Pseudotrudnoća, poznata i kao lažna ili umišljena trudnoća, je rijedak psihijatrijski fenomen obilježen čvrstim uvjerenjem žene u postojanje trudnoće, premda ona zapravo ne postoji.
Pseudotrudnoća potječe od grčke riječi pseudocyesis, pri čemu pseudo znači lažno, a kyesis trudnoća.
Prisutnost za trudnoću karakterističnih znakova i simptoma poput izostanka mjesečnice, povećanja grudi te jutarnjih mučnina, dodatno učvršćuje uvjerenje o trudnoći.
Uvijek su istovremeno susreću želja za trudnoćom i strah od trudnoće.
Što je pseudotrudnoća?
Pseudotrudnoća je rijedak psihijatrijski poremećaj obilježen čvrstim uvjerenjem žene u vlastitu trudnoću. Premda su nerijetko istovremeno prisutni gotovo svi znakovi i simptomi trudnoće, ona zapravo ne postoji.
Pseudotrudnoća je poznata i pod nazivima lažna trudnoća, histerična trudnoća ili fantomska trudnoća. Snažna želja za trudnoćom smatra se najčešćim uzrokom pseudotrudnoće.
Premda rijetko, poremećaj se pojavljuje i u muškaraca (Couvade sindrom).
Što uzrokuje pseudotrudnoću?
Točan uzrok pseudotrudnoće nije poznat te je i dalje predmetom istraživanja. Pseudotrudnoća se može pojaviti u osoba s određenim organskim bolestima mozga ili endokrinološkim poremećajima, kao i u osoba s kroničnim psihičkim bolestima.
Međutim, može se javiti i u osoba koje ranije nisu imale ni organske (tjelesne) ni psihičke poremećaje.
Pseudotrudnoća se najčešće smatra psihološkim odgovorom na snažan emocionalni stres, osobito u žena koje imaju intenzivnu želju za djetetom, no istovremeno osjećaju strah od same trudnoće.
U psihološkoj podlozi poremećaja često se nalaze čimbenici poput neplodnosti, ponavljanih spontanih pobačaja, gubitka djeteta, depresije, poteškoća u partnerskim odnosima, straha od usamljenosti ili snažnog društvenog pritiska na majčinstvo.
Naime, danas, premda u manjem omjeru, svojevrsni imperativ prokreacije je i dalje prisutan, zbog čega žene mogu osjećati pojačan pritisak okoline, partnera te obitelji na ostvarenje majčinstva, što lako može utjecati na misaoni proces i emocionalno stanje žene.
U nekih žena, pseudotrudnoća može imati i određenu psihološku funkciju – privlačenje pažnje okoline, traženje pomoći ili podrške, osobito u okolnostima velikih životnih promjena ili nezadovoljavajućih međuljudskih odnosa, pokušaj suočavanja s traumatičnim životnim događajima.
Uz psihološke čimbenike, u nastanku pseudotrudnoće sudjeluju i endokrinološki (hormonski) čimbenici. Naime, hormonske promjene mogu potaknuti niz simptoma karakterističnih za trudnoću.
Povišena koncentracija prolaktina može dovesti do amenoreje (izostanka mjesečnice), povećanja i osjetljivosti dojki te galaktoreje (lučenja mlijeka iz dojki). Također, može djelovati na središnji živčani sustav, što može uzrokovati osjećaj djetetovih pokreta ili bolove u trbuhu.
Ipak, prolaktin se ne smatra pouzdanim pokazateljem pseudotrudnoće, budući da ponekad koncentracija ovog hormona ostaje unutar referentnih vrijednosti.
Promjene su zabilježene i u vrijednostima hormona rasta, ACTH, kortizola, FSH i LH.
Također, moguće je i da snažna želja za trudnoćom izravno utječe na hormone te potakne simptome.
Koji su simptomi pseudotrudnoće?
Simptomi lažne trudnoće preklapaju se sa simptomima stvarne, prave trudnoće.
- osjetljivost i bol u dojkama
- povećanje grudi
- areolarna hiperpigmentacija
- povećanje trbuha
- neredovite menstruacije
- izostanak mjesečnice (amenoreja)
- povećanje tjelesne težine
- (jutarnje) mučnine
- promjene apetita, odnosno želja za određenom hranom ili odbojnost prema hrani
- tipično lordotično držanje tijela tijekom hodanja
- percepcija djetetovih pokreta u maternici
- lažne porođajne kontrakcije
Kako se dijagnosticira pseudotrudnoća?
Pseudotrudnoća se dijagnosticira na osnovi karakterističnih znakova i simptoma, kao i određenim pretragama kao što su ginekološki pregled i ultrazvuk, te testovi na trudnoću iz krvi ili urina.
Ginekološki ultrazvuk osobito je vrijedna dijagnostička pretraga. Osim što može pouzdano potvrditi nepostojanje djeteta, odnosno trudnoće u majke, pomaže u otkrivanju drugih stanja, poput mioma (dobroćudni tumor maternice), koji mogu uzrokovati slične simptome.
Liječenje pseudotrudnoće
Liječenje pseudotrudnoće zahtijeva multidisciplinaran pristup, pri čemu je ključna suradnja ginekologa i psihijatra. Osnovni cilj liječenja jest pomoći pacijentici razumjeti stvarno stanje, uz istovremeno pružanje odgovarajuće podrške i liječenje eventualnih pridruženih poremećaja.
Važno je pacijentici pristupiti s razumijevanjem te naglasiti da su simptomi koje osjeća stvarni, premda trudnoća ne postoji. U tom procesu osobito pomaže ultrazvučni prikaz, koji predstavlja vizualnu potvrdu odsutnosti djeteta.
Središnje mjesto u liječenju pseudotrudnoće ima psihoterapija, a ponekad, ovisno o simptomima, potrebno je implementirati i psihofarmakoterapiju, odnosno antidepresive ili antipsihotike.
Povišena vrijednost prolaktina liječi se dopaminskim agonistima poput bromokriptina ili kabergolina. Hormonsko liječenje može pomoći regulirati menstruacijski ciklus.
Uz pravilan pristup i podršku, najčešće vrlo brzo dolazi do povlačenja simptoma.
Koliko traje pseudotrudnoća?
U nekih žena, simptomi pseudotrudnoće mogu trajati do devet mjeseci, koliko traje i uobičajena trudnoća. No, mogu trajati i do nekoliko tjedana ili mjeseci.
Kako pomoći osobi sa pseudotrudnoćom?
Osobama sa pseudotrudnoćom vrlo je važna podrška i razumijevanje okoline.
Rano prepoznavanje, empatijski pristup te pravovremena psihološka pomoć ključni su za uspješno liječenje i oporavak.
Literatura:
1. PubMed. Pseudopregnancy: when the body mimics pregnancy without a fetus
2. Cleveland Clinic. Pseudocyesis
3. WebMD. False Pregnancy (Pseudocyesis)
3. Acta clinica Croatica. Pseudocieza
