Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) podrazumijeva niz medicinskih postupaka kojima se omogućava oplodnja jajne stanice, unutar ili izvan tijela žene, u svrhu postizanja trudnoće.
Drugim riječima, ona obuhvaća sve postupke koji omogućuju spajanje spolnih stanica i postizanje začeća na način drukčiji od spolnog odnosa (snošaja).
Medicinski potpomognuta oplodnja provodi se tek kada je dosadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te u svrhu izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete prilikom prirodnog začeća.
Osnovni cilj medicinski potpomognute oplodnje jest postizanje trudnoće i porođaja zdravog djeteta, bez rizika po majku i dijete.
Što je medicinski potpomognuta oplodnja i kada se provodi?
Neplodnost je dijagnoza s kojom se danas suočava sve veći broj parova reproduktivne dobi. Neplodnost ili infertilitet podrazumijeva nemogućnost ostvarivanja trudnoće nakon 12 ili više mjeseci redovitih, nezaštićenih spolnih odnosa. Uzroci neplodnosti mogu biti vezani uz jednog ili oba partnera.
Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) predstavlja skup postupaka kojima se omogućava spajanje jajne i sjemene stanice te postizanje trudnoće.
Provodi se tek kada je dosadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja izglednog prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete putem spontanog začeća.
Obrada neplodnosti
Obrada neplodnosti složen je proces koji uključuje utvrđivanje plodnosti oba partnera.
Obrada neplodnog para započinje pažljivim i detaljnim uzimanjem osobne i obiteljske anamneze, nakon čega slijedi fizikalni pregled te uzimanje uzorka krvi za laboratorijsku dijagnostiku.
Osnovna obrada neplodnosti u žena podrazumijeva ginekološki pregled, PAPA – test, pregled transvaginalnim ultrazvukom te cervikalne briseve. Slijedi dokazivanje ovulacije te utvrđivanje prohodnosti jajovoda.
U muškaraca je potrebno napraviti spermiogram, odnosno analizu sjemene tekućine (ejakulata), a po potrebi i daljnje dijagnostičke pretrage.
Postupci medicinski potpomognute oplodnje
Postupci/tehnike medicinski potpomognute oplodnje (engl. assisted reproductive technology – ART) podrazumijevaju sve intervencije koje uključuju manipulaciju spolnim stanicama (jajnim stanicama i spermijima) te embrijima u svrhu ostvarivanja trudnoće.
Standardne postupke medicinski potpomognute oplodnje navodimo u nastavku.
- inseminacija (intrauterina/intratubarna)
- in vitro fertilizacija (IVF)
- intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI)
- zamrzavanje (krioprezervacija) i odmrzavanje spolnih stanica i zametaka
- prijenos spolnih stanica ili zametaka (engl. frozen embryo transfer – FET) u maternicu
- predimplantacijska genetska dijagnostika i dr.
Prema mjestu oplodnje jajne stanice, razlikujemo unutartjelesnu (oplodnja se događa u tijelu žene) i izvantjelesnu oplodnju (do oplodnje dolazi izvan tijela žene, u laboratoriju).
1. unutartjelesna oplodnja
Inseminacija (engl. insemination) jest jedan od postupaka medicinski potpomognute oplodnje kojim se prethodno obrađeno/pročišćeno sjeme muškarca, u vrijeme ovulacije, unosi u maternicu (intrauterina inseminacija) ili jajovod (intratubarna inseminacija) žene.
Ovaj postupak potpomognute oplodnje provodi se u vrijeme spontane ili lijekovima potaknute ovulacije, čime se povećava mogućnost oplodnje i začeća.
2. izvantjelesna oplodnja
Izvantjelesna oplodnja najuspješnija je metoda liječenja neplodnosti koja se upotrebljava tek kada su iscrpljene sve druge metode liječenja (liječenje lijekovima, kirurški zahvati, inseminacija).
In vitro fertilizacija (IVF)
In vitro fertilizacija (engl. in vitro fertilisation, IVF) jest postupak izvantjelesne oplodnje koji se provodi u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima.
