Noćna buđenja beba jedan su od najčešćih izazova s kojim se roditelji susreću, osobito tijekom prvih godinu dana (a često i dulje) bebina života. Iako društvo i okolina često nameću mišljenje kako bi bilo poželjno da beba „prespava noć“ već s nekoliko mjeseci, znanost i razvojna psihologija tvrde nešto drugo. Spavanje nije samo biološka funkcija, nego i neurobiološki proces koji sazrijeva postepeno, uz snažan utjecaj emocionalnog i socijalnog okruženja.
Također, većina noćnih buđenja od 0 – 24 mjeseca su razvojno očekivana i fiziološki normalna pojava.
U ovom članku donosimo pregled pet najčešćih razloga zašto se bebe bude noću, s objašnjenjima koja će roditeljima pomoći da bolje razumiju i prate svoje dijete kroz ovu intenzivnu, ali važnu fazu razvoja.
1. Neurološka nezrelost i razvoj obrasca spavanja
San kod beba u prvim mjesecima života drastično se razlikuje od sna odraslih, i to zbog nezrelosti središnjeg živčanog sustava i postupnog sazrijevanja moždanih struktura koje reguliraju san. Istraživanja pokazuju da je spavanje u ranom razvoju biološki programiran proces koji se odvija postepeno i u fazama. Za razumijevanje zašto se bebe često bude noću, važno je pogledati kako se obrasci spavanja razlikuju kroz faze ranog djetinjstva:
1. Spavanje kod novorođenčadi (otprilike 0 – 2 mjeseca)
U prvim tjednima života, bebin mozak je još uvijek neurološki nezreo, što se očituje i u načinu na koji beba spava:
- Novorođenče u prosjeku spava 14 – 18 sati dnevno, ali u kratkim periodima, često bez jasne razlike između dana i noći (cirkadijalni ritam još nije razvijen.
- Ciklusi sna su vrlo kratki – oko 40 – 50 minuta.
- San se sastoji od samo dvije osnovne faze:
- Aktivni (REM) san – beba se može micati, ispuštati zvukove, treptati
- Tihi (non – REM) san – dublji, mirniji san
Tijekom ove faze beba se spontano budi svakih nekoliko sati, što je normalno i očekivano, budući da to omogućuje hranjenje, preživljavanje i razvoj.
2. Spavanje kod dojenčadi (otprilike 3 – 12 mjeseci)
Kako središnji živčani sustav sazrijeva, obrasci spavanja postaju strukturiraniji:
- Ciklus sna se produljuje na 60 – 70 minuta, a oko 4. mjeseca pojavljuju se prve jasno razlikovane faze sna (slično kao kod odraslih): REM i NREM (s time da NREM sad ima tri podfaze) itd.
- Oko 2. – 4. mjeseca počinje sazrijevanje cirkadijalnog ritma – bebin mozak počinje razlikovati dan i noć, a tijelo počinje proizvoditi melatonin u večernjim satima.
Iako bebe mogu spavati duže blokove sna, još uvijek je potpuno normalno da se bude nekoliko puta po noći.
2. Biološka potreba za hranjenjem i kontaktom
U prvoj godini života, buđenja tijekom noći često su povezana s fiziološkim i emocionalnim potrebama. Iako roditelji često misle da je glad glavni uzrok noćnih buđenja, to u realnosti vrijedi samo za prvih nekoliko mjeseci bebina života. U tom razdoblju lista uzroka bebinih buđenja kratka je, uz potrebu za utjehom te nelagodu izazvanu punom pelenom, pri vrhu liste svakako se nalazi glad. Već od 4. ili 5. mjeseca bebina života, uzroci noćnih buđenja mnogobrojniji su, a glad je samo jedan od njih.
Iako fiziološka sposobnost da spavaju bez obroka može postojati već sa 6 mjeseci, većina beba nastavlja se buditi i hraniti noću i dugo nakon tog razdoblja, što je i dalje razvojno normalno. Uz to, količina buđenja vezana uz fiziološku glad često će ovisiti o tome kako se beba hrani.
Dojenje je povezano s češćim noćnim buđenjima, dijelom zbog brže probave majčinog mlijeka, ali i zbog bioloških i emocionalnih funkcija dojenja (npr. regulacija, utjeha).
Osim gladi, bebe se bude i zbog potrebe za fizičkim i emocionalnim kontaktom. U ranoj dobi, regulacija disanja, otkucaja srca, temperature i stresa ne odvija se u potpunosti samostalno — dijete se oslanja na regulaciju putem odrasle osobe, najčešće majke.
Osim toga i sam čin dojenja nije uvijek samo zbog gladi – nego i zbog umirivanja, regulacije i sigurnosti. Brojna istraživanja pokazuju da bliskost s roditeljem ne sprječava razvoj samostalnosti, nego stvara emocionalnu osnovu iz koje ona kasnije prirodno nastaje.
3. Razvojne prekretnice i „skokovi“
Tijekom prve dvije godine, mozak djeteta se ubrzano razvija – svako malo svladava nove motoričke vještine (puzanje, sjedenje, hodanje), javlja se separacijska kriza, razvija se govor, a memorija i percepcija postaju sve kompleksnije.
