Gestacijski dijabetes najčešći je metabolički poremećaj u trudnoći obilježen hiperglikemijom – povišenim vrijednostima glukoze u krvi. Šećernu bolest (lat. diabetes mellitus) možemo podijeliti u 3 osnovne skupine – dijabetes tip 1, dijabetes tip 2 te gestacijski dijabetes. Gestacijski dijabetes je oblik šećerne bolesti koji se prvi puta pojavljuje u trudnoći. Neliječen gestacijski dijabetes, povezan je s nizom komplikacija po zdravlje majke i ploda.
U tekstu koji slijedi pročitajte sve o gestacijskom dijabetesu – što je, zašto nastaje i kako ga prepoznati, ima li utjecaja na bebu, te kako se dijagnosticira i liječi.
Što je to gestacijski dijabetes?
Gestacijski dijabetes melitus (GDM) naziv je za šećernu bolest koja se prvi puta dijagnosticira u trudnoći. Riječ je o poremećaju metabolizma ugljikohidrata koji karakterizira povišena koncentracija glukoze u krvi (hiperglikemija).
Inzulinska rezistencija i trudnoća
Metabolizam glukoze fiziološki se mijenja s napredovanjem trudnoće, zbog utjecaja tzv. antiinzulinskih hormona posteljice nakon 20. tjedna trudnoće. Naime, zbog učinka spomenutih hormona, smanjuje se osjetljivost ciljnih tkiva (jetra, mišići, masno tkivo) na inzulin te dolazi do razvoja inzulinske rezistencije.
Kako bi se održala homeostaza metabolizma ugljikohidrata (glukoze) majke, organizmu je potrebno više inzulina, međutim ponekad, uslijed nedostatne funkcije gušterače, spomenuti zahtjevi trudnoće ne mogu biti ostvareni te dolazi do razvoja gestacijskog dijabetesa.
Osnovna obilježja gestacijskog dijabetesa jesu inzulinska rezistencija i disfunkcija stanica gušterače odgovornih za proizvodnju inzulina – hormona odgovornog za regulaciju šećera (glukoze) u krvi.
Gestacijski dijabetes najčešće nastaje u drugom tromjesečju trudnoće u žena čija je funkcija gušterače nedovoljna za prevladavanje inzulinske rezistencije.
Zašto nastaje gestacijski dijabetes?
Trudnoća je posebno stanje obilježenom nizom fizioloških promjena koje su neophodne kako bi podržale rast i razvoj ploda, pripremile tijelo na porođaj, omogućile oporavak nakon poroda te dojenje.
Trudnoća sama po sebi ima dijabetogeni učinak. Naime, tijekom trudnoće, uslijed intenzivnih hormonskih promjena koje utječu na metabolizam glukoze, dolazi do fiziološkog razvoja inzulinske rezistencije, odnosno smanjenja osjetljivosti tkiva na djelovanje inzulina.
Prilagodba na inzulinsku rezistenciju objašnjava se potrebom ploda (fetusa) za glukozom. Naime, u zdravih trudnica, zbog inzulinske rezistencije, nakon obroka dolazi do povećanja koncentracije glukoze u krvi, čime se omogućuje dostupnost glukoze za fetus, što mu je potrebno za rast i razvoj.
Inzulinska rezistencija napreduje s odmicanjem trudnoće i praćena je povećanom sekrecijom inzulina iz gušterače, kako bi se održala normalna razina glukoze u krvi. No, kada lučenje inzulina postane nedostatno da bi prevladalo rezistenciju na inzulin, razvija se intolerancija glukoze te nastaje gestacijski dijabetes.
Rizični čimbenici za nastanak gestacijskog dijabetesa
U nastavku navodimo nekoliko rizičnih čimbenika povezanih s nastankom gestacijskog dijabetesa.