In vitro jest naziv za biološki postupak koji se odvija izvan organizma, što u kontekstu IVF postupka označava oplodnju jajne stanice spermijem izvan šupljine maternice.
Etape klasičnog ivf postupka
Proces IVF sastoji se od 5 osnovnih etapa.
1. stimulacija ovulacije
Početni korak u klasičnom IVF postupku jest stimulacija ovulacije, odnosno poticanje jajnika na proizvodnju većeg broja jajnih stanica, što značajno povećava šanse za trudnoću.
Stimulacija ovulacije jest postupak kod kojeg se lijekovima stimulira (potiče) jajnik na višestruku folikulogenezu, odnosno da u jednom ciklusu proizvede više folikula (jajnih stanica). Tijekom procesa stimulacije, postupkom folikulometrije, ultrazvučno se prati rast i broj folikula (jajnih stanica) u jajnicima, što pomaže u određivanju optimalnog vremena za sakupljanje jajnih stanica. Pokazatelj uspješnosti terapije jest i ženski hormon estradiol, čija se razina u krvi redovito prati tijekom procesa stimulacije. Ultrazvukom se također prati debljina i zrelost sluznice maternice.
2. aspiracija jajnih stanica
Sljedeći korak u klasičnom IVF postupku jest punkcija jajnika i aspiracija (prikupljanje) jajnih stanica.
Naime, kada se procjeni da su folikuli dovoljno zreli, pod kontrolom ultrazvuka, izvodi se transvaginalna (kroz rodnicu/vaginu) punkcija jajnika (folikula), nakon čega slijedi prikupljanje jajnih stanica. S obzirom na to da je aspiracija jajnih stanica invazivan postupak, uobičajeno se izvodi u kratkotrajnoj intravenskoj anesteziji.
Istog dana kada se provodi aspiracija jajnih stanica, obavlja se i prikupljanje spermija.
Kako bi se osigurala što bolja kvaliteta uzorka, potrebna je apstinencija od ejakulacije dva do tri dana prije. U slučaju suviška jajnih stanica prilikom postupka, iste se mogu pohraniti (krioprezervirati) za kasniju upotrebu.
3. IVF oplodnja
Nakon prikupljanja jajnih stanica, slijedi spajanje onih najkvalitetnijih s prethodno obrađenim spermijima in vitro (izvan organizma), u laboratoriju.
Naime, ako je obradom sjemene tekućine utvrđeno da ona sadrži optimalan broj normalnih i pokretnih spermija, izvodi se njihova inseminacija u jažicama s jajnim stanicama, gdje do spontane oplodnje obično dođe za 16 do 20 sati.
4. praćenje razvoja zametka
Nakon spajanja spolnih stanica i oplodnje, oplođene jajne stanice se prate i pojedinačno pregledavaju, te ako je oplodnja bila uspješna, razvija se zametak (embrij).
Prije unosa u maternicu, embriji se pažljivo prate (3 do 5 dana) kako bi se odabrali oni najkvalitetniji za prijenos (embriotransfer) u maternicu žene.
5. prijenos zametka (embriotransfer)
Prijenos zametka u šupljinu maternice ili embriotransfer (engl. embrio transfer, ET) završni je korak u postupku IVF – a.
Pod kontrolom ultrazvuka, zametci (embriji) prenose se u maternicu žene kroz tanku plastičnu cjevčicu, a sam postupak je obično bezbolan. Prenose se najviše 3 zametka, dok se mogući preostali višak ostvarenih zametaka postupkom kontroliranog zamrzavanja može čuvati za kasniju upotrebu.
Nakon 10 – 12 dana od embriotransfera utvrđuje se trudnoća detekcijom humanog korionskog gonadotropina iz krvi.
U svrhu minimiziranja rizika višeplodnih trudnoća, preporuka Europskog udruženja za humanu reprodukciju i embriologiju (engl. European Society of Human Reproduction and Embryology – ESHRE) jest prijenos samo jednog zametka (engl. single embrio transfer – SET).
Intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI)
Intracitoplazmatska injekcija spermija (engl. intracytoplasmic sperm injection, ICSI) predstavlja metodu in vitro oplodnje koja uključuje izravnu mikroinjekciju samo jednog spermija u jajnu stanicu pod kontrolom visokospecijaliziranog mikroskopa.
