Emocionalno hranjenje odnosi se na korištenje hrane kao sredstva za regulaciju emocija, a ne za zadovoljenje fiziološke gladi. Često se javlja kao odgovor na stres, tugu, dosadu ili anksioznost, pri čemu hrana postaje privremeni način da se osoba osjeća bolje ili izbjegne suočavanje s neugodnim emocijama.
Važno je napomenuti da emocionalno hranjenje nije klinički termin niti dijagnoza već se radi o pojmu koji se uvriježio u svakodnevnom govoru kako bi se opisao ovaj specifičan obrazac ponašanja.
Što je emocionalno hranjenje?
Emocionalno hranjenje (engl. emotional eating) podrazumijeva hranjenje, nerijetko prejedanje, najčešće u odgovoru na negativne emocije.
Podloga emocionalnog hranjenja
Emocionalno hranjenje često proizlazi iz potrebe da se hrana koristi kao mehanizam za suočavanje s emocijama. Ovo ponašanje može biti rezultat različitih psiholoških, bioloških i društvenih čimbenika.
PSIHOLOŠKI ČIMBENICI
Iz psihološke perspektive, problem često leži u poteškoćama s prepoznavanjem i regulacijom emocija. Neki pojedinci imaju vrlo izražene poteškoće s prepoznavanjem i izražavanjem vlastitih osjećaja i taj je fenomen poznat kao aleksitimija. Ista je povezana s brojnim drugim problemima mentalnog zdravlja.
Kada emocije postanu preplavljujuće, hrana može poslužiti kao “brzi lijek” koji privremeno smanjuje nelagodu.
BIOLOŠKI ČIMBENICI
Stres je jedan od čestih faktora koji utječu na navike hranjenja. Tijekom stresnih situacija dolazi do povećanog lučenja kortizola, hormona koji može povećati apetit, osobito za visokokaloričnu hranu bogatu mastima i šećerima.
DRUŠTVENI ČIMBENICI
Društvene i kulturne uvjetovanosti također igraju ulogu u razvoju i održavanju emocionalnog hranjenja. Na primjer, mnogi ljudi od malih nogu povezuju određenu hranu s nagradom ili utjehom. Ako je dijete često tješeno slatkišima nakon lošeg dana ili nagrađivano omiljenom hranom za dobro ponašanje, može razviti povezanost između hrane i emocionalnog olakšanja koja se nastavlja u odrasloj dobi.
Simptomi emocionalnog hranjenja
Emocionalno hranjenje razlikuje se od fizičke gladi po nekoliko ključnih obilježja. Fizička glad dolazi postupno i može se zadovoljiti raznovrsnom hranom, dok emocionalna glad nastaje iznenada i često se javlja poriv za konzumacijom određene vrste hrane – obično visokokalorične, poput čokolade, čipsa ili brzih obroka.
Osim toga, emocionalna glad često ne prestaje s osjećajem sitosti. Pojedinac može nastaviti jesti čak i kad je nahranjen, a nakon epizode emocionalnog hranjenja javlja se uglavnom osjećaj srama, krivnje ili žaljenja, budući da hrana nije riješila temeljni problem.
Važno je napomenuti da emocionalno hranjenje ne mora uvijek uključivati prejedanje. Neki ljudi mogu posezati za manjim količinama hrane, no zajednički je obrazac korištenje hrane kao načina za izbjegavanje ili umanjivanje emocionalne nelagode.
Pomoć kod emocionalnog hranjenja
Rad na problematici emocionalnog hranjenja zahtjeva sveobuhvatan pristup koji uključuje razumijevanje emocionalnih i psiholoških uzroka te razvoj zdravijih i korisnijih obrazaca suočavanja s emocijama.
Kognitivno – bihevioralna terapija (KBT) posebno je učinkovita, budući da se ista fokusira na prepoznavanje i promjenu negativnih i nekorisnih obrazaca razmišljanja i ponašanja. U okviru KBT – a, pojedinci uče identificirati svoje okidače, razumjeti kada su emocionalno, a kada fizički gladni te razviti alternative za suočavanje s emocijama. Na primjer, umjesto posezanja za hranom, preporučuje se vođenje dnevnika emocija, prakticiranje tehnika opuštanja ili razgovor s prijateljem.
Mindfulness tehnike također su korisne – prakticiranje svjesnog jedenja (eng. mindful eating) pomaže pojedincima da budu prisutni tijekom obroka, uživaju u svakom zalogaju i prepoznaju signale gladi i sitosti. Ovo može smanjiti impulzivne odluke i pomoći u stvaranju zdravijeg odnosa prema hrani.
Ponekad je emocionalno hranjenje povezano s dubljim emocionalnim problemima poput depresije, anksioznosti ili traume. U takvim slučajevima korisno je raditi s psihoterapeutom koji može pružiti podršku i pomoći u obradi tih emocija.
Prevencija emocionalnog hranjenja
Prevencija emocionalnog hranjenja uključuje jačanje sposobnosti regulacije emocija i razvoj zdravih navika. Prvi korak je svjesnost – prepoznavanje kada jedete zbog emocija, a ne gladi. Vođenje dnevnika prehrane i emocija može pomoći u uočavanju obrazaca.
Fizička aktivnost, poput trčanja ili joge, pokazala se učinkovitom u smanjenju stresa i poboljšanju raspoloženja, čime se smanjuje potreba za hranom kao utjehom.
Edukacija o emocijama poput prepoznavanja i izražavanja emocija, ključna je za prevenciju. Kroz tehnike poput vođenja dnevnika emocija ili sudjelovanja u grupnim radionicama, pojedinci mogu razviti zdraviji odnos prema vlastitim osjećajima i naučiti kako se suočavati s njima.
Zaključak
Emocionalno hranjenje nije klinički termin niti dijagnoza, već pojam koji opisuje obrazac ponašanja u kojem se hrana koristi za regulaciju emocija. Iako može pružiti kratkoročno olakšanje, emocionalno hranjenje često ne rješava izvorne probleme i može dovesti do dodatnih poteškoća, poput nezadovoljstva vlastitim tijelom ili osjećaja krivnje. Ključ rješenja leži u prepoznavanju ovog problema i razvoju zdravijih načina suočavanja s emocijama. Redovita fizička aktivnost, osvještavanje emocionalnih stanja i traženje stručne pomoći mogu pomoći u stvaranju zdravijeg odnosa prema hrani i vlastitim emocijama.
Autor: Tajana Ninković, magistra psihologije i edukantica kognitivno – bihevioralne terapije
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
