Papilarni karcinom štitnjače je najčešći oblik raka štitnjače i čini oko 80 % svih karcinoma štitnjače.
Češće se pojavljuje u žena, uobičajeno između 20. i 50. godine života, te ima izvrsnu prognozu.
Što je papilarni karcinom štitnjače?
Štitnjača je mala, neparna endokrina žlijezda smještena na prednjoj strani vrata, neposredno ispod grkljana. Građena je od dva postranična režnja međusobno povezana središnjim suženim dijelom, zbog čega nalikuje leptiru.
Štitnjača, odnosno folikularne stanice štitnjače (tireociti) proizvode i izlučuju hormone štitnjače – tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), koji imaju središnju ulogu u regulaciji metabolizma. Za sintezu hormona štitnjače prijeko je potreban jod koji se unosi prehranom.
Papilarni karcinom štitnjače je najčešći zloćudni tumor štitne žlijezde i čini oko 80 % svih karcinoma štitnjače. Pripada skupini dobro diferenciranih karcinoma, porijekla folikularnih epitelnih stanica štitnjače koje karakterizira spori rast i povoljan tijek.
Dobro diferencirani karcinom znači da se tumorske stanice vrlo malo razlikuju od normalnih, zdravih stanica tkiva iz kojeg potječu. U kontekstu papilarnog karcinoma, tumorske stanice zadržavaju sposobnost proizvodnje bjelančevine tireoglobulina (Tg), odnosno nakupljanja i metaboliziranja joda, čime sudjeluju u proizvodnji hormona štitnjače kao i normalni tireociti.
Papilarni karcinom štitnjače je tri do četiri puta češći u žena, između 20. i 50. godine života, no može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.
Premda se može pojaviti kao pojedinačni čvor, papilarni karcinom se često manifestira kao više čvorova unutar štitnjače. Rijetko, papilarni karcinom je lokalno invazivan, odnosno prodire u okolne strukture (dušnik, jednjak, štitna hrskavica, povratni živac).
Metastaze papilarnog karcinoma štitnjače
Papilarni karcinom štitnjače ima sklonost širenju (metastaziranju) u limfne čvorove vrata.
Premda rijetko, papilarni karcinom štitnjače se može širiti i u udaljene organe – pluća, kosti, mozak, jetru i dr. Metastaze su osnovni uzrok smrti od papilarnog karcinoma.
Zašto nastaje papilarni karcinom štitnjače?
Uzrok nastanka papilarnog karcinoma štitnjače nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, prepoznato je nekoliko rizičnih čimbenika koji mogu imati ulogu u nastanku karcinoma štitnjače, uključujući papilarni karcinom.
Rizični čimbenici za nastanak papilarnog karcinoma štitnjače
- genetska (obiteljska) predispozicija
- izlaganje ionizirajućem zračenju u području glave i vrata (osobito u djetinjstvu)
- nedostatan unos joda u prehrani
- povećana koncentracija tireostimulacijskog hormona (TSH) štitnjače u krvi
Simptomi papilarnog karcinoma štitnjače
Papilarni karcinom štitnjače se najčešće očituje kao bezbolni opipljivi čvor na vratu, s ili bez povećanja regionalnih (vratnih) limfnih čvorova.
- promuklost (disfonija)
- otežano gutanje (disfagija)
- otežano disanje (dispneja) i dr.
Navedeni kompresivni simptomi papilarnog karcinoma štitnjače uobičajeno nastaju uslijed pritiska tumora na okolne strukture vrata.
Kako se dijagnosticira papilarni karcinom štitnjače?
Dijagnoza papilarnog karcinoma štitnjače postavlja se na osnovi anamneze, fizikalnog pregleda, krvnih laboratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda štitnjače te citološke punkcije čvora na štitnjači.
Papilarni karcinom štitnjače se najčešće očituje kao bezbolni čvor na vratu, uobičajeno je tvrđe konzistencije i fiksiran za okolno tkivo. Uz to, mogu biti prisutni povećani limfni čvorovi na vratu.
Papilarni karcinom se sve češće otkriva slučajno tijekom rutinskog sistematskog pregleda ili pregledima u sklopu obrade zbog drugih bolesti.
Obrada čvora štitnjače podrazumijeva i laboratorijsko određivanje hormona štitnjače i TSH (tireostimulacijskog hormona) kako bi se procijenila funkcija štitnjače.
U kontekstu papilarnog karcinoma, TSH je obično uredan ili povišen, što zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu, odnosno ultrazvuk štitnjače.
Ultrazvuk štitnjače je jednostavan dijagnostički postupak koji omogućuje detaljnu procjenu građe i veličine čvora/ova štitnjače, kao i drugih karakteristika koje mogu pobuditi sumnju na zloćudnost. Ultrazvučne karakteristike čvora jesu jedan od glavnih kriterija koji ukazuju na potrebu citološke punkcije.
