Endokrini disruptori (ED) ili prekidači su egzogene kemijske tvari, prirodnog ili sintetskog podrijetla, koje mogu ometati normalnu funkciju endokrinog sustava i posljedično tome uzrokovati štetne učinke na zdravlje.
U organizam ulaze putem ingestije, inhalacije ili preko kože, pa je čovjek svakodnevno i istodobno izložen djelovanju mnogih endokrinih disruptora.
Prekomjerno i dugoročno izlaganje, čak i vrlo malim količinama endokrinih disruptora, može ostaviti brojne negativne posljedice po ljudsko zdravlje.
Što su endokrini disruptori?
Endokrini disruptori, odnosno endokrino disruptivne kemijske tvari (engl. endocrine disrupting chemicals, EDCs) jesu egzogene kemijske tvari, prirodnog ili sintetskog podrijetla, koje mogu ometati normalnu funkciju endokrinog sustava i posljedično tome uzrokovati štetne učinke na zdravlje.
Endokrinološki sustav jedan je od glavnih sustava ljudskog tijela, a čine ga sve žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem hormona. Osnovna zadaća endokrinološkog sustava, odnosno endokrinih žlijezda jest proizvodnja hormona. Premda djeluju u vrlo malim količinama, hormoni su vrlo važni za normalan rad cjelokupnog organizma – metabolizam, reprodukciju te rast i razvoj.
Prema U.S. Environmental Protection Agency – EPA, endokrini disruptori jesu egzogene kemijske tvari koje interferiraju sa sintezom, sekrecijom, transportom, metabolizmom, vezanjem i eliminacijom endogenih hormona u organizmu koji su odgovorni za homeostazu, reprodukciju i razvojne procese.
Endokrini disruptori mogu utjecati na sam organizam, no i na njegovo potomstvo.
Kako dolazimo u kontakt s endokrinim disruptorima?
Ljudski organizam u kontakt s endokrinim disruptorima dolazi putem hrane, vode, udisanjem plinova i čestica iz zraka te kontaktom kroz kožu.
Endokrini disruptori nalaze se u mnogim potrošačkim proizvodima koje svakodnevno upotrebljavamo – kozmetičkim proizvodima, ambalaži za hranu i piće, odjeći, dječjim igračkama, sredstvima za čišćenje, farmaceutskim proizvodima i dr.
Dok su neki endokrini disruptori trajno prisutni u okolišu (primjerice pesticidi), s drugima u kontakt dolazimo povremeno (primjerice farmaceutski agensi).
Također, ove štetne kemijske tvari mogu se prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće i dojenja.
Najčešći endokrini disruptori
Neki od endokrinih disruptora nalaze se u prirodi, no velika je većina umjetno sintetizirana djelovanjem čovjeka.
1. pesticidi (herbicidi, insekticidi, fungicidi) – atrazin, dikloro – difenil – trikloretan (DDT), klorpirifos, dieldrin, endosulfan i dr.
2. poliklorirani bifenili (PCB)
3. ftalati
Ftalati su najčešće upotrebljavani omekšivači u proizvodnji plastike. Ovi organski kemijski spojevi često se koriste za povećanje fleksibilnosti te trajnosti plastike i prisutni su u mnogim svakodnevnim proizvodima.
4. plastični monomeri – bisfenoli A, F i S
5. teški metali (arsen, kadmij, živa, olovo)
Teške metale nalazimo u ispušnim plinovima automobila, sagorijevanju fosilnih goriva, neodgovarajućem odlaganju otpada, u pesticidima, umjetnom gnojivu te cigaretama.
6. fitoestrogeni (parabeni, triklosan)
Fitoestrogeni, prirodni endokrini disruptori, jesu nesteroidni spojevi biljnog podrijetla koji mogu oponašati estrogene hormone ili djelovati zajedno s njima.
7. polivinil – klorid (PVC)
8. prehrambeni aditivi (mononatrijev glutamat)
Mehanizam djelovanja endokrinih disruptora na ljudski organizam
Endokrini disruptori imaju mnoga zajednička svojstva s hormonima zbog kojih mogu vrlo lako naštetiti endokrinološkom sustavu.
Poznati i pod nazivom okolišni hormoni, endokrini disruptori su egzogene kemijske tvari koje mogu interferirati s mnogim aspektima hormonskog djelovanja bilo da utječu izravno na hormone, ili neizravno uplitanjem u njihov metabolizam.
