Epstein–Barr virus (EBV) je široko rasprostranjen virus i najčešći uzročnik infektivne mononukleoze. Procjenjuje se da je više od 90 % svjetske populacije zaraženo Epstein-Barrovim virusom. Do infekcije Epstein-Barr virusom najčešće dolazi u ranom djetinjstvu, a infekcija traje tijekom cijelog života.
Infekcija EBV virusom u djetinjstvu najčešće prolazi nezapaženo ili su simptomi nespecifični, dok se u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi obično očituje kliničkom slikom infektivne mononukleoze.
Infektivna mononukleoza obilježena je trijasom simptoma – povišena tjelesna temperatura, grlobolja i povećani vratni limfni čvorovi.
Što je Epstein–Barr virus?
Epstein-Barr virus (EBV) je humani herpes virus iz obitelji Herpesviridae i jedan od najrasprostranjenijih virusa koji inficira ljude. Genom virusa čini linearna dvolančana molekula DNA. Oko 90 – 95 % svjetske populacije zaraženo je Epstein-Barrovim virusom.
Ciljne stanice za Epstein-Barrov virus jesu epitelne stanice sluznice ždrijela i žlijezda slinovnica te krvne stanice poznate pod nazivom B – limfociti, a posljedica umnožavanja virusa u tim stanicama jest „bujanje“ limfnog tkiva – limfnih čvorova, krajnika, slezene i jetre.
Zaraženim limfocitima B infekcija se dalje širi u ostale dijelove organizma.
Prisutnost virusa Epstein-Barr dokazana je i u epitelnim stanicama vrata maternice, kao i sjemenoj tekućini muškaraca.
Najvažnije obilježje Epstein–Barr virusa jest da uzrokuje cjeloživotnu latentnu (pritajenu, asimptomatsku) infekciju s povremenim razdobljima reaktivacije (uslijed slabljenja imunološkog sustava).
Također, važno je istaknuti da Epstein–Barr virus ima zloćudni potencijal i povezuje se s nastankom mnogih zloćudnih tumora – nazofaringealni karcinom, Burkittov limfom, Hodgkinov, ne – Hodgkinov limfom, rak želuca, kao i autoimunih bolesti – multipla skleroza, reumatoidni artritis i sistemski eritematozni lupus.
Što je infektivna mononukleoza?
Infektivna mononukleoza (IM), poznata i pod nazivom „bolest poljupca“, je akutna virusna infekcija najčešće uzrokovana Epstein–Barr (EBV) virusom. Međutim, ista može biti uzrokovana i drugim virusima iz obitelji herpesvirusa, poput citomegalovirusa (CMV), kao i beta – hemolitičkim streptokokom grupe A (BHS – A), Toxoplasma gondii, adenovirusima i dr.
Osnovni simptomi infektivne mononukleoze jesu – povišena tjelesna temperatura, faringitis (upala ždrijela) i limfadenopatija (povećani limfni čvorovi, osobito u području vrata).
Do primarne (prve) infekcije Epstein-Barr virusom obično dolazi u ranom djetinjstvu, najčešće prije pete godine života.
Infekcija Epstein-Barr virusom u djetinjstvu obično ne uzrokuje simptome, zbog čega najčešće prolazi nezapaženo. S druge strane, u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, EBV infekcija se obično očituje kliničkom slikom infektivne mononukleoze.
Kako se prenosi Epstein–Barrov virus?
Jedini domaćin i izvor EBV infekcije je – čovjek.
Epstein-Barr virus prenosi se izravnim i neizravnim oralnim kontaktom, najčešće slinom zaražene osobe (poljupcem, pijenjem iz iste čaše ili boce i dr.). Drugi načini prijenosa, transfuzijom krvi ili krvnih pripravaka, te transplantacijom organa, su rjeđi.
Prijenos Epstein-Barr virusa moguć je i spolnim putem.
Koliko traje inkubacija Epstein–Barr virusom?
Inkubacija, odnosno vremensko razdoblje od ulaska uzročnika bolesti, u ovom slučaju Epstein-Barrovog virusa u organizam, do pojave simptoma bolesti, traje 4 do 6 tjedana.
Koji su simptomi infekcije Epstein–Barr virusom?
Infektivna mononukleoza najčešća je klinička manifestacija infekcije Epstein-Barr virusom.
U nastavku donosimo pregled najistaknutijih simptoma EBV infekcije.
- povišena tjelesna temperatura
- faringitis (upala ždrijela, grlobolja)
- limfadenopatija (povećani limfni čvorovi, osobito u području vrata)
- umor
- slabost
- bolovi u mišićima
- povećana jetra i slezena
- osip i dr.
Povišena tjelesna temperatura i grlobolja traju u prosjeku 10 dana, a povećani limfni čvorovi i do 3 tjedna. Umor je najizraženiji tijekom prva 2 – 3 tjedna bolesti, a može trajati mjesecima. Kada kronični umor traje više od šest mjeseci, govorimo o sindromu kroničnog umora.
Kako se dijagnosticira EBV infekcija?
S obzirom na sličnost simptoma s drugim bolestima (infekcija citomegalovirusom, akutna HIV infekcija, streptokokna angina i dr.), dijagnosticiranje EBV infekcije, odnosno infektivne mononukleoze može biti zahtjevno.
