Meningokokna sepsa je akutna infekcija krvotoka uzrokovana bakterijom Neisseria meningitidis (meningokok). Uz meningokokni meningitis, meningokokna sepsa je najčešći oblik invazivne meningokokne bolesti.
Infekcija meningokokom je sezonskog karaktera s najvišom učestalošću u zimskim mjesecima.
Od meningokokne sepse najčešće obolijevaju dojenčad i mala djeca, čiji imunološki sustav još uvijek nije u potpunosti razvijen.
S obzirom na to da meningokokna sepsa može napredovati vrlo brzo, ključno je rano prepoznavanje simptoma i pravovremeni početak liječenja.
Što je meningokokna sepsa?
Meningokokna sepsa (akutna meningokokcemija) je invazivna meningokokna bolest obilježena prisutnošću meningokoka u krvi. Prodor meningokoka u krvotok izaziva snažnu upalnu reakciju organizma, što dovodi do oštećenja krvnih žila, poremećaja zgrušavanja krvi i smanjenog dotoka krvi u vitalne organe.
Meningokokna sepsa se ponekad pojavljuje u kombinaciji s meningokoknim meningitisom.
U rizične skupine za obolijevanje od meningokokne sepse ubrajamo dojenčad i malu djecu, do pete godine života, te adolescente.
U Hrvatskoj, meningokokna sepsa najčešće je uzrokovana meningokokom serološke grupe B. Rjeđe, grupama A i C, W135, X, Y i Z.
Što uzrokuje meningokoknu sepsu?
Uzrok meningokokne sepse je bakterija Neisseria meningitidis (meningokok).
Kako se prenosi meningokok?
Meningokok je bakterija koja nastanjuje sluznicu nosa i ždrijela isključivo čovjeka te najčešće ne uzrokuje simptome (asimptomatski kliconoše).
Asimptomatsko kliconoštvo N. meningitidis prisutno je u oko 10 % opće populacije. Premda asimptomatski kliconoše ne pokazuju znakove i simptome bolesti, važan su izvor prijenosa uzročnika bolesti na druge osobe.
Meningokok se najčešće prenosi kapljičnim putem, odnosno bliskim kontaktom s oboljelom osobom ili kliconošom – kihanjem, kašljanjem i govorom.
Prijenos meningokoka je moguć i izravnim kontaktom sa slinom ili sekretom iz nosa i ždrijela, primjerice pri ljubljenju, dijeljenju čaša, pribora za jelo i sl.
Za prijenos meningokoka uobičajeno je potreban blizak i dulji kontakt s oboljelom osobom ili kliconošom, zbog čega se bolest češće pojavljuje među članovima istog kućanstva, u vrtićima, školama, studentskim domovima i drugim kolektivima.
Koji su simptomi meningokokne sepse?
Simptomi meningokokne sepse razvijaju se naglo, često unutar nekoliko sati, i mogu brzo napredovati.
U početku su često nespecifični i mogu nalikovati simptomima gripe, što može otežati rano prepoznavanje bolesti.
- vrućica
- slabost
- mučnina
- povraćanje
- ukočeni vrat
- glavobolja
- promjene svijesti (smetenost)
- bolovi u mišićima (mijalgija)
Karakteristični rani znakovi meningokokne sepse u oboljelih pedijatrijske životne dobi jesu izražena mijalgija nogu, hladne okrajine (stopala i šake) te bijeda i marmorizirana koža.
Bolovi u mišićima mogu biti toliko snažni da dijete odbija stati na noge.
Za meningokoknu sepsu karakteristična je pojava osipa. Osip se gotovo uvijek pojavljuje u prvom danu bolesti, odnosno unutar prva 24 sata, uobičajeno je makulopapulozni (mrljasti), i može blijediti (anemizirati) na pritisak. No, kako bolest napreduje, pojavljuju se petehije, točkasta krvarenja na površini kože ili sluznice uzrokovana pucanjem kapilara.
Petehijalni osip specifičan je po tome što ne blijedi na pritisak. Može se pojaviti bilo gdje na tijelu, a osobito je važno provjeriti područja gdje odjevni predmeti pritišću na kožu. Kao što je primjerice pelenska regija u dojenčadi.
