Sarkopenija podrazumijeva gubitak skeletalne mišićne mase, snage i/ili funkcije, povezan s povećanim rizikom od nepovoljnih ishoda, poput fizičke nesposobnosti, smanjene kvalitete života i smrti.
Najčešće nastaje kao posljedica prirodnog procesa starenja.
Pravovremeno prepoznavanje sarkopenije omogućuje pravodobnu implementaciju intervencija koje mogu spriječiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života.
Što je sarkopenija?
Sarkopenija (SA) je sindrom obilježen progresivnim i generaliziranim gubitkom skeletalne mišićne mase, snage i/ili funkcije, najčešće povezan s prirodnim procesom starenja.
Međutim, sarkopenija nije svojstvena samo starijoj životnoj dobi, već se može javiti i u mlađih odraslih osoba.
U osoba starije životne dobi, sarkopenija je snažno povezana s većom učestalošću padova i povećanim rizikom prijeloma.
Kada gubitak mišićne mase postaje bolest?
Mišićna masa mijenja se tijekom životnog vijeka čovjeka. Naime, kako starimo dolazi do postupnog smanjenja mišićne mase, a posljedično tome i mišićne snage. Taj proces započinje već od tridesete godine, a postaje izraženiji nakon pedesete godine života.
Smanjenje mišićne mase i snage odraz je smanjenja veličine (atrofija) i broja skeletnih mišićnih vlakana, kao i povećanog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva, kako između pojedinih mišića, tako i u samom mišiću.
Brzina kojom se mišićna masa smanjuje ovisi o mnogim čimbenicima, ponajviše genetskoj predispoziciji, prehrani te tjelesnoj aktivnosti tijekom života. Kada gubitak mišićne mase i snage dovede do smanjenja tjelesne sposobnosti, poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti te smanjenja kvalitete života, sarkopenija postaje bolest. Tada govorimo o patološkoj sarkopeniji.
Podjela sarkopenije prema uzroku
Prema uzroku, sarkopeniju možemo podijeliti na primarnu i sekundarnu.
Primarna sarkopenija je uzrokovana isključivo starenjem, a sekundarna sarkopenija nastaje kao posljedica drugih čimbenika, kao što su neodgovarajuća prehrana, tjelesna inaktivnost i kronične bolesti.
1. primarna sarkopenija (starenje)
Primarna sarkopenija nastaje uslijed starenja organizma.
2. sekundarna sarkopenija
1. sarkopenija povezana s prehranom
Sarkopenija može nastati zbog nedostatka nutrijenata (osobito proteina) uslijed smanjenog unosa, malapsorpcije ili bolesti probavnog sustava.
2. sarkopenija povezana s inaktivnošću
Sarkopenija može nastati kao posljedica sjedilačkog načina života ili uslijed produljene imobilizacije (primjerice nakon hospitalizacije, dugotrajnog ležanja).
Fizički neaktivne odrasle osobe podliježu bržem i većem gubitku mišićnog tkiva nego li fizički aktivne osobe.
3. sarkopenija povezana s bolešću
Sarkopenija može biti uzrokovana upalnim, neurodegenerativnim ili kroničnim bolestima.
Kronične bolesti koje se negativno odražavaju na mišićno – koštani sustav su kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), kronično zatajenje srca, kronična bubrežna bolest, šećerna bolest, virus humane imunodeficijencije (HIV) i rak.
Uz egzogene (vanjske) čimbenike, važnu ulogu u nastanku sarkopenije imaju i endogeni (unutarnji) čimbenici – hormonske promjene i upalni procesi povezani sa starenjem, neurodegeneracija i disfunkcija mitohondrija.
Njihovom interakcijom dolazi do neravnoteže između sinteze i razgradnje mišića (s prevagom razgradnje), odnosno progresivnog gubitka mišićne mase, snage i funkcionalnosti.
Simptomi sarkopenije
U nastavku nekoliko istaknutih simptoma sarkopenije.
- primjetan gubitak mišićne mase (primjetno tanji mišići, osobito ekstremiteta)
- nemoć prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti
- brzo umaranje prilikom hodanja, penjanja po stepenicama ili nošenja tereta
- poteškoće pri hodanju (usporen hod)
- otežano ustajanje sa stolice
- poteškoće s ravnotežom i koordinacijom
- česti padovi
Zbog poteškoća s ravnotežom, oboljeli od sarkopenije izloženi su velikom riziku od pada, a samim time i prijeloma te dugoročne nepokretnosti. Problemi s koordinacijom očituju se poteškoćama u preciznim pokretima, poput pisanja ili zakopčavanja gumba, te smanjenom kontrolom tijela.
