa zaraze
4. odgovorno spolno ponašanje te korištenje adekvatne zaštite (kondom)
Literatura:
- Kalenić S. i suradnici. Medicinska mikrobiologija
- HZJZ. Virusni hepatitisi
- Spolno zdravlje. Što su virusni hepatitisi?
- Centers for Disease Control and Prevention. Hepatitis B
- Hepatitis B Foundation. Hepatitis B – what is it?
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
