SIBO (engl. Small Intestinal Bacterial Overgrowth) je sindrom obilježen prekomjernim naseljavanjem bakterija, koje normalno nastanjuju debelo crijevo, u tankom crijevu, uzrokujući širok spektar simptoma.
SIBO se definira prisutnošću bakterija specifičnih za debelo crijevo u tankom crijevu, u koncentraciji ≥ 103 CFU/mL.
Tanko crijevo je dio probavnog sustava, smješten između želudca i debelog crijeva, prosječne duljine od 5 do 7 metara. Sastoji se od dvanaesnika (duodenuma), jejunuma i ileuma.
U tankom crijevu se odvija najveći dio apsorpcije hranjivih tvari.
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, jasno je da neravnoteža u sastavu bakterija u tankom crijevu, karakteristična za SIBO, može ozbiljno narušiti proces probave i apsorpcije hranjivih tvari, s dalekosežnim posljedicama po naše zdravlje.
Što je SIBO?
SIBO, sindrom bakterijskog prerastanja tankog crijeva, je karakteriziran prekomjernim naseljavanjem bakterija u tankom crijevu, uzrokujući neravnotežu crijevne mikrobiote.
Crijevna mikrobiota naziv je za zajednicu mikroorganizama, bakterija, virusa i gljivica, koji nastanjuju probavni trakt čovjeka. Održavanje ravnoteže mikroorganizama crijeva od neprocjenjive je važnosti za zdravlje probavnog sustava, no i cjelokupno zdravlje.
Neravnoteža u sastavu mikroorganizama probavnog sustava, karakteristična za SIBO, očituje se širokim spektrom simptoma poput nadutosti, bolova u trbuhu te proljeva, što značajno narušava kvalitetu života oboljelih osoba.
Fiziološki, ljudski organizam posjeduje niz zaštitnih mehanizama koji onemogućuju pretjerano naseljavanje bakterija u tankom crijevu. Ti mehanizmi uključuju kiseli pH želuca, aktivnost enzima gušterače, aktivnost crijevnog imunosnog sustava, pravilnu peristaltiku crijeva koja usmjerava bakterije prema debelom crijevu, funkciju ileocekalnog zalistka i integritet crijevne barijere.
Zašto nastaje SIBO?
Sindrom bakterijskog prerastanja tankog crijeva nastaje kao posljedica narušavanja fizioloških mehanizama obrane koji u zdravom organizmu onemogućuju prekomjerno naseljavanje tankog crijeva bakterijama.
Glavne bakterije koje su uključene u SIBO su: Streptococcus, Staphylococcus, Bacteroides, Lactobacillus, Escherichia, Klebsiella i Proteus.
1. poremećaj motiliteta probavnog sustava
Poremećaj motiliteta (pokretljivosti) jedan je od temeljnih uzroka bakterijskog prerastanja tankog crijeva. Naime, zbog smanjene pokretljivosti tankog crijeva, usporen je prolazak crijevnog sadržaja, čime se stvara povoljno okruženje za prekomjerno razmnožavanje bakterija.
U normalnim uvjetima, koordinirane kontrakcije glatkih mišića probavnog sustava poznate kao migracijski motorički kompleks (MMC) omogućuju „čišćenje“ tankog crijeva između obroka i sprječavaju stagnaciju bakterija.
Dakle, migracijski motorički kompleks (engl. migrating motoric complex, MMC) je najvažniji fiziološki zaštitni mehanizam koji sprječava naseljavanje bakterija u tankom crijevu.
Kada je taj mehanizam oslabljen ili narušen, povećava se rizik od razvoja SIBO sindroma.
U čimbenike koji smanjuju aktivnost migracijskog motoričkog kompleksa ubrajamo:
- upotrebu lijekova (opioida)
- dijabetička neuropatija
- sistemska skleroza
- amiloidoza
- hipotireoza i dr.
2. anatomski (strukturni) poremećaji
Kongenitalne (prirođene) i stečene abnormalnosti u strukturi tankog crijeva mogu uzrokovati stazu (zastoj) crijevnog sadržaja, što pogoduje nastanku SIBO sindroma.
- divertikuloza tankog crijeva
- strikture (Crohnova bolest)
- kirurške alteracije u strukturi tankog crijeva (želučana premosnica)
- sindrom slijepe petlje
- fistule i dr.
3. smanjena proizvodnja želučane kiseline (hipoklorhidrija)
Želučana kiselina važan je zaštitni mehanizam koji sprječava prekomjerno razmnožavanje bakterija u tankom crijevu. Kada je proizvodnja želučane kiseline smanjena, omogućeno je preživljavanje i migracija bakterija u tanko crijevo.
U uzroke smanjene proizvodnje želučane kiseline ubrajamo:
- dugotrajnu primjenu lijekova inhibitora protonske pumpe (IPP)
- autoimune bolesti (atrofični gastritis)
4. imunološki poremećaji
Imunološki poremećaji poput obične varijabilne imunodeficijencije, IgA deficijencije, te stečene imunodeficijencije (AIDS), smanjuju obrambenu sposobnost sluznice probavnog sustava, stvarajući povoljno okruženje za bakterijsko prerastanje tankog crijeva.
5. sistemski poremećaji
Sindrom prekomjernog rasta bakterija učestalo se pojavljuje u okviru različitih sistemskih poremećaja i bolesti.
- šećerna bolest
- akromegalija
- miotonična distrofija mišića
- kronične bolesti jetre
- cistična fibroza
- skleroderma i dr.
Dodatno, SIBO često koegzistira s drugim poremećajima i bolestima probavnog sustava.