Kako se postavlja dijagnoza sarkopenije?
Osnovni kriteriji za dijagnozu sarkopenije jesu smanjena mišićna masa, smanjena mišićna snaga i/ili smanjena mišićna funkcija.
Stupnjevi sarkopenije
Prema smjernicama, sarkopeniju dijelimo na presarkopeniju, sarkopeniju u užem smislu i tešku sarkopeniju.
1. PREDSARKOPENIJA – smanjena mišićna masa
2. SARKOPENIJA – smanjena mišićna masa, smanjena mišićna snaga i/ili smanjena mišićna funkcija, odnosno fizička izvedba (funkcionalnost)
3. TEŠKA SARKOPENIJA – smanjena mišićna masa, mišićna snaga i fizička sposobnost
U prepoznavanju sarkopenije, važnu ulogu ima SARC – F upitnik.
SARC – F (engl. Strength, Assistance in walking, Rising from a chair, Climbing stairs, and Falls) je jednostavan i praktičan instrument za procjenu rizika za razvoj sarkopenije.
S (engl. strength) – snaga
A (engl. assistance in walking) – pomoć pri hodanju
R (engl. rising from a chair) – ustajanje sa stolice
C (engl. climbing stairs) – penjanje uz stube
F (engl. falls) – padovi
Upitnik SARC – F se sastoji od pet pitanja usmjerenih na snagu, hod, ustajanje sa stolice, penjanje uz stepenice i učestalost padova.
Pitanja u upitniku SARC – F oblikovana su tako da odražavaju promjene zdravstvenog stanja povezane s posljedicama sarkopenije. Svaki parametar koji se mjeri testom dobiva minimalnu ocjenu 0 odnosno maksimalnu 2, pri čemu je najveća maksimalna ukupna ocjena na testu 10.
Sarkopenija se dijagnosticira suvremenim radiološkim metodama – magnetska rezonanca (MR), računalna tomografija (CT) i dvoenergetska rendgenska apsorpciometrija (DXA).
Magnetska rezonanca smatra se „zlatnim standardom“ za dijagnosticiranje sarkopenije.
Liječenje sarkopenije
Kada govorimo o primarnoj sarkopeniji, liječenje je prvenstveno usmjereno na očuvanje i izgradnju mišićne mase kroz redovitu aerobnu tjelesnu aktivnost, s naglaskom na vježbe otpora, kao i prehrambenu potporu.
Kod sekundarne sarkopenije potrebno je ciljano liječiti osnovnu bolest, osigurati rehabilitaciju nakon imobilizacije ili ispraviti prehrambene deficite.
U odraslih osoba, od 19 do 64 godina, preporučuje se najmanje 150 – 300 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta ili 75 – 150 minuta aerobne aktivnosti visokog intenziteta tjedno.
Dakle, nastojte biti umjereno fizički aktivni najmanje 5 dana u tjednu po 30 minuta ili izdvojite najmanje 75 minuta tijekom tjedna za intenzivnu fizičku aktivnost.
Preporučena tjelesna aktivnost, kako bi se provodila na siguran i učinkovit način, mora biti primjerena dobi, zdravstvenom stanju i funkcionalnim sposobnostima pojedinca.
Sarkopenija i prehrana
Uz redovitu tjelesnu aktivnosti, od iznimne je važnosti implementacija zdrave, raznolike i uravnotežene prehrane.
Odgovarajuć unos bjelančevina, vitamina D i omega–3 masnih kiselina doprinosi optimalnom zdravlju mišićno – koštanog sustava. Preporučuje se konzumacija ribe, jaja, mliječnih proizvoda, mahunarki i orašastih plodova.
Uz to, važno je i održavanje zdrave tjelesne mase.
Može li se nastanak sarkopenije spriječiti?
Smanjenje, odnosno gubitak mišićne mase i snage sa starenjem ne može se spriječiti, no proces se može značajno usporiti, u čemu pomažu odgovarajuće nutritivne intervencije i fizička aktivnost.
Očuvanje mišićne mase i snage do duboke starosti, osim što pridonosi samostalnosti i optimalnijoj svakodnevnoj funkcionalnosti, smanjuje rizik od ozljeda te značajno poboljšava kvalitetu života.
Literatura:
1. Pavić T. Sarkopenija, krhkost i invaliditet
2. Nikolić M. Effects of aging on skeletal muscles
3. Damjanović M. Procjena rizika od sarkopenije u hospitaliziranih bolesnika sa šećernom bolesti
4. Hađasija D. Fizioterapijski proces kod osoba oboljelih od sarkopenije
5. Đikić N. Procjena sarkopenije u bolničkim uvjetima
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
