Crvenkasta ili plavkasta promjena na koži bebe može izazvati zabrinutost kod roditelja, osobito ako se s vremenom povećava i postaje sve izraženija. U mnogim je slučajevima riječ o dojenačkom hemangiomu, dobroćudnom tumoru krvnih žila koji se najčešće pojavljuje tijekom prvih tjedana života.
Većina hemangioma s vremenom se spontano povlači, no kod nekih je potrebno pravovremeno započeti liječenje kako bi se izbjegle moguće komplikacije i trajne promjene.
Što je hemangiom kod beba i zašto nastaje?
Dojenački ili infantilni hemangiom dobroćudni je tumor krvnih žila koji nastaje zbog pojačanog umnažanja stanica koje oblažu unutrašnjost krvnih žila. Riječ je o jednoj od najčešćih dobroćudnih novotvorina dječje dobi, koja se javlja u približno 5 % dojenčadi.
Iako točan uzrok nastanka hemangioma još nije u potpunosti poznat, utvrđeno je da se češće pojavljuju kod djevojčica, nedonoščadi i djece niske porođajne težine. Mogu se razviti na bilo kojem dijelu tijela, no najčešće se nalaze na području glave i vrata.
Koje vrste hemangioma postoje i kako ih prepoznati?
S obzirom na dubinu zahvaćenog tkiva, razlikujemo površinske, duboke i kombinirane hemangiome.
Površinski hemangiomi najčešće su jarkocrvene boje i blago uzdignuti iznad kože, zbog čega ih se često opisuje kao promjene nalik jagodi.
Duboki hemangiomi smješteni su u dubljim slojevima kože i potkožju te se mogu očitovati kao plavkasta oteklina ili izbočenje ispod naizgled normalne kože.
Kombinirani hemangiomi imaju obilježja obiju vrsta.
Koja je razlika između hemangioma i vaskularnih malformacija?
Važno je razlikovati hemangiome od vaskularnih malformacija. Iako se ti pojmovi u svakodnevnom govoru često koriste kao sinonimi, riječ je o različitim promjenama krvnih žila.
Dojenački hemangiom prolazi kroz razdoblje intenzivnog rasta, nakon kojeg slijedi postupno spontano povlačenje. Vaskularne malformacije prisutne su već pri rođenju, premda ne moraju odmah biti vidljive, i ne prolaze kroz isti ciklus rasta i povlačenja. Razlikovanje tih dvaju stanja važno je, budući da se razlikuju i po načinu liječenja i prognozi.
Kako raste hemangiom i kada se počinje povlačiti?
Dojenački hemangiomi imaju karakterističan prirodni tijek koji je, uz određene individualne razlike, relativno predvidljiv. U prvim tjednima nakon rođenja promjena se tek počinje nazirati. Ponekad je riječ o vrlo diskretnoj crvenkastoj ili blijedoj mrlji koju roditelji u početku jedva primjećuju.
Nakon toga slijedi faza aktivnog rasta, odnosno proliferacije. Hemangiom postupno postaje veći, izraženiji i vidljiviji, a promjene se ponekad događaju iznenađujuće brzo. Najintenzivniji rast obično se odvija tijekom prvog do trećeg mjeseca života. Kod većine djece najveći dio rasta završi do petog mjeseca.
Zatim počinje faza involucije, odnosno spontanog povlačenja. Hemangiom postupno gubi intenzivnu boju, postaje mekši i smanjuje se. Taj proces nije brz i može potrajati nekoliko godina.
Kada hemangiom kod beba može biti opasan?
Najveći broj hemangioma ne uzrokuje nikakve zdravstvene tegobe. Međutim, njihova lokalizacija, veličina ili brzina rasta ponekad mogu dovesti do komplikacija i utjecati na funkciju okolnih struktura.
Posebno su važni hemangiomi smješteni na području lica. Ovisno o položaju, mogu utjecati na razvoj i izgled pojedinih anatomskih struktura, osobito nosa, usana i područja oko očiju, ali i na funkciju usne šupljine. Hemangiom u blizini oka može ometati vidnu os i normalan razvoj vida. Ako zahvaća usnicu ili usnu šupljinu, može otežavati sisanje i hranjenje ili izgovor riječi.
Posebnu pozornost zahtijevaju i hemangiomi u području donjeg dijela lica i vrata, osobito oni koji zahvaćaju područje brade i donje čeljusti. Takav raspored može biti povezan s postojanjem hemangioma u dišnom putu, što u određenim slučajevima može dovesti do otežanog disanja.
