Meningokokna bolest je akutna infekcija uzrokovana bakterijom Neisseria meningitidis (meningokok). Može se očitovati kao asimptomatsko kliconoštvo, no i kao teška invazivna bolest – meningokokni meningitis i/ili meningokokna sepsa.
Izvor zaraze je čovjek, a bolest se najčešće prenosi kapljičnim putem, odnosno bliskim kontaktom s oboljelom osobom ili kliconošom.
Od meningokokne bolesti najčešće obolijevaju dojenčad i mala djeca.
Infekcija meningokokom je sezonskog karaktera s najvišom učestalošću u zimskim mjesecima.
U Hrvatskoj, meningokokna bolest se najčešće pojavljuje sporadično (povremeno).
Što je meningokokna bolest?
Meningokoknom bolešću nazivamo infekcije uzrokovane bakterijom Neisseria meningitidis koje se mogu očitovati nizom kliničkih manifestacija, od asimptomatskog kliconoštva, preko blagih i neinvazivnih oblika bolesti, do teških invazivnih infekcija poput meningitisa i sepse.
Od meningokokne bolesti najčešće obolijevaju dojenčad i mala djeca, do pete godine života.
Invazivna meningokokna bolest najteži je oblik ove bolesti koji se najčešće očituje kroz dva klinička entiteta – meningokokni meningitis i/ili meningokokna sepsa.
U Hrvatskoj, invazivna meningokokna bolest najčešće je uzrokovana meningokokom serološke grupe B. Rjeđe, grupama A i C, W135, X, Y i Z.
Infekcija meningokokom je sezonskog karaktera i češća je zimi i u rano proljeće.
Meningokokni meningitis
Meningokokni meningitis podrazumijeva infekciju moždanih ovojnica (meningi), opni koje obavijaju mozak i kralježničnu moždinu. Moždane ovojnice oplahuje likvor ili cerebrospinalna tekućina (CSL).
Meningokokna sepsa (meningokokcemija/septikemija)
Meningokokna sepsa je ozbiljna i potencijalno životno ugrožavajuća bolest obilježena prisutnošću meningokoka u krvi.
Kako se prenosi meningokok?
Meningokok se najčešće prenosi kapljičnim putem, odnosno bliskim kontaktom s oboljelom osobom ili kliconošom (nositelj uzročnika, bez kliničkih znakova bolesti) – kihanjem, kašljanjem i govorom.
Asimptomatsko kliconoštvo N. meningitidis prisutno je u gornjem dišnom sustavu, sluznici nosa i ždrijela, u oko 10 % opće populacije. Kliconoše su osobe koje ne pokazuju znakove i simptome bolesti, no važan su izvor prijenosa uzročnika bolesti na druge osobe.
Prijenos meningokoka je moguć i izravnim kontaktom sa slinom ili sekretom iz nosa i ždrijela, primjerice pri ljubljenju, dijeljenju čaša, pribora za jelo i sl.
Za prijenos meningokoka uobičajeno je potreban blizak i dulji kontakt s oboljelom osobom ili kliconošom, zbog čega se bolest češće pojavljuje među članovima istog kućanstva, u vrtićima, školama, studentskim domovima i drugim kolektivima.
Koji su simptomi meningokokne bolesti
Inkubacija, odnosno vremensko razdoblje od ulaska uzročnika bolesti (meningokoka) u organizam do pojave simptoma i znakova bolesti, traje od jednog do deset dana, a u pravilu je kraća od četiri dana.
Simptomi invazivne meningokokne bolesti u početku su često nespecifični i mogu nalikovati simptomima streptokokne angine ili gripe. No, ono što je karakteristično za meningokoknu bolest jest vrlo naglo pogoršanje općeg stanja.
Meningokokni meningitis očituje se naglim početkom, uz klasični trijas simptoma – vrućica, glavobolja i ukočenost vrata. Uz to, mogu biti prisutni i dodatni simptomi – poremećaj stanja svijesti, mučnina, povraćanje i povećana osjetljivost na svjetlo (fotofobija).
Meningokokna sepsa (akutna meningokokcemija) započinje općim simptomima – vrućica, slabost, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, ili pak simptomima infekcije gornjih dišnih putova te grloboljom. Vrućica je u pravilu visoka te uobičajeno ne odgovara na liječenje antipireticima (poput paracetamola). Mogu biti prisutni zimica i tresavica.
