Fibromialgija je sindrom obilježen kroničnom, proširenom mišićno – koštanom boli, uz izražen umor, poremećaje spavanja te kognitivne poteškoće.
Fibromijalgija najčešće zahvaća žene srednje i starije životne dobi, između 30. i 50. godine života.
Što je fibromijalgija, zašto nastaje, kako se dijagnosticira fibromijalgija, te kako se liječi, samo su neka od pitanja na koje odgovore donosimo u današnjem članku.
Što je fibromialgija?
Fibromialgija (engl. fibromialgya syndrome, FMS) je kronični sindrom karakteriziran difuznom mišićno – koštanom boli, izraženim umorom, poremećajem spavanja, kognitivnim smetnjama te mnogim drugim pridruženim simptomima koji značajno narušavaju kvalitetu života.
Bol je kronična, te se kao takva ne smatra fiziološkim odgovorom organizma.
Kronična bol kod fibromijalgije ima obilježja hiperalgezije (pojačan odgovor na podražaj koji uobičajeno izaziva bol) i alodinije (osjet boli na podražaj koji uobičajeno ne izaziva bol).
Fibromialgija nerijetko koegzistira s drugim sindromima, kao što su sindrom kroničnog umora te sindrom iritabilnog crijeva.
Što uzrokuje fibromialgiju?
Uzrok fibromialgije nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, smatra se da je riječ o multifaktorijalnom poremećaju koji objedinjuje središnju senzibilizaciju, genetsku predispoziciju, neuroendokrinu disfunkciju, disbalans neurotransmitora, te mitohondrijsku disfunkciju.
1. poremećaji u procesima percepcije boli (pojačana osjetljivost na bol)
Osnovni mehanizam nastanka fibromialgije jest poremećaj u percepciji boli, odnosno – središnja senzibilizacija, stanje pojačane osjetljivosti središnjeg živčanog sustava (mozga i kralježnične moždine) na bolne (hiperalgezija), ali i nebolne podražaje (alodinija).
Pojačana osjetljivost na bol može biti posljedica povećane aktivnosti središnjega živčanog sustava u percepciji boli (glavni mehanizam) ili posljedica smanjene aktivnosti sustava koji sudjeluje u inhibiciji bolnoga podražaja.
2. genetska predispozicija
U nastanku fibromialgije važnu ulogu ima i genetska predispozicija, odnosno postojanje bolesti u obitelji.
3. disfunkcija osi hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda (HPA)
Os hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda (HPA os) ima središnju ulogu u fiziološkom odgovoru organizma na stres. Hipotalamus, sastavni dio mozga, proizvodi kortikotropin – oslobađajući hormon (od engl. corticotropine releasing hormone, CRH) koji potiče hipofizu na izlučivanje adrenokortikotropnog hormona (engl. adrenocorticotropic hormone, ACTH). ACTH u konačnici potiče nadbubrežnu žlijezdu na proizvodnju glukokortikoida (kortizola, tzv. hormona stresa).
Uslijed disfunkcije HPA osi, u oboljelih od fibromialgije, oslabljen je odgovor na stres.
Osim smanjenog odgovora na stres, zbog narušavanja uobičajenog cirkadijanog ritma oslobađanja kortizola (vrijednosti kortizola obično su najviše ujutro, nakon čega opadaju tijekom dana) dolazi do promjena u obrascima spavanja, poremećaja raspoloženja, pojačane osjetljivosti na bol te promjena u cirkulaciji, uključujući mikrocirkulaciju mišićnih vlakana.
Psihološki čimbenici kao što su kronični stres, anksioznost, depresija i posttraumatski stresni poremećaj, mogu dovesti do disregulacije HPA osi, što rezultira spomenutim promjenama u izlučivanju kortizola (najčešće su snižene jutarnje vrijednosti kortizola) i dodatno pogoršava simptome bolesti.
4. poremećaj u ravnoteži neurotransmitora (serotonin, dopamin, noradrenalin)
U oboljelih od fibromialgije obično je prisutan i poremećaj u ravnoteži neurotransmitora, serotonina, dopamina i noradrenalina, koji su važni u prijenosu živčanih signala povezanih s percepcijom boli, spavanjem i raspoloženjem.
5. mitohondrijska disfunkcija
U oboljelih od fibromialgije uočeni su znakovi disfunkcije mitohondrija, staničnih komponenti odgovornih za proizvodnju energije, uz snižene vrijednosti koenzima Q10.
6. okolišni čimbenici
Okolišni čimbenici kao što su infekcije (virusne ili bakterijske), fizičke traume (primjerice prometne nesreće), kirurški zahvati ili emocionalni stresni događaji mogu pridonijeti nastanku fibromialgije. Drugim riječima, ovi podražaji potaknuti razvoj ili pogoršanje simptoma u osoba koje imaju genetsku predispoziciju za nastanak fibromialgije.
