Prolaktinom je najčešći dobroćudni tumor hipofize, male žlijezde smještene na dnu mozga, koji izlučuje prolaktin, uzrokujući hiperprolaktinemiju.
Prolaktin je hormon čija je najvažnija uloga poticanje proizvodnje mlijeka u mliječnim žlijezdama nakon porođaja.
Prolaktinom je najčešći žljezdani tumor (adenom) hipofize, a ujedno i najčešći patološki uzrok hiperprolaktinemije.
Učestalost prolaktinoma razlikuje se ovisno o dobi i spolu – prolaktinomi se češće nalaze u žena, obično u mlađoj životnoj dobi.
U današnjem članku pročitajte sve o uzrocima, simptomima i liječenju prolaktinoma.
Što je prolaktinom?
Prolaktinom je dobroćudni tumor hipofize koji pojačano izlučuje prolaktin, uzrokujući hiperprolaktinemiju, povećanu koncentraciju prolaktina u krvi.
Nastaje iz laktotropnih stanica prednjeg režnja hipofize, a na osnovi veličine, razlikujemo mikroprolaktinome (manji od 1 cm), makroprolaktinome (veći od 1 cm) i divovske prolaktinome (promjera većeg ili jednakog 4 cm).
učestalost prolaktinoma
Prolaktinom je najčešći tumor hipofize.
Najčešće se pojavljuje u žena, mlađe životne dobi, obično između 20 i 50 godina. No, zahvaća i muškarce, uobičajeno u srednjoj i starijoj životnoj dobi.
Adenomi hipofize, uključujući prolaktinom, rjeđi su u djetinjstvu i adolescentnoj dobi.
Simptomi prolaktinoma
Prolaktinom je hormonski aktivan tumor prednjeg režnja hipofize koji izlučuje prekomjerne količine prolaktina, uzrokujući određene znakove i simptome.
U žena reproduktivne životne dobi češći su manji prolaktinomi, odnosno spororastući mikroprolaktinomi koji se očituju hiperprolaktinemijom, galaktorejom, oligomenorejom i smanjenim libidom.
U muškaraca i žena u postmenopauzi, češći su veći prolaktinomi, odnosno makroprolaktinomi, koji se, osim hiperprolaktinemijom, očituju glavoboljom i smetnjama vida.
Rjeđe, spontanom rinolikvorejom (curenjem cerebrospinalnog likvora iz nosa), ispadom funkcija kranijalnih (moždanih) živaca ili opstruktivnim hidrocefalusom.
Kako se postavlja dijagnoza prolaktinoma?
Dijagnoza prolaktinoma postavlja se na osnovi anamneze, karakterističnih znakova i simptoma, krvnih laboratorijskih pretraga te slikovnih dijagnostičkih postupaka.
U krvi oboljelih od prolaktinoma prisutna je povišena koncentracija prolaktina, odnosno hiperprolaktinemija. Za postavljanje dijagnoze obično je potrebno jednokratno mjerenje prolaktina, optimalno nakon 30 minuta mirovanja.
Od slikovnih dijagnostičkih postupaka koristi se magnetska rezonanca (MR) hipofize.
Liječenje prolaktinoma
Prvu liniju liječenja prolaktinoma čine lijekovi koji snižavaju koncentraciju prolaktina i smanjuju veličinu tumora.
Najčešće se koriste lijekovi koji pripadaju skupini dopaminskih agonista, kao što su bromokriptin i kabergolin. Oni djeluju na dopaminske receptore u mozgu, potičući oslobađanje dopamina, prirodnog inhibitora izlučivanja prolaktina u hipofizi.
Liječenje prolaktinoma dopaminskim agonistima uspješno je u većine bolesnika.
Kada uz uobičajenu dozu lijeka ne dođe do normalizacije prolaktina i smanjenja veličine tumora, dozu lijeka je potrebno povisiti.
Nakon dvije godine liječenja, u oboljelih u kojih je koncentracija prolaktina u fiziološkim granicama, a tumor je nestao, dozu lijeka je moguće smanjiti ili čak ukinuti.
U oboljelih u kojih je primjena lijekova neučinkovita ili su prisutne nuspojave (mučnina, vrtoglavica, ortostatska hipotenzija), u obzir dolazi operativni zahvat s ciljem uklanjanja tumora. Ponekad, može biti potrebna i radioterapija tumora (zračenje).
Zaključno, prolaktinom hipofize je hormonski aktivan, dobroćudan tumor koji izlučuje prolaktin u prekomjernim količinama. Uz odgovarajuće liječenje, prognoza je obično vrlo povoljna.
Literatura:
1. Zavod za endokrinologiju. Vodič za bolesnike s hiperprolaktinemijom
2. HDGO. Epidemiologija tumora hipofize
