Vitiligo je najčešći stečeni poremećaj pigmentacije kože koji nastaje kao rezultat gubitka melanocita – pigmentnih stanica kože. Bolest se očituje pojavom različito velikih područja depigmentacije kože, kose i/ili sluznica. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, u svih tipova kože, s jednakom učestalošću u oba spola. U otprilike polovine bolesnika, vitiligo se pojavljuje prije dvadesete godine života.
Vitiligo je bolest koja ne uzrokuje simptome, međutim, zbog česte stigmatizacije, estetski neprihvatljivog izgleda i kroničnog tijeka, može značajno narušiti kvalitetu života i utjecati na psihičko zdravlje oboljele osobe.
Što je to vitiligo i zašto nastaje?
Vitiligo je najčešći stečeni poremećaj pigmentacije koji nastaje kao rezultat oštećenja melanocita i posljedično njihove inaktivacije i/ili potpunog gubitka.
Melanociti su pigmentne stanice kože čija je glavna uloga zaštita stanica kože od štetnog djelovanja ultraljubičastog zračenja. Budući da melanociti daju pigment koži, ali i kosi, zbog gubitka melanocita u folikulima dlaka, nerijetka je i pojava sijedih vlasi.
Točan uzrok vitiliga nije poznat. Vjerojatno se radi o autoimunosnom poremećaju, uz koji su nerijetko pridružene i ostale autoimune bolesti (primjerice perniciozna anemija, atopijski dermatitis, psorijaza i dr.). Naime, imunološki sustav stvara protutijela protiv vlastitih stanica – melanocita, zbog čega dijelovi kože zahvaćeni vitiligom sadrže manju količinu pigmenta (melanina) ili ga uopće nema.
U druge moguće „okidače“ bolesti ubrajamo sljedeće:
- nedostatak vitamina D
- nedostatak folne kiseline
- stres i dr.
Kako prepoznati vitiligo?
Vitiligo se obično pojavljuje u obliku jednoličnih bjelkastih mrlja različitih veličina okruženih normalnom kožom. Područja zahvaćena promjenama ne tamne nakon izlaganja Sunčevoj svjetlosti te su sklona nastanku opeklina. Kožne promjene mogu biti lokalizirane na bilo kojem dijelu tijela, uključujući sluznice.
Najčešće zahvaćena područja su lice, vrat, okrajine, pazušne jame, preponska te genitalna regija, kao i dijelovi kože izloženiji trenju i traumi poput laktova, nadlanične strane šaka, stopala, gležnjevi te koljena.
Vitiligo klasificiramo u 3 osnovna oblika:
1. lokalizirani oblik – obilježen jednom ili nekoliko promjena koje se pojavljuju žarišno
2. generalizirani oblik – karakteriziran mnogobrojnim područjima depigmentacije
3. univerzalni oblik – obilježen depigmentacijskim promjenama koje su raspoređene gotovo po cijeloj površini kože, ponekad i u potpunosti prekrivajući tijelo
Vitiligo kod djece
Vitiligo se češće javlja u djevojčica nego u dječaka i to u dobi između 4. i 5. godine života.
Za razliku od odraslih, kod djece bolest rijetko zahvati više od 80 % tjelesne površine. Također, kod djece se vitiligo češće javlja zajedno s autoimunim i endokrinim bolestima kao što su šećerna bolest tip 1, Hashimotov tireoiditis, Addisonova bolest itd.
Kako se vitiligo dijagnosticira?
Vitiligo se dijagnosticira na temelju pažljivo uzete osobne i obiteljske anamneze te detaljnog fizikalnog pregleda cijelog tijela, uključujući genitalnu regiju te sluznice. Važan pomoćni alat u dijagnostici vitiliga jest specijalna (Woodova) lampa koja imitira UVA zrake te tako povećava vidljivost promjena na koži, što je dovoljno za postavljanje dijagnoze. U slučaju atipične prezentacije bolesti, potrebno je učiniti biopsiju kože.
Može li se vitiligo izliječiti?
U liječenju vitiliga na raspolaganju su nam različite terapijske opcije.