Jedna od mogućih komplikacija jest ulceracija, odnosno nastanak bolne ranice na površini hemangioma. Takva promjena može krvariti, biti podložna infekciji i nakon cijeljenja ostaviti ožiljak.
Kod većih hemangioma koji zahvaćaju šire područje lica, potrebno je razmotriti i mogućnost pridruženih razvojnih anomalija. Zbog toga je u takvim slučajevima važna detaljnija specijalistička procjena i, prema potrebi, dodatna dijagnostička obrada.
Broj hemangioma također može biti važan. Ako dijete ima pet ili više kožnih hemangioma, potrebno je razmotriti ultrazvučni pregled jetre, budući da postoji veća mogućnost da su hemangiomi prisutni i u tom organu.
Može li hemangiom ostaviti trajne promjene na koži?
Povlačenje hemangioma ne znači uvijek da će koža nakon toga izgledati potpuno jednako kao prije njegova nastanka. Na tom mjestu mogu zaostati višak kože, proširene sitne krvne žile, promjene pigmentacije, ožiljak ili manjak odnosno višak volumena potkožnog tkiva.
Zato nije uvijek opravdano svaki hemangiom samo promatrati i čekati da nestane. Kod određenih promjena pravodobno liječenje može spriječiti funkcionalne probleme i značajno utjecati na konačni estetski rezultat.
Kako se dijagnosticira hemangiom kod beba?
U najvećem broju slučajeva za postavljanje dijagnoze dovoljan je klinički pregled. Liječniku su pritom važni izgled promjene, njezin položaj i način na koji se mijenjala od rođenja. Procjenjuju se veličina, boja, dubina i proširenost hemangioma, a roditelje se pita kada su prvi put primijetili promjenu i kako se ona razvijala.
Dodatne dijagnostičke pretrage nisu potrebne svakom djetetu. Ultrazvučni pregled može biti koristan kada postoji dvojba oko dijagnoze ili je potrebno procijeniti dubinu i opseg promjene.
Magnetska rezonancija primjenjuje se u odabranim slučajevima, primjerice kada postoji sumnja na zahvaćenost dubljih struktura ili pridružene razvojne anomalije. Kod tipičnog, nekompliciranog dojenačkog hemangioma rutinsko slikovno snimanje nije potrebno.
Tko sudjeluje u liječenju hemangioma kod djece?
Liječenje hemangioma, osobito onih smještenih na području glave i vrata, često uključuje suradnju liječnika različitih specijalnosti. Ovisno o položaju, veličini i karakteristikama promjene, u procjenu i liječenje mogu biti uključeni pedijatar, dječji dermatolog, maksilofacijalni kirurg, plastični kirurg, oftalmolog, otorinolaringolog i drugi stručnjaci.
Takva suradnja omogućuje pravodobno prepoznavanje mogućih komplikacija i odabir terapije koja je najprimjerenija pojedinom djetetu. Cilj nije samo ukloniti ili smanjiti hemangiom, već očuvati normalnu funkciju zahvaćenog područja i postići što bolji dugoročni estetski rezultat.
Kada je potrebno započeti liječenje hemangioma?
Iako su hemangiomi u pravilu dobroćudni, važno je znati da se ne ponašaju svi jednako. Ovisno o njihovoj veličini, položaju, dubini i brzini rasta, ponekad je dovoljno redovito praćenje, dok je u drugim slučajevima potrebno liječenje.
Nekada se smatralo da hemangiome treba jednostavno promatrati i čekati da spontano nestanu. Danas je pristup drukčiji jer znamo da takvo čekanje kod određenih hemangioma može dovesti do komplikacija i trajnih posljedica koje se pravodobnim liječenjem mogu izbjeći.
Najvažnije je prepoznati promjene koje brzo rastu, nalaze se na osjetljivim anatomskim područjima ili mogu utjecati na funkciju i razvoj okolnih struktura.
Djecu s hemangiomima koji nose rizik od komplikacija potrebno je što ranije uputiti odgovarajućem specijalistu. Idealno je da se procjena obavi već do navršenog prvog mjeseca života. To je posebno važno zato što se najveći dio rasta hemangioma odvija tijekom prvih mjeseci, kada pravovremena terapija može imati najveći učinak.
