D-dimeri su proizvodi razgradnje fibrina, proteina koji sudjeluje u stvaranju krvnog ugruška. Njihova koncentracija određuje se jednostavnom krvnom pretragom, najčešće kod sumnje na duboku vensku trombozu ili plućnu emboliju.
U današnjem članku saznajte što su D-dimeri, koje su njihove normalne vrijednosti, što pokazuju u krvi, kada se određuju te kako se tumači nalaz D-dimera.
Što su D-dimeri?
D-dimeri su proizvodi koji nastaju razgradnjom krvnog ugruška (tromba) u cirkulaciji. Njihovo stvaranje povezano je s procesima zgrušavanja krvi (koagulacije) i razgradnje nastalog ugruška (fibrinolize).
Tijekom zgrušavanja krvi fibrinogen se pretvara u fibrin, protein koji stvara mrežu vlakana i doprinosi stabilnosti krvnog ugruška. Razgradnjom fibrinske mreže nastaju D-dimeri.
Koje su normalne vrijednosti D-dimera?
Normalne vrijednosti D-dimera u krvi zdravih odraslih osoba općenito su manje od 0,5 mg/L, odnosno 500 µg/L. Referentne vrijednosti mogu varirati ovisno o laboratoriju i korištenoj metodi.
| Parametar | Vrijednost D-dimera u krvi |
| D-dimer | < 0,5 mg/L FEU (ili < 500 µg/L FEU) |
No, važno je istaknuti da se koncentracija D-dimera u krvi fiziološki povećava s dobi, zbog čega se u osoba starijih od 50 godina često koriste dobno prilagođene granične vrijednosti.
Osim toga, do fiziološkog povećanja vrijednosti D-dimera u krvi dolazi i u trudnoći.
Što D-dimeri pokazuju u krvi?
U krvi zdravih osoba D-dimeri su prisutni u vrlo maloj količini.
Povišena koncentracija D-dimera u krvi odraz je pojačanog stvaranja i razgradnje fibrina u organizmu. Međutim, povišena vrijednost sama po sebi ne potvrđuje prisutnost krvnog ugruška niti pokazuje gdje se on nalazi.
Osim kod tromboze i tromboembolijskih bolesti, vrijednosti D-dimera mogu biti povišene i u brojnim drugim patološkim i fiziološkim stanjima, primjerice kod infekcija, upalnih i zloćudnih bolesti, tijekom trudnoće i puerperija te nakon operacije ili nedavne traume.
Najveća dijagnostička vrijednost D-dimera upravo je u tome što negativan nalaz, s visokom sigurnošću, isključuje postojanje duboke venske tromboze i plućne embolije.
Kada se određuju D-dimeri?
D-dimeri se najčešće određuju kod sumnje na vensku tromboemboliju (VTE), koja podrazumijeva duboku vensku trombozu (DVT) i plućnu emboliju (PE).
Općenito, u osoba s niskom ili umjerenom kliničkom vjerojatnošću venske tromboembolije, određivanje D-dimera je pretraga prvog izbora.
Kada su vrijednosti D-dimera iznad granične, za potvrdu dijagnoze potrebne su i slikovne metode, dok vrijednosti D-dimera ispod granične isključuju dijagnozu i potrebu za daljnjom dijagnostičkom obradom.
Nadalje, određivanje D-dimera koristi se i u dijagnostici i praćenju tijeka diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK).
Kako se tumači nalaz D-dimera?
Nalaz D-dimera uvijek se tumači u okviru cjelokupne kliničke slike, uzimajući u obzir simptome i čimbenike rizika.
Zahvaljujući visokoj osjetljivosti testa, negativan nalaz D-dimera s velikom pouzdanošću isključuje akutni trombotički ili tromboembolijski proces.
S druge strane, pozitivan nalaz D-dimera sam po sebi nije dijagnoza, već upućuje na potrebu za daljnjom dijagnostičkom obradom.
Literatura:
1. Paediatria Croatica. D-dimer: kako pravilno tumačiti nalaz
2. Cleveland Clinic. D-Dimer Test: What It Is, What It Is Used For, Risks & Results