Funkcionalno oslikavanje mozga (engl. neuroimaging) ukazalo je na funkcionalne promjene u mozgu oboljelih od fibromialgije. Odnosno, povećanu aktivnost u područjima odgovornim za obradu boli te smanjenu aktivnost u inhibicijskim putovima.
Premda fibromialgija uzrokuje bol u mišićima, nema dokaza da je uzrok u samim mišićima. Novija istraživanja upućuju na moguću ulogu fascije, vezivnog tkiva koje obavija mišiće, a koja je bogato opskrbljena živčanim završetcima.
Svi simptomi fibromialgije
Fibromialgiju (FM) karakterizira niz različitih kroničnih simptoma od kojih su najčešći bol, umor, poremećaji sna i kognitivne poteškoće.
1. bol
Središnji i najizraženiji simptom fibromialgije jest – bol. Bol može započeti lokalizirano, no s vremenom se širi na više skupina mišića. Intenzitet boli varira od osobe do osobe, no bol je kronična i proširena. Bol u cijelom tijelu nerijetko je udružena s osjećajem ukočenosti, osobito ujutro ili nakon dužeg mirovanja, te može biti popraćena trncima, žarenjem ili subjektivnim osjećajem oticanja u ekstremitetima.
Osjetljivost na bol osobito je izražena na određenih mjestima (tzv. bolne točke) mišićno – koštanog sustava. Tipična lokalizacija boli je u području zatiljka, vrata, ramena, prsnog koša, lumbalnog dijela kralježnice i bedara.
Bol se najčešće pojačava s promjenom vremena (osobito pri jakom vjetru i promjenama temperature), kao i pri izloženost fizičkom i psihičkom stresu.
U oboljelih žena, pojava i intenzitet boli dodatno su pod utjecajem hormona koji sudjeluju u regulaciji menstruacijskog ciklusa. Uočeno je da je u mnogih pacijentica percepcija boli izraženija u prvoj (folikularnoj) fazi menstruacijskog ciklusa, odnosno kada je i vrijednost estrogena veća.
2. umor
Umor je drugo važno obilježje fibromialgije, prisutno u gotovo svih oboljelih. Riječ je o kroničnom, izraženom fizičkom i mentalnom iscrpljenju koje ne prolazi nakon odmora te nije razmjerno prethodnom naporu.
Za razliku od normalnog umora nakon fizičke aktivnosti, umor u fibromialgiji karakteriziraju trajnost, nedostatak jasnog uzroka te izostanak osjećaja oporavka.
U mnogih, umor je prisutan čak i unatoč cjelonoćnom snu.
3. poteškoće u spavanju (nesanica)
U oboljelih od fibromialgije kvaliteta sna izrazito je narušena – san je površinski, prekinuti, odnosno česta su buđenja tijekom noći, uz prisutne teškoće pri uspavljivanju.
Nekvalitetni ili neobnavljajući san, pri kojem se ne postiže osjećaj odmora nakon spavanja, dodatno pridonosi osjećaju umora i iscrpljenosti.
Poremećaji spavanja, odnosno nemogućnost postizanja dubokog sna, usko su povezani s pojačanim osjećajem boli, smanjenom kognitivnom funkcijom i pogoršanjem raspoloženja, čime se stvara začarani krug.
4. kognitivna disfunkcija
U mnogih oboljelih od fibromialgije prisutne su i kognitivne poteškoće – tzv. moždana magla ili fibro – magla (od engl. fibro – fog) obilježena poteškoćama s pamćenjem i koncentracijom, uključujući oslabljeno procesuiranje informacija te oskudan vokabular.
Iako se ne radi o neurodegenerativnom procesu, subjektivni osjećaj mentalne „zamagljenosti“ može biti izrazito frustrirajući i utjecati na svakodnevno funkcioniranje.
Ostali simptomi fibromijalgije
Osim kronične boli, umora, poremećaja spavanja i kognitivnih poteškoća, fibromialgija je karakterizirana mnogim drugim pridruženim simptomima.
- anksioznost
- depresivno raspoloženje
- emocionalna labilnost
- glavobolje
- različiti obrasci poremećaja probave (nadutost, bolovi u trbuhu)
- osjetljivost na vanjske podražaje (buka, svjetlo, dodir, promjene temperature)
- smanjena tolerancija na stres i dr.
Kako se postavlja dijagnoza fibromialgije?
Dijagnoza fibromialgije postavlja se na osnovi detaljne osobne i obiteljske anamneze, kliničke procjene i standardiziranih dijagnostičkih kriterija, uz isključenje drugih reumatskih, neuroloških i endokrinoloških poremećaja.