- trudnoća u starijoj životnoj dobi
- trudnički dijabetes u prethodnoj trudnoći
- obiteljska anamneza gestacijskog dijabetesa
- prekomjerna tjelesna masa ili pretilost
- prekomjeran dobitak na težini tijekom trudnoće
- sindrom policističnih jajnika (PCOS)
- višeplodna trudnoća
- tjelesna neaktivnost
Gestacijski dijabetes simptomi
Gestacijski dijabetes obično ne uzrokuje primjetne znakove i simptome. No, mogući simptomi gestacijskog dijabetesa su pojačana žeđ i učestalo mokrenje.
Kako se postavlja dijagnoza gestacijskog dijabetesa?
Glukoza u trudnoći važan je parametar koji se obavezno provjerava kako bi se osiguralo zdravlje majke i djeteta tijekom gestacije.
Gestacijski dijabetes obično se dijagnosticira tijekom drugog tromjesečja trudnoće, kada su potrebe za inzulinom povećane.
Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se na temelju rezultata testa oralnog opterećenja glukozom (engl. oral glucose tolerance test, OGTT) koji se izvodi između 24. i 28. tjedna trudnoće.
OGTT testom se mjere vrijednosti glukoze u krvi natašte, te nakon jednog, odnosno dva sata od oralnog unosa glukoze (75 grama).
Kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za dijagnozu gestacijskog dijabetesa:
| Vrijeme | Vrijednosti glukoze u krvi (SZO) |
| natašte | ≥ 5,1 mmol/L |
| nakon 60 minuta | ≥ 10,0 mmol/L |
| nakon 120 minuta | ≥ 8,5 mmol/L |
Kriteriji za dijagnozu gestacijskog dijabetesa su zadovoljeni ako je jedna ili više vrijednosti glukoze u krvi jednaka ili veća od prikazanih.
*Ponovljeni OGTT preporučuje se napraviti nakon šest tjedana od porođaja.
GUK PROFIL U TRUDNOĆI
Određivanje profila glukoze podrazumijeva mjerenje vrijednosti glukoze u krvi u predviđenim vremenskim intervalima u dogovoru s Vašim liječnikom. Na osnovu izmjerenih vrijednosti Vaš liječnik dobiva detaljan uvid u fluktuacije koncentracija glukoze u krvi tijekom dana, što omogućuje prilagodbu liječenja i održavanje optimalne razine glukoze tijekom trudnoće.
Odgovarajuća glukoregulacija neophodna je za očuvanje zdravlja majke i ploda, kao i za sprječavanje komplikacija povezanih s dijabetesom u trudnoći.
Liječenje gestacijskog dijabetesa
Šećer u trudnoći može biti vrlo opasan ako se ne liječi.
Za postizanje zadovoljavajuće regulacije vrijednosti glukoze najčešće su dostatne jednostavne modifikacije životnog stila, uključujući pravilnu i uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost te kontrolu prirasta tjelesne mase u trudnoći.
Prehrana trudnica s gestacijskim dijabetesom (dijetoterapija)
U postizanju uravnotežene prehrane u trudnica s gestacijskim dijabetesom važno je osigurati odgovarajući unos kalorija. Trudnicama je u prosjeku dnevno potrebno 1800 kcal – 2500 kcal, što ovisi o indeksu tjelesne mase.
Uobičajeni plan prehrane za trudnice s gestacijskim dijabetesom uključuje tri glavna obroka te dva do tri međuobroka s udjelom ugljikohidrata porijekla cjelovitih žitarica, proteinima te nezasićenim masnim kiselinama.
Pravilna i uravnotežena prehrana pod kontrolom liječnika čini osnovu liječenja trudnica s gestacijskim dijabetesom i najčešće je dostatna za postizanje prihvatljive kontrole glukoze u krvi.
Tjelesna aktivnost
Tjelesna aktivnost prije i tijekom trudnoće smanjuje rizik za nastanak gestacijskog dijabetesa.
