San se definira kao fiziološko nesvjesno stanje iz kojeg se čovjek može probuditi osjetnim podražajima. Spavanje prati niz fizioloških promjena, uključujući opuštanje mišića, usporavanje metabolizma, snižavanje krvnog tlaka i smanjenje frekvencije disanja.
S obzirom da je mozak metabolički najzahtijevniji organ, možemo očekivati da će nedostatak sna imati značajne učinke na kognitivne funkcije.
1. konsolidacija pamćenja
Konsolidacija pamćenja odnosi se na proces kojim se privremeno (kratkotrajno) sjećanje integrira i transformira u dugotrajno. U jednom istraživanju, uočeno je da oni koji su sudjelovali u testu dosjećanja imaju bolje rezultate ako se bili ispitivani nakon spavanja. Poteškoće u procesu konsolidacije pamćenja stoga mogu otežati procese učenja i zadržavanje novih informacija.
2. promjene u neuronskoj aktivnosti
Tzv. neuroimaging pokazao je promjene u obrascu neuralne aktivnosti, osobito u područjima prefrontalnog korteksa i talamusa. Prefrontalni korteks igra važnu ulogu u izvršnim funkcijama kao što su donošenje odluka, kontrola impulsa, pažnja i radno pamćenje koje, upravo zbog manjka sna, mogu biti poremećene. Zbog nemogućnosti održavanja pažnje, izvršavanje zahtijevnijih zadataka može biti uvelike otežano. Uz to, dolazi i do promjena emocionalne regulacije, pa se tako mogu pojaviti pojačana emocionalna reaktivnost, izraženi odgovor na stres i otežano nošenje s negativnim emocijama. S obzirom da je talamus važan integrator osjetnih informacija, nedostatak sna može poremetiti senzorne procese i percepciju.
3. metaboličke promjene
Nedostatak sna može izazvati promjene u lučenju kortizola, glavnog hormona stresa, čije se razine povećavaju u večernjim i noćnim satima. Povećano lučenje kortizola može poremetiti fiziološki cirkadijani ritam, izazvati metaboličke promjene, kao i promjene raspoloženja. Uočena je korelacija između (kratkoće) trajanja sna i povećanog rizika od razvoja šećerne bolesti tipa 2 i pretilosti.
4. promjena detoksifikacijskih mehanizama
Glimfatični sustav predstavlja glavni mehanizam detoksifikacije u središnjem živčanom sustavu. Kroz svoje pokuse na miševima, istraživači su pokazali da glimfatični sustav najučinkovitije funkcionira tijekom spavanja ili nesvjesnog stanja, dopuštajući cerebrospinalnoj tekućini da brzo teče i učinkovito uklanja otpadne tvari. Štoviše, otkrili su da je beta – amiloid (protein koji sudjeluje u oblikovanju plakova karakterističnih za Alzheimerovu bolest) dvostruko brže nestao u mozgu usnulih miševa u usporedbi s budnim miševima, što ukazuje na izravnu vezu između sna i procesa čišćenja mozga.
5. utjecaj na mentalno zdravlje
Manjak sna često koegzistira s poremećajima mentalnog zdravlja poput depresije i anksioznosti. Nesanica i nedostatak sna mogu pogoršati mentalne poremećaje, dok mentalni poremećaji također mogu potaknuti poteškoće s usnivanjem i manjak sna. Osobe s poremećajima mentalnog zdravlja tijekom spavanja provode više vremena manje obnavljajućim fazama sna nego u dubokoj REM fazi sna.
Zaključak
Manjak sna uvelike utječe na mozak i njegove kognitivne procese, emocionalnu regulaciju i sveopće zdravlje organizma. Osim što manjak sna može potencirati razvoj anksioznosti, depresije i povećanog odgovora na stres, kronični manjak sna sudjeluje i u razvoju strukturnih i funkcionalnih promjena u mozgu kao što su promjene u sinaptičkoj plastičnosti i neurokemijskoj ravnoteži.
Literatura:
1. PubMed. Effects of sleep deprivation on neural functioning
2. NIH. How sleep affects your health
3. Sleep drives metabolite clearance from the adult brain
4. Interactions between sleep, stress, and metabolism
Autor: Lara Paić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