Kako bi se dobili spermiji za postupak ICSI, u slučajevima azoospermije (potpune odsutnosti spermija u ejakulatu), može se pristupiti aspiracijskoj punkciji testisa/pasjemenika (engl. testicular sperm aspiration – TESA/MESA) ili biopsiji testisa (engl. testicular sperm extraction – TESE).
Intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI) je metoda koja se uobičajeno provodi u liječenju muške neplodnosti.
Odabir postupka izvantjelesne oplodnje – „klasični“ IVF ili ICSI, ovisi o broju i kvaliteti jajnih stanica, kao i o kvaliteti, broju, morfologiji i pokretljivosti spermija.
GIFT, ZIFT i TET
GIFT (engl. gamete intrafallopian transfer), ZIFT (engl. zygote intrafallopian transfer) i TET (engl. tubal embryo transfer) predstavljaju modificirane oblike in vitro oplodnje kojima se u jajovode (gdje se i u prirodi događa oplodnja) unose spolne stanice, oplođena jajna stanica (zigota) ili zametak (embrij).
Za razliku od „klasičnog“ IVF – a, gdje se spermiji i zametci unose kateterom u šupljinu maternice, kod ovih metoda unose se laparoskopski u jajovode te se cijeli postupak obavlja u općoj anesteziji.
Jedan od neophodnih preduvjeta za ove metode jesu potpuno zdravi, prohodni jajovodi.
Krioprezervacija
Krioprezervacija jest strogo kontrolirani proces dugoročnog zamrzavanja i pohrane biološkog materijala – spolnih stanica (jajnih stanica, sjemenih stanica), spolnih tkiva i/ili zametaka (embrija).
Pohranjene spolne stanice, spolna tkiva i zametci čuvaju se na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje do pet godina, uz mogućnost produženja.
Rizici i moguće komplikacije MPO
Najčešća, po život opasna, komplikacija MPO jest sindrom hiperstimulacije jajnika (engl. ovarian hyperstimulation syndrome – OHSS) koji nastaje kao posljedica pretjeranog odgovora jajnika na stimulaciju hormonskim lijekovima.
Druge moguće komplikacije medicinski potpomognute oplodnje (MPO) navodimo u nastavku.
- višeplodna trudnoća
- izvanmaternična (ektopična) trudnoća
- prijevremeni porođaj
- niska porođajna težina
- spontani pobačaj
Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji
Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) regulirana je Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji kojim su određeni uvjeti, prava, obaveze i odgovornosti svih sudionika postupaka MPO.
Pravo na medicinski potpomognutu oplodnju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ima žena do navršene 42. godine života.
Liječenje neplodnosti postupcima medicinski potpomognute oplodnje (MPO) na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje obuhvaća četiri pokušaja intrauterine inseminacije (IUI) i šest pokušaja izvantjelesne oplodnje (IVF), uz obavezu da dva pokušaja budu u prirodnom ciklusu.
Zaključno
Medicinski potpomognuta oplodnja obuhvaća širok spektar postupaka za liječenje neplodnosti jednog ili oba partnera.
U liječenju neplodnosti, ako je to moguće, uobičajeno se prednost daje jednostavnijim i manje invazivnim tehnikama medicinski potpomognute oplodnje, poput stimulacije ovulacije te inseminacije. Međutim, ako se iste nisu pokazale uspješnima, pristupa se naprednijim te invazivnijim metodama, poput in vitro oplodnje (IVF).
Sam proces medicinski potpomognute oplodnje jest izazovan te emocionalno je i fizički vrlo zahtjevan. Stoga, iznimno je važan pozitivan pristup, strpljenje, međusobno razumijevanje i podrška partnera te obitelji, kao i aktivna suradnja s timom liječnika uključenim u proces.
Literatura:
1. PubMed. Medically Assisted Reproduction
2. Zakonodavni okvir MPO u Republici Hrvatskoj
3. ScienceDirect. Assisted Reproduction
4. Better Health Channel. Assisted reproductive technology – IVF and ICSI
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