1. lokalno (topičko) liječenje
Provodi se primjenom tzv. imunomodulacijskih lijekova (kortikosteroidi, inhibitori kalcineurina) koji modificiraju (mijenjaju) prirodni tijek bolesti, te potiču obnovu i proizvodnju melanocita (repigmentaciju). Imunomodulacijski lijekovi obično predstavljaju prvi izbor u liječenju vitiliga.
Dugotrajna primjena topičkih kortikosteroida povezana je s brojnim nuspojavama poput atrofije kože, pojave teleangiektazija, što ograničava njihovu upotrebu, osobito na područjima sklonim ovim nuspojavama poput kože lica i vrata. Najčešće nuspojave topičkih inhibitora kalcineurina uključuju crvenilo, svrbež, osjećaj pečenja i žarenja, a smanjuju se ili nestaju s produljenom primjenom preparata.
Najbolja dostupna topikalna krema za vitiligo, prema najnovijim istraživanjima jest ruksolitinib.
2. sistemsko liječenje
Sistemska primjena kortikosteroida može izazvati nesanicu, akne, poremećaje menstruacijskog ciklusa te adrenalnu insuficijenciju (nedostatnost nadbubrežne žlijezde), zbog čega ih treba primjenjivati sukladno preporukama liječnika. Primjena sistemskih inhibitora kalcineurina, povezuje se s pojavnošću limfoma i nemelanomskih karcinoma kože.
3. fototerapija
Podrazumijeva kontrolirano izlaganje zahvaćene kože ultraljubičastom zračenju, čime se nastoji potaknuti migracija ostatnih melanocita kože, iz folikula dlaka te granica kožnih promjena, u područja zahvaćena vitiligom. Svjetlosna terapija uskospektralnim (engl. narrow band ultraviolet B) ultraljubičastim B (UVB) zračenjem smatra se „zlatnim standardom“ u liječenju vitiliga, a najbolji učinak pokazuje kada se primjenjuje u kombinaciji s topičkom terapijom.
Najčešće nuspojave su crvenilo, svrbež, peckanje, ljuštenje i suhoća kože.
4. kirurško liječenje
Predstavlja posljednju liniju u liječenju vitiliga i pristupa mu se tek kada dotad primijenjene metode nisu pokazale zadovoljavajuće rezultate.
Kirurška terapija temelji se na presađivanju (engl. grafting) zdravog dijela kože bolesnika, odnosno premještanju melanocita iz pigmentiranih dijelova kože, na područja zahvaćena depigmentacijom.
Alternativne metode u liječenju vitiliga
1. klimatoterapija
Mrtvo more, zbog svoga jedinstvenog geografskog položaja, posjeduje brojne prirodne osobitosti značajne za liječenje različitih oboljenja kože poput psorijaze, atopijskog dermatitisa, vitiliga i dr.
2. kamuflaža
Zbog emocionalnog stresa koji proizlazi iz promijenjene boje kože, korištenje proizvoda za prekrivanje može značajno poboljšati kvalitetu života oboljelih od vitiliga. Razlikujemo privremenu (šminka), polutrajnu (proizvodi za samotamnjenje) i trajnu (tetovaža) kamuflažu.
Kamuflaža se može kombinirati s aktivnom terapijom vitiliga.
Zaključno…
Pronalazak odgovarajuće terapijske opcije za vitiligo je težak te često i iscrpljujući proces. Premda postoji velik broj dostupnih metoda liječenja, zasad ne postoji univerzalna terapija koja bi bila učinkovita u svih bolesnika s vitiligom. Međutim, današnja saznanja u liječenju ove bolesti pružaju zadovoljavajuće rezultate.
Literatura:
1. Hrvatsko dermatovenerološko društvo. Brošura: Vitiligo – pitanja i odgovori
2. Mayo Clinic. Vitiligo
3. American Academy of Dermatology (AAD): Vitiligo: diagnosis and treatment
4. Vitiligo Society. What you need to know about vitiligo
5. U.S.News. Topical Cream May Restore Skin Pigmentation in People With Vitiligo
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