Dijagnoza infektivne mononukleoze postavlja se na osnovi anamneze, fizikalnog pregleda te krvnih laboratorijskih pretraga (KKS). Osnovni laboratorijski nalaz u oboljelih od infektivne mononukleoze je limfocitoza, odnosno povećan broj atipičnih limfocita (bijelih krvnih stanica) u krvi.
Testiranje na ebv virus
Dijagnoza EBV infekcije potvrđuje se serološkim testiranjem koje otkriva prisutnost protutijela na specifične EBV antigene – VCA (engl. viral capsid antigen), EA (engl. early antigen) i EBNA (engl. Epstein-Barr nuclear antigen).
Naime, u odgovoru na infekciju Epstein-Barr virusom u organizmu se stvaraju protutijela na sastavnice virusa (antigene), čije se prisustvo i dinamika koriste za potvrdu dijagnoze te razlikovanje faze infekcije (akutna infekcija, ranija infekcija ili reaktivacija).
Protutijela IgM i IgG na virusni kapsidni antigen (IgM anti – VCA i IgG anti – VCA) prisutna su tijekom akutne infekcije. IgM anti – VCA protutijela obično nestaju nakon 2 – 3 mjeseca od početka bolesti, dok IgG anti – VCA perzistiraju doživotno.
U akutnoj fazi infekcije većine oboljelih osoba prisutna su i protutijela na rani antigen (IgG anti – EA), a koja su odraz umnožavanja virusa u organizmu.
Prisutnost IgG anti – VCA i IgG protutijela na EBV nuklearni antigen (IgG anti – EBNA) pokazatelj je prethodne infekcije Epstein-Barr virusom ili reaktivacije. IgG anti – EBNA uglavnom perzistiraju doživotno.
| Serološki status u EBV infekciji | ||||
| Interpretacija | EBV VCA IgM | EBV VCA IgG | EBV EA IgG | EBV EBNA IgG |
| Akutna EBV infekcija | + | + | +/– | – |
| Ranija (prošla) EBV infekcija | – | + | – | + |
| Reaktivacija EBV infekcije | – | + | + | + |
Liječenje EBV infekcije
Infektivna mononukleoza uzrokovana EBV virusom je najčešće blaga, samoograničavajuća bolest. S obzirom na to da ne postoji učinkoviti antivirusni lijek protiv EBV infekcije, liječenje je uglavnom simptomatsko te podrazumijeva odmor, zdravu prehranu te odgovarajuću hidrataciju.
Svrha simptomatskog liječenja jest ublažiti simptome i podržati oporavak organizma.
Od lijekova, na raspolaganju su paracetamol i ibuprofen koji se koriste za snižavanje povišene tjelesne temperature te ublažavanje bolova.
Zbog povećanog rizika od rupture (puknuća) slezene savjetuje se izbjegavanje fizičkih aktivnosti, što se osobito odnosi na kontaktne sportove.
U imunokompetentnih osoba, odnosno osoba sa zdravim imunološkim sustavom, u 95 % slučajeva dolazi do potpunog ozdravljenja.
Kako se riješiti EBV virusa iz organizma?
Ne postoji učinkovit način da se Epstein-Barr virus u potpunosti ukloni iz organizma.
Nakon primarne infekcije, EBV virus doživotno ostaje u latentnom (neaktivnom) obliku u organizmu.
Kada je imunološki sustav oslabljen, primjerice zbog stresa, druge infekcije ili neke kronične bolesti, može doći do reaktivacije EBV infekcije. No, tada su simptomi obično blaži.
Posljedice infekcije Epstein–Barr virusom
Premda rijetko, infekcija Epstein-Barr virusom može uzrokovati ozbiljne i vrlo opasne komplikacije. Neke od njih navodimo u nastavku.
- akutna opstrukcija gornjih dišnih puteva (uslijed izrazitog povećanja krajnika i limfnih čvorova)
- pneumonija (upala pluća)
- hemolitička anemija
- trombocitopenija
- neurološke komplikacije (meningitis, meningoencefalitis/upala mozga i moždanih ovojnica)
- srčane komplikacije (miokarditis)
- ruptura slezene
- hepatitis
- sindrom kroničnog umora
- kronična aktivna Epstein-Barr virusna infekcija (CAEBV)
- zloćudne bolesti i dr.
Može li se infekcija Epstein–Barrovim virusom spriječiti?
U prevenciji nastanka i širenja EBV – infekcije primjenjuju se opće higijenske mjere, prije svega pranje ruku. Kao mjeru opreza valjalo bi izbjegavati dijeljenje čaša i ljubljenje barem dva mjeseca nakon povlačenja simptoma bolesti.
Implementacija zdravih životnih navika, kao i svjesnost o prijenosu EBV virusa, ključni su za sprječavanje širenja infekcije i očuvanje vašeg zdravlja, no i zdravlja vaših najmilijih!
Literatura:
1. Medicinska mikrobiologija, Epstein-Barr virus
2. WebMD. Epstein-Barr Virus (EBV) Infection: Symptoms, Diagnosis, and Treatment
3. Comprehensive resolution and classification of the Epstein-Barr virus transcriptome
4. Host control of latent Epstein-Barr virus infection
