Perfekcionizam je psihološki pojam karakteriziran postavljanjem izuzetno visokih standarda za sebe i druge, uz strogu samokritiku i strah od pogreške.
Premda se često doživljava kao pozitivna osobina, budući da može voditi prema visokom postignuću, u stvarnosti može uzrokovati stres, anksioznost i odugovlačenje. Perfekcionizam nije samo težnja za izvrsnošću, već nerijetko uključuje i strah od neuspjeha, što može dovesti do izbjegavanja izazova, stagnacije i osjećaja nesigurnosti.
U tekstu koji slijedi govorimo o uzrocima perfekcionizma, simptomima te načinima upravljanja istim kako bi se smanjio njegov negativan utjecaj na svakodnevni život. Također ćemo se osvrnuti i na razliku između adaptivnog i neadaptivnog perfekcionizma, kako bismo prepoznali kako koristiti perfekcionističke tendencije na produktivan način bez narušavanja mentalnog zdravlja.
Što je to perfekcionizam?
Perfekcionizam je nerealno nastojanje osobe da bude savršena. Odnosno, težnja prema nepogrešivosti koja prožima gotovo sve aspekte čovjekova života.
Premda se često smatra osobinom ličnosti, neki psiholozi ističu da je perfekcionizam više od obrasca razmišljanja i ponašanja. On obuhvaća cjelokupni način na koji osoba doživljava svijet i pristupa životu. Drugim riječima, ne odnosi se samo na potrebu za usavršavanjem pojedinih zadataka ili specifičnih izvedbi, već na težnju za stalnim usavršavanjem vlastite osobnosti.
Često je prisutan stav ili pravilo da je grozno pogriješiti i da će to dovesti do odbacivanja i ismijavanja.
Dodatno, rezultati brojnih istraživanja ukazuju na povezanost perfekcionizma s depresivnošću i anksioznošću, opsesivno – kompulzivnim poremećajem, poremećajima hranjenja i pokušajima suicida.
Što stoji u podlozi perfekcionizma?
U osnovi perfekcionizma nalazi se iracionalni zahtjev da osoba bude bez greške u svim, ili barem u nekim, za istu važnim aspektima života.
Perfekcionizam se razvija pod utjecajem raznih čimbenika, uključujući:
1. odgoj i djetinjstvo
Djeca koja su odrasla u okruženju gdje su bila nagrađivana samo za savršene rezultate mogu razviti uvjerenje da su prihvaćena samo ako su besprijekorna. Roditelji koji sami imaju visoke standarde mogu nesvjesno prenijeti ove vrijednosti na svoju djecu.
2. društveni pritisak
Moderno društvo često promovira nerealne standarde uspjeha i ljepote. Mediji i društvene mreže naglašavaju idealizirane slike života, što može stvoriti osjećaj da je svako odstupanje od savršenstva neprihvatljivo.
3. unutarnja uvjerenja
Perfekcionisti nerijetko vjeruju da nisu dovoljno vrijedni ako ne postižu vrhunske rezultate. Ova uvjerenja mogu proizlaziti iz niskog samopouzdanja i straha od odbacivanja.
4. kognitivne distorzije
Perfekcionisti često imaju iskrivljene obrasce razmišljanja, poput crno-bijelog razmišljanja (ili je savršeno ili je potpuno neuspješno) i pretjerane generalizacije.
Kako prepoznati perfekcionizam?
Perfekcionizam se može prepoznati kroz niz ponašanja i emocionalnih reakcija, kao što su:
- strah od neuspjeha i prevelika samokritika
- stalno odugovlačenje zbog dojma da zadatak nije dovoljno dobro odrađen
- teškoće u delegiranju zadataka, zbog uvjerenja da nitko neće odraditi posao “dovoljno dobro”
- osjećaj nezadovoljstva unatoč objektivnim postignućima
- visoka razina stresa i tjeskobe povezana s obavljanjem zadataka
- niska tolerancija na greške, često praćena osjećajem srama ili krivnje kada se dogode
Može li perfekcionizam biti koristan?
Perfekcionizam ne mora biti isključivo negativan.
Postoji razlika između korisnog, odnosno „adaptivnog“ i nekorisnog ili „neadaptivnog“ perfekcionizma.
Adaptivni perfekcionizam
- postavljanje visokih, ali realnih ciljeva
- prihvaćanje grešaka kao dijela procesa učenja i razvoja
- motivacija koja potiče trud i upornost bez pretjerane samokritike
- fleksibilnost u suočavanju s izazovima
Neadaptivni perfekcionizam
- postavljanje nerealno visokih standarda koji vode do frustracije i iscrpljenosti
- stalna zabrinutost oko toga da se ne ispune očekivanja
- strah od pogrešaka koji vodi do izbjegavanja novih izazova
- samokritika i negativno samopouzdanje
Temeljna razlika između adaptivnog i neadaptivnog perfekcionizma je (ne)prisutnost „sve ili ništa“ načina razmišljanja te rigidnosti pristupa koji perfekcionist ima ili nema prema samome sebi.
Kako se nositi s perfekcionizmom?
Premda perfekcionizam može biti izazovan, postoje strategije koje pomažu u njegovu upravljanju.
1. postavljanje realnih ciljeva
Važno je definirati ciljeve koji su dostižni i fleksibilni te uključuju prostor za pogreške.
2. prihvaćanje pogrešaka
Pogreške su neizbježan dio učenja i rasta. Umjesto da ih se doživljava kao neuspjeh, treba ih promatrati kao priliku za napredak.
3. promjena unutarnjeg dijaloga
Umjesto “Mora biti savršeno”, korisnije je reći: “Učinio/la sam najbolje što mogu”.
4. vježbanje samosuosjećanja
Umjesto stalne samokritike, važno je razviti razumijevanje prema sebi i svojim granicama.
5. tehnike opuštanja
Mindfulness, meditacija i vježbe disanja mogu smanjiti stres povezan s perfekcionizmom.
6. delegiranje i traženje pomoći
Perfekcionisti često osjećaju potrebu da sve kontroliraju, ali učenje kako povjeriti zadatke drugima može smanjiti stres i povećati produktivnost.
7. psihoterapija
Kognitivno – bihevioralna terapija može pomoći u mijenjanju nekorisnih uvjerenja i razvijanju zdravijih obrazaca razmišljanja.
Za kraj…
Perfekcionizam ne mora uvijek biti „čudovište“. Isti može imati i pozitivne i negativne strane, no važno je prepoznati kada postaje štetan. Umjesto teženja nedostižnom savršenstvu, ključno je postizanje ravnoteže i prihvaćanje vlastitih granica. Svaka osoba zaslužuje osjećaj zadovoljstva svojim postignućima, čak i kada nisu savršena. Prevencija perfekcionizma uključuje razvijanje samosuosjećanja, postavljanje realnih ciljeva i svjesno prilagođavanje nerealnih standarda. Ponekad je dovoljno podsjetiti se da je “dovoljno dobro” često sasvim dovoljno.
Autor: Tajana Ninković, magistra psihologije i edukantica kognitivno – bihevioralne terapije
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
