Tinitus, odnosno šum u uhu, svjesna je percepcija zvuka koji se javlja bez odgovarajućeg vanjskog zvučnog podražaja. Najčešće se opisuje kao zujanje, šum, pištanje, cvrčanje ili zvonjava.
Tinitus može biti prisutan u jednom ili oba uha, povremen ili stalan te se razlikovati po intenzitetu i karakteru zvuka. Dok je u nekih jedva primjetan, kod drugih može značajno ometati san, koncentraciju i svakodnevno funkcioniranje.
Važno je naglasiti da tinitus nije bolest, već simptom koji je najčešće povezan s promjenama u slušnom sustavu, premda njegovi uzroci mogu biti različiti.
Što je tinitus?
Tinitus ili šum u uhu definira se kao percepcija zvuka u jednom ili oba uha ili u glavi, u odsutnosti vanjskog zvučnog podražaja.
Pojam tinitus potječe od latinske riječi tinnire, što u prijevodu znači „zvoniti“. Međutim, osim kao zvonjava, tinitus se može manifestirati i nizom drugih zvučnih senzacija. Često se opisuje kao zujanje, šum pokvarenog televizora ili šuštanje lišća, no način na koji ga osoba doživljava vrlo je individualan.
Procjenjuje se da tinitus zahvaća 10 – 15 % opće populacije, s najvećom učestalošću u dobi iznad 60 godina.
Koje vrste tinitusa postoje?
Razlikujemo dva osnovna oblika tinitusa – subjektivni i objektivni tinitus.
Subjektivni tinitus najčešći je oblik i podrazumijeva osjet zvuka bez vanjskog zvučnog podražaja, koji može čuti i opisati samo osoba koja ga doživljava. Premda točan mehanizam nastanka nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da je povezan s promjenama unutar slušnog puta. Promjene mogu nastati u uhu, slušnom živcu te strukturama u mozgu uključenim u obradu slušnih podražaja.
S druge strane, objektivni tinitus je stvaran zvuk koji može čuti i druga osoba, primjerice liječnik tijekom pregleda stetoskopom. Ovaj oblik tinitusa znatno je rjeđi, a posljedica je zvukova koje stvaraju različite strukture smještene u uhu ili u blizini srednjeg uha.
Objektivni tinitus najčešće je povezan s protokom krvi kroz krvne žile ili aktivnošću mišića u području uha.
Poseban oblik predstavlja pulsirajući tinitus, kod kojeg osoba čuje ritmičan zvuk koji je često usklađen s otkucajima srca.
Što uzrokuje tinitus?
Najčešći uzrok tinitusa je oštećenje sluha, odnosno oštećenje osjetnih slušnih stanica pužnice unutarnjeg uha ili oštećenje slušnog živca.
Pregled najčešćih uzroka tinitusa donosimo u nastavku:
- gubitak sluha povezan sa starenjem (staračka nagluhost ili prezbiakuzija)
- kratkotrajna ili dugotrajna izloženost buci visokog intenziteta (posao, sportski događaji, koncerti)
- začepljenje zvukovoda cerumenom (ušnim voskom)
- infekcije uha (upala srednjeg uha)
- otoskleroza (bolest koja zahvaća koštane strukture srednjeg uha)
- Ménièreova bolest
- akustični neurom (tumor stanica ovojnice osmog moždanog živca koji povezuje unutarnje uho s mozgom)
- ozljede glave ili vrata (vratne kralježnice)
- neurološki poremećaji (migrena, multipla skleroza, meningitis i epilepsija)
- šećerna bolest
- disfunkcija Eustahijeve tube
- ototoksični lijekovi (nesteroidni protuupalni lijekovi poput ibuprofena i aspirina, aminoglikozidni antibiotici, određeni diuretici, lijekovi za liječenje zloćudnih bolesti)
- poremećaji temporomandibularnog zgloba (zgloba koji spaja donju čeljust s kostima lubanje)
- određene bolesti i promjene krvnih žila
Tinitus se može javiti u sklopu određenih infekcija koje mogu zahvatiti slušni sustav, poput lajmske bolesti te sifilisa.
Nadalje, stres može djelovati kao okidač tinitusa. Iako se ne smatra njegovim izravnim uzrokom, može pridonijeti pojavi tinitusa te pojačati percepciju i intenzitet postojećih simptoma.
Vrlo često, uzrok tinitusa ne može se utvrditi.
Koji su simptomi tinitusa?
Glavni simptom tinitusa je percepcija zvuka u uhu (ušima) ili glavi, u odsutnosti odgovarajućeg vanjskog zvučnog podražaja.
Ovisno o uzroku tinitusa mogu se javiti i drugi simptomi, poput:
- oslabljenog sluha ili gubitka sluha,
- osjećaja punoće ili pritiska u uhu
- vrtoglavice i problema s ravnotežom
- povećane osjetljivosti na zvukove.
Kod izraženijeg tinitusa mogu se javiti poteškoće sa spavanjem i koncentracijom te promjene raspoloženja, što se može negativno odraziti na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Kako se dijagnosticira tinitus?
Tinitus se dijagnosticira na temelju pažljivo i detaljno uzete anamneze te kliničkog pregleda koji uključuje otoskopiju (pregled uha) i audiometriju (ispitivanje sluha). Ovisno o nalazu, mogu biti potrebne dodatne pretrage poput timpanometrije, CT-a ili magnetske rezonancije.
Kako se liječi tinitus?
Liječenje tinitusa ovisi o njegovu uzroku, trajanju, intenzitetu i utjecaju na svakodnevni život. Ne postoji jedan lijek ili terapija koji odgovaraju svim osobama s tinitusom.
U liječenju tinitusa danas se koriste:
- slušna pomagala
- zvučna terapija (maskiranje tinitusa nekim ugodnim zvukom poput bijelog šuma, akustična neuralna stimulacija)
- kohlearni implantati (umjetna pužnica)
- kognitivno-bihevioralna terapija (pomaže u upravljanju simptomima i usvajanju strategija za smanjenje utjecaja koji tinitus ima na svakodnevni život)
- anksiolitici i antidepresivi koji pomažu u poboljšanju raspoloženja i spavanja
Također, osobama koje pate od tinitusa savjetuje se izbjegavanje buke, kofeina, nikotina i alkohola, budući da ti čimbenici mogu dodatno pogoršati intenzitet šuma u ušima.
Kada se zbog tinitusa treba javiti liječniku?
Premda tinitus najčešće nije znak ozbiljne bolesti, ponekad može upućivati na stanje koje zahtijeva daljnju obradu.
Odmah se javite liječniku ako tinitus nastane iznenada, uz nagli gubitak sluha, ili je praćen vrtoglavicom, gubitkom ravnoteže, neurološkim simptomima poput slabosti lica, ili ako se pojavi nakon ozljede glave.
Liječnički pregled preporučuje se i ako je tinitus stalan ili se pogoršava, javlja se samo u jednom uhu, pulsira u ritmu otkucaja srca ili značajno utječe na san i svakodnevno funkcioniranje.
Pravodobna procjena liječnika može pomoći u otkrivanju mogućeg uzroka tinitusa i odabiru odgovarajućeg pristupa liječenju.
Literatura:
1. NIDCD. What Is Tinnitus? Causes and Treatment.
2. NICE. Tinnitus: assessment and management
Autor: Monika Babić