Petehije su u početku vrlo diskretne, veličine do 2 mm u promjeru, no mogu se slijevati u purpure i ekhimoze. Kožnim promjenama uobičajeno je zahvaćen donji dio trupa, te donji ekstremiteti, a vrlo rijetko lice.
Osip izostaje u čak 25 % oboljelih od meningokokne sepse.
Kako se dijagnosticira meningokokna sepsa?
Zbog nespecifičnih simptoma koji se pojavljuju u početku bolesti, postavljanje dijagnoze meningokokne sepse nije uvijek jednostavno.
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, kliničkog pregleda, palete krvnih laboratorijskih pretraga te hemokulture (mikrobiološka pretraga kojom se iz uzorka krvi utvrđuje prisutnost meningokoka u krvi).
Hemokultura se smatra zlatnim standardom za potvrdu dijagnoze meningokokne sepse.
Liječenje meningokokne sepse
Meningokokna sepsa je hitno stanje u medicini. S obzirom na to da bolest vrlo brzo može promijeniti svoj karakter i ozbiljnost, opravdano je primijeniti antibiotik već i pri najmanjoj sumnji, čak i prije konačne potvrde uzročnika.
Komplikacije i posljedice meningokokne sepse
Meningokokna sepsa može uzrokovati teške i po život opasne komplikacije, osobito ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme. Komplikacije meningokokne sepse najčešće nastaju kao posljedica snažne upalne reakcije organizma, oštećenja krvnih žila, poremećaja zgrušavanja krvi te smanjenog dotoka krvi u vitalne organe.
Jedna od najčešćih komplikacija meningokokne sepse je diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK), pri čemu dolazi do istovremenog stvaranja tromba u krvnim žilama te životno ugrožavajućeg krvarenja.
U sklopu diseminirane intravaskularne koagulacije nastaje purpura fulminans, teška komplikacija obilježena opsežnim krvarenjima u koži i potkožnom tkivu, s posljedičnim odumiranjem tkiva (nekroza).
Rijetka, no smrtonosna komplikacija meningokokne sepse je i krvarenje u nadbubrežnu žlijezdu, poznato pod nazivom Waterhouse-Friderichsenov sindrom.
Sepsa može napredovati u septički šok.
Septički šok, uzrokovan toksinima meningokoka, glavni je uzrok smrti od meningokokne sepse.
Karakterizira ga cirkulacijski kolaps, odnosno pad krvnog tlaka i nedovoljna opskrba tkiva kisikom, što može vrlo brzo dovesti do zatajenja više organa.
U nekih bolesnika može se razviti i akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), koji uzrokuje teško oštećenje pluća, s posljedičnim zatajenjem disanja.
U dijela izliječenih osoba meningokokna sepsa ostavlja dugoročne posljedice u obliku ožiljaka, amputacija ekstremiteta, gubitka sluha (djelomični ili potpuni), konvulzija, različitih motoričkih deficita te poteškoća s učenjem.
Može li se meningokokna sepsa spriječiti?
Najučinkovitija mjera prevencije meningokokne sepse je cijepljenje. No, u Hrvatskoj cijepljenje protiv meningokoka nije dio Programa obveznog cijepljenja, te je moguće samo na izričit zahtjev roditelja, koji sami moraju kupiti cjepivo.
U RH su trenutačno dostupna dva cjepiva – cjepivo protiv meningokoka serogrupe B (MenB) i cjepivo protiv meningokoka serogrupa ACWY-135 (MenACWY).
Kod sumnje na meningokoknu bolest potrebna je profilaktička (preventivna) primjena antibiotika (kemoprofilaksa) za bliske kontakte oboljele osobe.
Bliskim osobama smatraju se osobe u neposrednoj blizini (<1 m) oboljelog u trajanju dužem od 8 sati ili direktno izložene respiratornim sekretima oboljelog od 7 dana prije simptoma do 24 h od započinjanja antimikrobnog liječenja.
Zaključno, meningokokna sepsa je ozbiljna i potencijalno životno ugrožavajuća bolest obilježena prisutnošću meningokoka u krvi. Može napredovati vrlo brzo, te dovesti do teških komplikacija ili pak smrtnog ishoda unutar svega nekoliko sati, zbog čega je od iznimne važnosti pravovremeno prepoznavanje simptoma i započinjanje antibiotskog liječenja.
Literatura:
1. PubMed. Meningococcemia
2. Santini M. Hitna stanja u infektologiji