Fizička aktivnost i vježbanje u trudnoći preporučuje se svim trudnicama s urednim tijekom trudnoće. Prema dosadašnjim istraživanjima, rekreacijsko vježbanje umjerenog intenziteta tijekom trudnoće, sigurno je i povezano s nizom pozitivnih učinaka, uključujući smanjeni rizik za nastanak gestacijskog dijabetesa.
Uvođenje ili nastavak vježbanja umjerenim intenzitetom u trudnoći savjetuje se svim trudnicama bez kontraindikacija. No, vježbe u trudnoći, odnosno intenzitet, trajanja i vrste vježbi, potrebno je prilagoditi individualnim potrebama i fizičkom stanju trudnice.
Liječenje lijekovima
Kada se samo promjenom životnog stila ne postiže zadovoljavajuća regulacija glukoze u krvi, potrebno je liječenje lijekovima. Najčešće se uvodi terapija inzulinom koji je ujedno i prvi izbor u liječenju gestacijskog dijabetesa, budući da ne prolazi kroz posteljicu te nije zastupljen u mlijeku majke.
Samokontrola glukoze u krvi
Trudnicama se preporučuje svakodnevna samokontrola vrijednosti glukoze u krvi mjerenjem glukometrom ili potkožnim senzorom, četiri puta na dan, natašte te jedan ili dva sata nakon svakog većeg obroka.
Komplikacije gestacijskog dijabetesa
Gestacijski dijabetes u trudnoći, ako se ne liječi, može uzrokovati niz komplikacija tijekom trudnoće i porođaja.
- povišen arterijski krvni tlak (hipertenzija) u majke (gestacijska hipertenzija)
- preeklampsija (povišen krvni tlak i pojava bjelančevina u mokraći)
- eklampsija
- HELLP sindrom
- polihidramnij (prekomjerna količina plodove vode)
- abnormalnosti rasta fetusa (prekomjeran rast fetusa ili makrosomija)
- prijevremeni porođaj
- operativni porođaj (carski rez, instrumentalno dovršen porođaj)
- porođajne ozljede majke i ploda
- hipoglikemija ploda odmah po rođenju
Rast i razvoj ploda vrlo je složen proces koji ovisi o endokrinom statusu majke i fetusa. Najvažniji izvor energije za plod je glukoza, a inzulin je najvažniji hormon rasta. Uslijed hiperglikemije majke, zbog pojačanog prijelaza glukoze, dolazi do hiperglikemije fetusa i posljedično povećane proizvodnje inzulina iz gušterače ploda, što potiče njegov rast i dovodi do makrosomije.
Dugotrajne posljedice gestacijskog dijabetesa
Gestacijski dijabetes nakon poroda uobičajeno nestaje. No, u žena s trudničkim dijabetesom povećan je rizik za razvoj dijabetesa, najčešće tipa 2, nakon trudnoće. U djece majki koje su tijekom trudnoće imale trudničku šećernu bolest, imaju povećan rizik za razvoj pretilosti i dijabetesa tipa 2 kasnije u životu.
Zaključak
Dijabetes kod trudnica (gestacijski dijabetes) je privremeno stanje povezano s trudnoćom i obično nestaje nakon iste. Međutim, žene koje su razvile dijabetes tijekom trudnoće, izložene su povećanom riziku od razvoja dijabetesa tipa 2 kasnije tijekom života.
Promjena životnih navika, kao i prirast tjelesne mase unutar poželjnih okvira imaju glavnu ulogu u liječenju gestacijske šećerne bolesti i u većine trudnica to je dovoljno za kontrolu glukoze u krvi. U manjeg broja žena koje zadovoljavajuću glukoregulaciju ne mogu postići samo promjenom životnih navika, uvodi se inzulin.
Literatura:
1. Mayo Clinic. Gestational diabetes
2. PubMed. Normal pregnancy – a state of insulin resistance
3. Đelmiš J. Trudnička šećerna bolest
4. Update on treatment of gestational diabetes
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
