„Kada će moja beba konačno prespavati noć?“ – jedno je od najčešćih pitanja roditelja.
Naime, prespavati noć u beba, suprotno uvrježenom mišljenju mnogih roditelja, ne znači spavati cijelu noć, već podrazumijeva najmanje 5 do 6 sati neprekidnog sna.
Nerijetko, nerealna očekivanja roditelja svezi obrasca spavanja njihove bebe mogu uzrokovati zabrinutost te osjećaj da s njihovim djetetom nešto nije uredu.
U ovom članku razjašnjavamo što zapravo znači „prespavati noć“, kada se to razvojno očekuje od beba i zašto buđenja tijekom noći nisu nužno problem koji treba rješavati pod svaku cijenu — nego dio normalnog biološkog razvoja.
Kako definirati pojam „prespavane noći“?
Općenito shvaćanje pojma „prespavane noći“, osobito među roditeljima, je da je to period od 10+ sati neprekidnog sna. Međutim, u znanstvenom kontekstu, taj se pojam definira kao 5 do 6 (ili više) sati neprekidnog sna.
Različita shvaćanja istog pojma često stvaraju prostor za konfuziju — osobito kada uspoređujemo bebu s nerealnim očekivanjima, kao što je primjerice to da bebe s godinu dana moraju spavati cijelu noć bez buđenja.
Biološke funkcije noćnih buđenja
U prvim godinama života, a posebice prvih 12 mjeseci, buđenja su fiziološki normalna. U većini slučajeva, ona nisu znak da beba ima problem sa spavanjem, već odraz njezina razvoja, potreba i temperamenta.
Kod dojenih beba, buđenja tijekom noći imaju i zaštitnu ulogu — potiču regulaciju disanja, kontrolu tjelesne temperature te smanjuju rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS). Osim toga, tijekom mnogih noćnih buđenja beba se ne probudi u potpunosti, već djelomično (primjerice, prilikom prelaska iz jednog u drugi ciklus sna) — može otvoriti oči, pomaknuti se ili zatražiti utjehu bez da se u potpunosti probudi.
U drugoj godini života, povremena buđenja i dalje su razvojno uobičajena. Povezana su s kognitivnim i emocionalnim promjenama, noćnim strahovima, povećanom samosviješću te intenzivnijim snovima i maštom. Ovo ne znači da nužno moramo normalizirati sve oblike i količine noćnih buđenja – ako je broj buđenja izrazito velik, a san nemiran moguće da postoji dublji uzrok.
Kada možemo očekivati da će beba „prespavati noć“?
Kada će beba prvi put prespavati noć je pitanje na koje nije jednostavno dati odgovor, budući da „prespavana noć“ nije univerzalno dostižna za sve bebe u istom vremenskom okviru.
Prema istraživanju, većina beba nije biološki spremna na duže periode sna prije 6 mjeseci starosti, a kod mnogih beba ta spremnost dolazi i mnogo kasnije – ovisno o temperamentu, okruženju u kojem spava i odrasta, načinu na koji se hrani te emocionalnoj sigurnosti koju ima.
Noćna buđenja dio su dojenačkog, no i toddlerskog razdoblja, a san je proces koji sazrijeva postepeno, što pokazuju i mnoga istraživanja.
Prema jednoj studiji, i u djece od 2 godine i starije mogu biti prisutna noćna buđenja, a ista su uobičajeno izazvana razvojnim skokovima, životnim promjenama ili strahovima.
I za kraj…
Trenutak kada će beba „prespavati noć“ doći će kad – tad. Međutim, on se ne događa u isto vrijeme za svaku bebu i to je u potpunosti normalno, s obzirom na to da ovisi o različitim čimbenicima.
Biološka stvarnost je da mnoga djeca i u prvoj i u drugoj godini života imaju potrebu za kontaktom, regulacijom i podrškom tijekom noći. Umjesto fokusiranja na cilj „prespavane noći“, korisnije je pristupiti spavanju kao procesu koji se razvija individualno i postepeno, u skladu s temperamentom i razvojem djeteta.
Uz to, veoma je bitno da i roditelji znaju što je razvojno normalno kako bi mogli imati realna očekivanja, znati da ne rade ništa pogrešno i podržati bebu kroz sve faze kroz koje prolazi.
Izvori:
- Paavonen, E. J., Saarenpää-Heikkilä, O., Morales-Muñoz, I., Virta, M., Häkälä, N., Pölkki, P., Kylliäinen, A., Karlsson, H., & Karlsson, L. (2020). Sleep development from birth to 24 months: A longitudinal study of Finnish children. Sleep Medicine, 75, 68–77.
- Mosko SS, Richard CA, McKenna JJ. Infant arousals during mother-infant bed sharing: implications for infant sleep and sudden infant death syndrome research. Pediatrics. 1997;100(5):841–849.
- Galland BC, et al. Normal sleep patterns in infants and children: a systematic review of observational studies. Sleep Med Rev. 2012;16(3):213–222.
- Tikotzky, L., Sadeh, A., & Glickman-Gavrieli, T. (2010). Postpartum maternal sleep, maternal depressive symptoms and self-perceived mother-infant emotional relationship. Behavioral Sleep Medicine, 8(2), 92–106.
- Santos, I. S., Mota, D. M., & Matijasevich, A. (2008). Epidemiology of co-sleeping and nighttime waking at 12 months in a birth cohort. Jornal de Pediatria (Rio J), 84(2), 114–122.
- Weinraub, M., Bender, R. H., Friedman, S. L., Susman, E. J., Knoke, B., Bradley, R., Houts, R., & Williams, J. (2012). Patterns of developmental change in infants’ nighttime sleep awakenings from 6 through 36 months of age. Developmental Psychology, 48(6), 1511–1528.
Autor: Tena Skalicki Vukoša, certificirani edukator za spavanje djece 0 – 3 godina starosti