Karakteristični rani znakovi meningokokne sepse u oboljelih pedijatrijske životne dobi jesu izražena mijalgija (bol u mišićima) nogu, hladne okrajine (stopala i šake) te bijeda i marmorizirana koža.
Bolovi u mišićima mogu biti toliko snažni da dijete odbija stati na noge.
Meningokokna bolest – petehijalni osip
Osip se gotovo uvijek pojavljuje u prvom danu bolesti, odnosno unutar prva 24 sata, uobičajeno je makulopapulozni (mrljasti), i može blijediti (anemizirati) na pritisak. No, kako bolest napreduje, pojavljuju se petehije, točkasta krvarenja na površini kože ili sluznice uzrokovana pucanjem kapilara.
Petehijalni osip specifičan je po tome što ne blijedi na pritisak. Može se pojaviti bilo gdje na tijelu, a osobito je važno provjeriti područja gdje odjevni predmeti pritišću na kožu. Kao što je primjerice pelenska regija u dojenčadi.
Petehije su u početku vrlo diskretne, veličine do 2 mm u promjeru, no mogu se slijevati u purpure (>2 mm u promjeru) i ekhimoze (modrice). Kožnim promjenama uobičajeno je zahvaćen donji dio trupa, te donji ekstremiteti, a vrlo rijetko lice.
Ponekad, osip izostaje.
Važno je istaknuti da više od 90 % djece s vrućicom i petehijalnim osipom nema meningokoknu bolest, već gripu ili enterovirozu.
Tko je u riziku od obolijevanja od meningokokne bolesti?
Od meningokokne bolesti može oboljeti svaka osoba, no određene skupine izložene su većem riziku.
- dojenčad i mala djeca
- imunokompromitirane osobe, odnosno osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (primjerice osobe bez slezene)
- adolescenti i mlađe odrasle osobe
- putnici u područja s visokom učestalošću meningokokne bolesti
Liječenje meningokokne bolesti
Liječenje meningokokne bolesti mora započeti što prije, odnosno odmah po klinički postavljenoj sumnji na meningokoknu bolest.
Osnovu liječenja meningokokne bolesti čini primjena antibiotika (ceftriakson). Oboljeli prestaju biti zarazni već 24 sata nakon započinjanja odgovarajuće terapije.
Komplikacije meningokokne bolesti
Meningokokna bolest može brzo napredovati i opasna je po život ako se pravovremeno ne liječi. Navodimo nekoliko komplikacija invazivne meningokokne bolesti.
- septički šok
- diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK)
- zatajenje više organskih sustava
- amputacija zahvaćenih dijelova ekstremiteta (uslijed nekroze tkiva)
- smrt
U osoba koje su preboljele meningokoknu bolest mogu zaostati dugotrajne posljedice poput oštećenja sluha i vida, neurološka oštećenja, poteškoće u učenju i dr.
Pravovremeno liječenje meningokokne bolesti, osim što povećava vjerojatnost ozdravljenja, smanjuje rizik od nastanka komplikacija.
Kako spriječiti nastanak meningokokne bolesti?
Osnovna mjera prevencije meningokokne bolesti je cijepljenje. No, u Hrvatskoj se cijepljenje protiv meningokokne bolesti ne provodi rutinski, odnosno nije dio Programa obveznog cijepljenja.
Cijepljenje protiv meningokoka moguće je samo na izričit zahtjev roditelja, koji sami moraju kupiti cjepivo. U RH su trenutačno dostupna dva cjepiva – cjepivo protiv meningokoka serogrupe B (MenB) i cjepivo protiv meningokoka serogrupa ACWY-135 (MenACWY).
Kod sumnje na meningokoknu bolest potrebna je profilaktička (preventivna) primjena antibiotika (kemoprofilaksa) za bliske kontakte oboljele osobe.
Bliskim osobama smatraju se osobe u neposrednoj blizini (<1 m) oboljelog u trajanju dužem od 8 sati ili direktno izložene respiratornim sekretima oboljelog od 7 dana prije simptoma do 24 h od započinjanja antimikrobnog liječenja.
Zaključno, meningokokna bolest smatra se hitnim stanjem u medicini. Pravovremeno prepoznavanje invazivne meningokokne bolesti važno je kako bi se što prije započela antibiotska terapija i poboljšao ishod bolesti.