5 dijagnostičkih kriterija za postavljanje dijagnoze fibromialgije
1. proširena bol prisutna u najmanje četiri regije od njih pet (gornji i donji ekstremiteti, trup)
2. simptomi prisutni u navedenim regijama najmanje tri mjeseca
3. indeks proširenosti boli (engl. widespread pain index, WPI) mora biti ≥ 7, a ljestvica težine simptoma (engl. symptom severity scale, SSS) ≥ 5, ili WPI 4 – 6 te SSS ≥ 9
4. dijagnoza fibromialgije neovisna je o drugim dijagnozama i ne isključuje prisutnost drugih bolesti
5. osjetljivost na pritisak u najmanje 11 od 18 specifičnih točaka na tijelu
Bolesti i stanja koja mogu oponašati ili koegzistirati s fibromialgijom
- upalne reumatske bolesti (reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus, Sjögrenov sindrom, spondiloartritis, reumatske polimialgije i miozitis)
- metabolički poremećaji (hipotireoza, hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom)
- infekcije (hepatitis, lajmska bolest)
- neurološki poremećaji
- miofascijalni bolni sindrom
- funkcionalne bolesti (sindrom iritabilnog crijeva, sindrom kroničnog umora, migrenske i tenzijske glavobolje)
U procesu obrade učini se i laboratorijska dijagnostika, elektromioneurografija (EMNG), RTG i MR, koji zapravo pomažu u isključenju drugih bolesti sa sličnim simptomima.
Upravo zbog mnogo bolesti i stanja koja se mogu prezentirati tegobama sličnim fibromialgiji, bolest nerijetko ostaje neprepoznata ili biva pogrešno dijagnosticirana.
U prosjeku, potrebno je oko pet godina za postavljanje točne dijagnoze.
Liječenje fibromialgije
Fibromialgija je do danas, nažalost, neizlječiva bolest. U liječenju fibromialgije optimalan je individualan te multidisciplinarni pristup. Cilj liječenja je ublažavanje simptoma, poboljšanje funkcionalnih sposobnosti te unaprjeđenje kvalitete života oboljelih.
Uz odgovarajuću terapiju lijekovima, provode se i odgovarajući fizioterapijski protokoli koji podrazumijevaju aerobne vježbe niskog do umjerenog intenziteta, vježbe snage i istezanja, a mogu se provoditi u suhim uvjetima ili u sklopu hidroterapije. Dodatno se primjenjuju potporne metode poput elektroterapije (TENS, CES), termoterapije te miofascijalne tehnike.
Fizioterapijska intervencija se često nadopunjuje psihološkim modalitetima, poput kognitivno – bihevioralne terapije, mindfulnessa i drugih oblika psihološke podrške, te suplementacijom (primjerice koenzimom Q10 i D – ribozom), čime se postiže sinergijski učinak u ublažavanju simptoma, jačanje psihološke otpornosti te poboljšanje svakodnevne funkcionalnosti.
Velika se pozornost pridaje i relaksacijskoj terapiji u obliku masaža, akupunkturi, vibracijskim terapijama te regulaciji prehrane.
U liječenju fibromialgije, osobito je važna edukacija oboljelih, kao i njihovih obitelji. S obzirom na prirodu same bolesti, razumijevanje simptoma, mogućih okidača, važnosti sveobuhvatnog pristupa, kao i prilagodbe načina života, ključno je za učinkovito upravljanje bolešću i očuvanje zadovoljavajuće kvalitete života.
Zaključak
Fibromijalgija je kronični sindrom koji se očituje proširenom mišićno – koštanom boli, no i mnogim drugim pridruženim simptomima izvan mišićno – koštanog sustava, što otežava i odgađa postavljanje dijagnoze, a samim time i liječenje.
Premda točan uzrok fibromialgije nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da ključnu ulogu u nastanku bolesti ima središnja senzibilizacija, odnosno pojačana osjetljivost središnjeg živčanog sustava na bolne, ali i nebolne podražaje.
Uz individualno prilagođen pristup liječenju, kao i aktivno sudjelovanje oboljelih osoba u procesu liječenja, moguće je postići značajno smanjenje intenziteta simptoma, povećanje funkcionalnosti te, u konačnici, poboljšanje kvalitete života.
Literatura:
1. Filipović T. Fibromyalgia: Understanding, Diagnosis and Modern Approaches to Treatment (2025.)
2. Zahirović N. Fibromyalgia – syndrome of chronic widespread pain
3. Buršić M. Prikaz bolesnika s fibromialgijom i mogućnosti liječenja
4. Lapat, G. Fizioterapijski postupci kod osoba oboljelih od fibromialgije
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