1. oponašaju ili djelomično oponašaju hormone u ljudskom tijelu
Endokrini disruptori mogu oponašati ili djelomično oponašati prirodne hormone u tijelu kao što su estrogeni, androgeni ili hormoni štitnjače te tako pretjerano stimulirati ciljne stanice, što može narušiti prirodnu hormonsku ravnotežu.
2. blokiraju vezanje endogenih hormona
Endokrini disruptori se mogu vezati za receptore hormona i tako onemogućiti vezanje, odnosno djelovanje prirodnih hormona.
3. blokiraju ili interferiraju sa sintezom i metabolizmom endogenih hormona ili njihovih receptora
Između ostalog, endokrini disruptori mogu primjerice mijenjati metabolizam hormona u jetri te tako narušiti hormonsku ravnotežu u organizmu.
S obzirom na to da još uvijek nema dovoljno znanstveno utemeljenih dokaza kojima bi se objasnila uzročno – posljedična veza između okoliša i endokrinih poremećaja, s velikom pouzdanošću ne možemo reći koliko endokrini disruptori zapravo doprinose njihovom nastanku.
Utjecaj endokrinih disruptora na zdravlje
Negativni utjecaj endokrinih disruptora na zdravlje započinje već od začeća i nastavlja se tijekom cijelog života. Međutim, intenzitet djelovanja najizraženiji je u osjetljivim razdobljima razvoja – intrauterini razvoj, djetinjstvo i reproduktivna dob.
Izloženost endokrinim disruptorima u trudnoći, odnosno tijekom rasta i razvoja djeteta, može imati dalekosežne posljedice koje se mogu očitovati već u djetinjstvu ili kasnije u odrasloj dobi.
Osim što može poremetiti normalne obrasce razvoja, rana izloženost endokrinim disruptorima može uzrokovati mnoge štetne neurološke, reproduktivne, metaboličke i imunološke posljedice koje se mogu prenositi s generacije na generaciju.
Neurološke posljedice
- poremećaji kognitivnih sposobnosti (smanjeni kvocijent inteligencije, smanjeno pamćenje)
- poremećaji ponašanja (pojava poremećaja iz autističnog spektra ili poremećaja pozornosti hiperaktivnošću, ADHD)
Reproduktivne posljedice
U žena:
- prijevremeni pubertet
- sindrom policističnih jajnika (PCOS)
- smanjena sposobnost zanošenja (plodnost)
- poteškoće s ostvarivanjem trudnoće
- prijevremeni porođaji
- smanjena porođajna težina novorođenčadi
- spontani pobačaji
- neplodnost
- dobroćudni tumori maternice (lejomiomi)
- endometrioza
U muškaraca:
- kongenitalni (prirođeni) kriptorhizam
- hipospadija (genitalna malformacija)
- prijevremeni pubertet
- ginekomastija
- smanjena koncentracija testosterona u krvi
- loša kvaliteta spermija
- neplodnost
Dodatno, izloženost endokrinim disruptorima povećava rizik za nastanak hormonski ovisnih tumora, karcinoma dojke, endometrija i jajnika u žena, odnosno karcinoma testisa i prostate u muškaraca, te karcinoma štitne žlijezde u oba spola.
Metaboličke posljedice
Djelujući na dijelove endokrinološkog sustava odgovornog za metabolizam, energetsku ravnotežu i apetit, endokrini disruptori pridonose debljanju, odnosno nastanku pretilosti. Isto tako, nastanku inzulinske rezistencije te šećerne bolesti.
Nadalje, izloženost endokrinim disruptorima može utjecati i na funkciju štitnjače te uzrokovati poremećaje poput hipertireoze ili hipotireoze.
Imunološke posljedice
Izloženost endokrinim disruptorima povezuje se i s poremećajima i bolestima imunološkog sustava, osobito alergijama i autoimunim bolestima.
Zaključno, nemoguće u potpunosti eliminirati endokrine disruptore iz svakodnevnog života. Međutim, razvijanjem svjesnosti, pažljivim odabirom zdravijih i kvalitetnijih proizvoda te usvajanjem zdravih životnih navika možemo značajno smanjiti njihovu prisutnost i eventualne štetne učinke na naše cjelokupno zdravlje.
Literatura:
1. NIH. Endocrine disruptors
2. Endocrine Disruptors and Your Health
3. Endocrine Society (ES). Endocrine – Disrupting Chemicals (EDCs)
4. WebMD. What are endocrine disruptors?
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