Kako se liječi hemangiom kod beba?
Ne postoji jedinstven pristup liječenju hemangioma. Odluka o liječenju donosi se za svako dijete zasebno, uzimajući u obzir dob, veličinu i položaj promjene, brzinu njezina rasta te mogućnost nastanka komplikacija ili trajnih posljedica.
Praćenje hemangioma
Manji hemangiomi koji ne ugrožavaju funkciju okolnih struktura i ne nose značajan rizik od trajnih estetskih promjena najčešće se ne moraju aktivno liječiti. U takvim se slučajevima preporučuje redovito praćenje.
Korisno je fotografirati hemangiom u određenim vremenskim razmacima. Tako roditelji i liječnik mogu jednostavnije pratiti mijenjaju li se njegova veličina, boja ili izgled.
Liječenje hemangioma propranololom
Kada je liječenje potrebno, propranolol je najčešće prvi izbor kao lijek za hemangiom kod beba. Riječ je o beta-blokatoru koji se primjenjuje u obliku sirupa. Njegovo djelovanje smanjuje aktivnost krvnih žila unutar hemangioma, zbog čega se promjena počinje smanjivati i blijedjeti. Prvi učinci liječenja često su vidljivi već tijekom prvih tjedana.
Primjena propranolola zahtijeva liječnički nadzor, prethodnu procjenu djeteta i praćenje mogućih nuspojava. Posebno je važno da se lijek daje uz hranjenje jer može sniziti razinu šećera u krvi. Ako dijete povraća ili odbija hranu, roditelji trebaju postupiti prema uputama liječnika o privremenom izostavljanju lijeka.
Lokalno liječenje hemangioma timololom
Kod određenih manjih i tankih površinskih hemangioma može se primijeniti i lokalni pripravak timolol, također lijek iz skupine beta-blokatora. Međutim, takav oblik liječenja nije prikladan za sve hemangiome i ne može zamijeniti propranolol kada je potrebna sistemska terapija.
Kirurško liječenje hemangioma
Kirurško liječenje danas ima znatno selektivniju ulogu nego nekada. Najčešće se razmatra nakon što je završila faza spontanog povlačenja, osobito ako su zaostali višak kože, deformacija ili druge promjene koje se ne mogu dovoljno dobro korigirati drugim metodama.
Ipak, u pojedinim situacijama operacija može biti potrebna i ranije, primjerice kada hemangiom ozbiljno narušava funkciju ili kada se pravovremenim kirurškim zahvatom može postići bolji rezultat.
Lasersko liječenje hemangioma
Laser također ima svoje mjesto u liječenju, ali njegova primjena ovisi o vrsti i fazi hemangioma. Može biti koristan kod određenih površinskih promjena, osobito proširenih krvnih žila koje zaostanu nakon povlačenja hemangioma. Nije, međutim, univerzalna metoda liječenja niti predstavlja prvi izbor za duboke i voluminozne hemangiome u fazi aktivnog rasta.
Kada se zbog hemangioma treba javiti liječniku?
Svaku novonastalu promjenu na koži ili ispod kože djeteta dobro je pokazati pedijatru. Pregled ne bi trebalo odgađati ako se promjena brzo povećava ili se nalazi na području lica, osobito oko oka, na nosu, usnama, u usnoj šupljini ili na vratu.
Otežano ili bučno disanje, problemi s hranjenjem, promjene vida, pojava bolne ranice ili ponavljano krvarenje znakovi su zbog kojih je potrebna žurna liječnička procjena.
Roditelji ne bi trebali samostalno primjenjivati kreme ili druge preparate za liječenje hemangioma. Jednako tako, nije dobro odgađati pregled uz pretpostavku da će se svaka promjena s vremenom povući.
Zaključno, hemangiom kod bebe najčešće nije razlog za veliku zabrinutost, ali svaku takvu promjenu treba pravodobno procijeniti.
Mnogi će se hemangiomi tijekom godina značajno smanjiti, no kod onih koji mogu ugroziti funkciju ili ostaviti trajne posljedice pravovremena dijagnoza i liječenje mogu napraviti veliku razliku.
Nije potrebno liječiti svaki hemangiom, važno je prepoznati one kod kojih liječenje može spriječiti komplikacije i omogućiti djetetu nesmetan rast i razvoj.
Autor: dr. sc. Mia Lorencin Bulić, dr. med., FEBOMFS