Ovakve razvojne prekretnice zovu se ujedno i „skokovi u razvoju“, a kako se dijete u tom periodu rapidno razvija – često može uzrokovati periode lošeg spavanja. U takvim prekretnicama mozak aktivno obrađuje nove informacije koje mogu biti veoma preplavljujuće za dijete i ono može biti nervoznije i teže se umirivati – i danju i noću.
Tzv. „regresije sna“ su privremene promjene u obrascu spavanja koje dolaze upravu u periodu kad beba prolazi neki oblik razvojnog skoka ili neku drugu promjenu. Iako se naziva regresija, zapravo znači da beba napreduje – kognitivno, motorički i emocionalno. Najčešće traju dva do šest tjedana, a javljaju se s: 4, 6, 8 – 10, 12, 18 i 24 mjeseca.
4. Nelagoda ili bol (npr. zubići, bolest, pelena)
Nekad noćna buđenja imaju veoma konkretan uzrok, a fizička nelagoda ili neki oblik boli često su zanemareni uzroci „noćnih tulumarenja“. Takva vrsta buđenja nije vezana uz bebine navike spavanja i ne zahtijeva nikakvo uvođenje promjena, već nježne reakcije roditelja, podršku te ublažavanje simptoma.
Smetnje koje često bebama izazivaju nelagodu ili bol te pritom poremete san mogu biti sljedeće:
- izbijanje zubića može uzrokovati bol ili neugodu
- probavne smetnje kod uvođenja dohrane (plinovi, zatvor)
- prehlade i začepljen nos ometaju disanje
- mokra pelena ili vrućina/hladnoća noću mogu dovesti do buđenja
- materijal pidžame koji smeta u dodiru s kožom ili svrbi
5. Okolišni i emocionalni utjecaji
Okruženje u kojem beba spava isto tako može imati snažan utjecaj na san i mora pozivati na odmor i opuštanje. Stoga, ako se beba često budi noću (a i danju), roditelji mogu obratiti pozornost na okolinu u kojoj beba spava i odgovara li joj. Tako primjerice, mogu:
- Provjeriti odgovara li bebi spavanje u mračnoj prostoriji ili s manjim izvorom svjetla
- Postoji li u okolini buka koja bebi ometa san
- Kakva je temperatura u prostoriji i je li ugodna
- U zimskim mjesecima kad se grije, provjeriti razinu vlage u prostoriji i učiniti ju ugodnijom
Uz to, osim okolišnih utjecaja, spavanje je emocionalno osjetljiv proces. Mala djeca spavaju sigurnije kad osjećaju sigurnost, bliskost, predvidivost i emocionalnu povezanost. Faktori koji mogu povećati broj buđenja:
- Promjena okoline i prostora (putovanje ili promjena rutine)
- Početak jaslica ili bilo kakav oblik duljeg odvajanja
- Temperament djeteta: osjetljivija djeca burnije reagiraju na promjene
Zaključak
U današnje vrijeme kad je život veoma ubrzan, društvo često ima potrebu bebe gurati prema samostalnosti prije nego što su za to spremne. Spavanje je odličan primjer takve prakse. Roditelji, u žrvnju umora i neispavanosti, traže brza rješenja za noćna buđenja beba, bez razumijevanja procesa sazrijevanja dječjeg sna.
Noćna buđenja kod beba (u većini slučajeva) nisu znak za uzbunu, već normalan razvojni proces. Osim toga, ne moraju niti biti pokazatelj loših navika spavanja, već zrelog odgovora na unutarnje promjene i vanjske čimbenike. Iako mogu biti iscrpljujuća i emocionalno izazovna, ona su pokazatelj da dijete još uvijek uči kako regulirati san uz podršku odraslih koji mu pružaju sigurnost.
Literatura:
- Rivkees, S. A. (2003). Developing circadian rhythmicity in infants. Pediatric Endocrinology Reviews, 1(1), 36–44.
- Feldman, R. et al. (2002). Parent–infant synchrony and the development of self-regulation. Developmental Psychology, 38(3), 450–457.
- Scher, A. (2001). Mother–child interaction and sleep regulation in infants: A developmental perspective. Infant Mental Health Journal, 22(1–2), 106–122.
- Anders, T. F., Halpern, L. F., & Hua, J. (1992). Sleeping through the night: A developmental perspective. Pediatrics, 90(4), 554–560.
- Weinraub M et al. (2012). Patterns of developmental change in infants’ nighttime sleep awakenings. Developmental Psychology.
- Pinilla, T., & Birch, L. L. (1993). Help me make it through the night: Behavioral entrainment of breast-fed infants’ sleep patterns. Pediatrics, 91(2), 436–444.
- Mindell, J.A., Kuhn, B., Lewin, D.S., Meltzer, L.J., & Sadeh, A. (2006). Behavioral treatment of bedtime problems and night wakings in infants and young children. Sleep, 29(10), 1263–1276.
Autor: Tena Skalicki Vukoša, certificirani edukator za spavanje djece 0 – 3 godina starosti
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