Zlatni standard u dijagnostičkoj obradi papilarnog karcinoma je citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka. Citološka punkcija štitnjače nezamjenjiv je dijagnostički postupak koji omogućuje pouzdano razlikovanje dobroćudnih od zloćudnih čvorova u štitnjači. Punkcija se izvodi tako da se tankom iglom, pod kontrolom ultrazvuka, aspirira sadržaj čvora. Aspirat čvora se zatim podvrgava citološkoj analizi u svrhu utvrđivanja vrste tumora.
Prema smjernicama, potrebno je punktirati svaki čvor u štitnjači veći od 1 cm, kao i čvorove manje od 1 cm imaju li određena ultrazvučna obilježja koja mogu ukazivati na zloćudnost. Kao što su hipoehogenost, nepravilni rubovi, mikrokalcifikati, pojačana prokrvljenost i dr.
Prema standardiziranoj Bethesda klasifikaciji, dobiveni citološki nalaz štitnjače se svrstava u jednu od šest kategorija (I – VI) s obzirom na rizik od zloćudnosti te preporuke za daljnji postupak.
Kategorija Bethesda VI nedvojbeno potvrđuje prisutnost karcinoma štitnjače, što zahtijeva kiruršku intervenciju.
Kako se liječi papilarni karcinom štitnjače?
Liječenje papilarnog karcinoma štitnjače podrazumijeva kirurško liječenje, poslijeoperacijsku radiojodnu ablaciju i TSH supresijsku hormonsku terapiju.
Kirurško liječenje papilarnog karcinoma štitnjače provodi se djelomičnim (lobektomija) ili potpunim odstranjenjem (totalna tireoidektomija) štitnjače, po potrebi, uz odstranjivanje zahvaćenih limfnih čvorova (disekcija) vrata.
Radiojodna ablacija se provodi nakon totalne ili subtotalne (skoro totalne) tireoidektomije unosom radioaktivnog joda s ciljem uništavanja eventualnog ostatnog tkiva štitnjače. Odnosno izlječenja ili sprječavanja daljnjeg širenja bolesti u određenih pojedinaca. Terapija radioaktivnim jodom uobičajeno se provodi 4 do 6 tjedana nakon operacije.
U oboljelih u kojih je učinjena totalna tireoidektomija ili poslijeoperacijska radiojodna ablacija, moguće je praćenje vrijednosti tireoglobulina u krvi, tumorskog markera čije povišene vrijednosti omogućuju rano otkrivanje recidiva (ponovne pojave rake) ili metastaza bolesti.
U usporedbi s totalnom tireoidektomijom, nakon lobektomije, kada je štitnjača dijelom očuvana, nije potrebno doživotno uzimanje hormonske nadomjesne terapije (levotiroksina).
Oporavak nakon operacije papilarnog karcinoma štitnjače
Nakon operacije papilarnog karcinoma štitnjače oporavak je relativno kratak. Tijekom prvih nekoliko dana savjetuje se mirovanje, a kroz naredna dva do tri tjedna izbjegavati teže fizičke aktivnosti, kao i podizanje tereta. Možete očekivati blage postoperacijske tegobe u obliku bolova u vratu ili promuklosti, no one su obično kratkotrajne.
Komplikacije kirurškog liječenja papilarnog karcinoma štitnjače
Premda su komplikacije kirurškog liječenja papilarnog karcinoma štitnjače rijetke, one su moguće.
Neke od njih navodimo u nastavku.
- oštećenje povratnog živca (trajna promuklost)
- smanjena funkcija paratireoidnih (doštitnih) žlijezda (hipoparatireoidizam, odnosno hipokalcijemija ili smanjena koncentracija kalcija u krvi s trncima u rukama i nogama)
- tireotoksična oluja
- krvarenje
- infekcija rane i dr.
Kakva je prognoza kod papilarnog karcinoma štitnjače?
Papilarni karcinom štitnjače je najčešći zloćudni tumor štitnjače koji karakterizira spori rast, povoljan tijek i izvrsna prognoza. U više od 90 % oboljelih, nakon odgovarajućeg kirurškog zahvata, dolazi do potpunog izlječenja.
Literatura:
1. PubMed. Papillary thyroid carcinoma
2. Opašić M. Kirurško liječenje papilarnog karcinoma štitnjače
3. Molek Rajković K. The Bethesda system for reporting thyroid cytopathology
4. Janušić R. Thyroid nodule guidelines
5. Hrvatsko društvo za štitnjaču. Dijagnostičke i terapijske smjernice kod diferenciranog karcinoma štitnjače