- sindrom iritabilnog crijeva (IBS)
- funkcionalna dispepsija
- upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis)
- celijakija
- kronični pankreatitis
- crijevno zatajenje
Uz navedeno, rizični čimbenik za nastanak SIBO sindroma je i primjena antibiotika, osobito ako se ponavlja ili provodi dugotrajno.
Simptomi SIBO sindroma
Prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu dovodi do fermentacije neprobavljenih ugljikohidrata, što se očituje stvaranjem plinova vodika i metana koji doprinose nastanku probavnih simptoma.
SIBO simptomi nisu specifični i mogu se preklapati s drugim gastrointestinalnim poremećajima.
- nadutost i osjećaj punoće nakon obroka
- distenzija trbuha (vidljivo povećanje opsega trbuha)
- bol u trbuhu
- vjetrovi
- proljev (vodenasti ili masni)
- zatvor
Simptomi SIBO sindroma ne moraju biti vezani samo uz probavni sustav.
- kožne promjene (akne, rosacea, psorijaza)
- anemija
- intolerancija na hranu
- gubitak tjelesne težine
- glavobolje
- kronični umor
- moždana magla i dr.
Kako se dijagnosticira SIBO sindrom?
SIBO se dijagnosticira na osnovi kliničkih simptoma i specifičnih dijagnostičkih testova – kulture aspirata tankog crijeva i izdisajnog testa. Zbog značajnog preklapanja simptoma s drugim bolestima probavnog sustava, dijagnosticiranje SIBO sindroma može biti izazovno.
1. kultura aspirata tankog crijeva
Zlatni standard u dijagnostici SIBO sindroma je kultura aspirata tankog crijeva (duodenalni aspirat), odnosno izravno uzimanje uzorka iz crijeva.
SIBO se definira prisutnošću bakterija koje normalno nastanjuju debelo crijevo u tankom crijevu, u koncentraciji ≥ 103 CFU/mL.
2. izdisajni test
Zbog jednostavnosti i neinvazivne prirode, u dijagnostici SIBO sindroma, češće se koristi izdisajni test. SIBO izdisajni test je neizravni dijagnostički postupak kojim se mjeri koncentracija vodika (H2) i metana (CH4) u izdahnutom zraku, nakon unosa supstrata, odnosno otopine glukoze ili laktuloze.
Ljudske stanice ne proizvode vodik i metan. Njihova prisutnost u izdahnutom zraku odraz je fermentacije ugljikohidrata (supstrata) od strane bakterija u tankom crijevu, što je karakteristično za SIBO.
Povećanje vodika H2 ≥ 20 ppm iznad bazalne vrijednosti unutar 90 minuta od unosa supstrata dijagnostički je kriterij za SIBO.
Liječenje SIBO sindroma
Liječenje SIBO sindrom usmjereno je na eradikaciju (iskorjenjivanje) prekomjernog broja bakterija, ublažavanje simptoma, liječenje osnovnog uzroka, te prilagodbu prehrane.
Osnovni oblik liječenja SIBO sindroma jesu – antibiotici. Kao prva linija liječenja najčešće se propisuje rifaksimin, vrlo učinkovit i siguran antibiotik širokog spektra djelovanja.
Čest izazov nakon liječenja antibiotika je ponovna pojava SIBO sindroma (recidiv).
Unatoč početnoj uspješnoj eradikaciji, SIBO se često ponovno pojavljuje zbog različitih temeljnih čimbenika, uključujući narušenu pokretljivost crijeva, anatomske abnormalnosti ili upotrebu inhibitora protonske pumpe (PPI).
Ova predisponirajuća stanja kompliciraju dugoročno liječenje, budući da sami antibiotici ne rješavaju korijenske uzroke stanja. Razumijevanje rizika ponovne pojave i čimbenika koji doprinose ključno je za optimizaciju liječenja i sprječavanje recidiva.
Probiotici za SIBO mogu biti korisni u obnovi ravnoteže crijevne mikrobiote. No, potrebna su daljnja istraživanja njihove učinkovitosti i sigurnosti.
SIBO prehrana
Prehrana s niskim sadržajem FODMAP – a (fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli) može pomoći u ublažavanju simptoma SIBO sindroma. Dugoročno održavanje takve restriktivne dijete (duže od šest tjedana) ne preporučuje se oboljelima od SIBO sindroma.
Komplikacije SIBO sindroma
Kada se ne liječi, SIBO sindrom ima za posljedicu niz komplikacija koje narušavaju zdravlje.
- malapsorpcija makronutrijenata (ugljikohidrati, bjelančevine, masti) i mikronutrijenata (vitamini, minerali; željezo, vitamini topivi u mastima A, D, E i K, vitamini B12, B1 i B3)
- malnutricija i pothranjenost
- osteoporoza i dr.
Zaključno, sindrom bakterijskog prerastanja tankog crijeva (SIBO) predstavlja kompleksan poremećaj koji može značajno narušiti kvalitetu života zahvaćenih osoba.
Zbog nespecifičnih simptoma koji se često preklapaju sa simptoma drugih bolesti probavnog sustava, prepoznavanje i dijagnosticiranje SIBO sindroma može biti otežano.
To dodatno naglašava važnost temeljite kliničke obrade, odgovarajućih dijagnostičkih testova te individualiziranog terapijskog pristupa usmjerenog na liječenje uzroka, ublažavanje simptoma i prevenciju ponovne pojave bolesti.
Literatura:
1. Cleveland Clinic. SIBO (Small Intestinal Bacterial Overgrowth)
2. Mayo Clinic. Small intestinal bacterial overgrowth
3. Brazilian Federation of Gastroenterology. Diagnosis and treatment of small intestinal bacterial overgrowth
4. PubMed. Small Intestinal Bacterial Overgrowth
