Vanjski okret bebe (VOG) je medicinski postupak okretanja ploda, preko majčina trbuha, iz stava zatkom u stav glavicom.
Uobičajeno se preporučuje nakon 36. tjedna trudnoće u žena koje nemaju kontraindikacija za isti.
Vanjski okret djeteta u trudnoći provodi se ciljem stvaranja optimalnih uvjeta za vaginalni porođaj, odnosno smanjenja rizika od dovršenja trudnoće carskim rezom.
Što je vanjski okret djeteta u trudnoći?
Vanjski okret (engl. external cephalic version, ECV) je postupak koji podrazumijeva okretanje ploda preko majčina trbuha rukama porodničara iz stava zatkom u stav glavicom.
Naime, dijete svojom veličinom, položajem, držanjem i stavom neposredno pred kraj trudnoće utječe na tijek porođaja. Stav ploda označava odnos vodeće česti djeteta prema zdjelici majke. Tako se stav dijeli na stav glavicom i stav zatkom.
Stav zatkom označava nepravilnost stava u kojem se plodov zadak nalazi nad unutrašnjim ušćem vrata maternice te čini vodeću čest u porođajnom kanalu. Opasnost vaginalnog porođaja u stavu zatkom jest u tome što je zadak u odnosu na glavicu puno mekši i znatno je manjeg opsega nego plodova glava.
Vanjski okret je siguran i vrlo učinkovit postupak koji sprječava vaginalni porođaj djeteta na zadak te smanjuje potrebu za carskim rezom.
Kada se izvodi vanjski okret djeteta u trudnoći?
Vanjski okret na glavu (VOG) preporučuje se svim trudnicama kojima je ultrazvučno potvrđen stav ploda zatkom nakon 36. tjedna trudnoće, a u kojih ne postoje nikakve kontraindikacije za izvođenje postupka. Kako bi se povećala vjerojatnost za spontani okret djeteta u stav glavicom, vanjski okret najčešće se izvodi u 37. tjednu trudnoće.
Kontraindikacije za postupak vanjskog okreta djeteta u trudnoći
Premda nema usuglašenih smjernica o podobnosti trudnica za vanjski okret bebe, u nastavku navodimo nekoliko postojećih kontraindikacija za izvođenje zahvata.
- placenta previa (predležeća posteljica)
- prijevremeno prsnuće plodovih ovoja
- dva ili više carska reza u prethodnim trudnoćama
- anomalije maternice (primjerice septirana maternica)
- višeplodna trudnoća (osim nakon porođaja prvog blizanca)
- srčana bolest majke
- oligohidramnion
- intrauterini zastoj rasta ploda
- pretilost majke
- (pre)patološki kardiotokografski zapis
- hipertenzija majke
- makrosomija ploda (> 4000 g)
- bilo kakve anomalije/malformacije ploda (primjerice hidrocefalus)
- porođaj koji je već započeo i dr.
Vanjski okret djeteta nakon prethodnog carskog reza
Vanjski okret bebe nakon prijašnjeg carskog reza je još uvijek kontroverzan. Istraživanja su pokazala da je vanjski okret siguran i uspješan kod žena koje su imale jedan carski rez kao i u žena koje su prije rađale isključivo vaginalnim putem. Nadalje, istraživanjima nisu dokazane komplikacije niti slučajevi rupture maternice nakon pokušaja vanjskog okreta ploda kod žena koje su imale carski rez.
Kako se izvodi vanjski okret djeteta?
1. priprema za postupak
Prije izvođenja postupka vanjskog okreta potrebno je napraviti ultrazvučni pregled, procijeniti vitalnost fetusa, najčešće s pomoću kardiotokografije (CTG) te informirati trudnicu o koracima, rizicima te mogućim komplikacijama zahvata, kao i dobiti informirani pristanak na isti.
U većine trudnica, prije vanjskog okreta, primjenjuje se tokolitik, s obzirom na to da se pokazalo da isti pridonosi relaksaciji maternice te povećava uspjeh izvođenja zahvata. Dodatno, u Rh D – negativnih trudnica potrebno je primijeniti i profilaksu anti – D imunoglobulinom.
Važno je da postupak vanjskog okreta provodi iskusni porodničar, isključivo u okruženju gdje je moguće izvođenje hitnog carskog reza dođe li do komplikacija.
U iskusnog porodničara, uspjeh vanjskog okreta je između 50 i 70 %.
2. izvođenje postupka
Tijekom izvođenja vanjskog okreta trudnica se nalazi na tvrdom stolu za pregled. Ono što je potrebno jest da trudnice maksimalno relaksiraju trbušnu stijenku te da u slučaju bilo kakve nelagode i/ili boli upozore porodničara, kako bi prilagodio tehniku (pritisak) izvođenja zahvata. Netom prije postupka, na trbuh trudnice nanosi se ultrazvučni gel ili sredstvo koje olakšava klizanje ruku po koži trudnice, a samim time pridonosi i lakšoj manipulaciji fetusom.
Suradljivost trudnica tijekom postupka značajno povećava vjerojatnost uspjeha zahvata.
Ručno okretanje bebe može se izvoditi u smjeru kazaljke na satu, odnosno u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu.
Nakon izvođenja vanjskog okreta ploda radi se ponovno ultrazvučni pregled kako bi se utvrdio stav u kojem se plod nalazi te još jedan CTG zapis za provjeru stanja ploda.
Ne preporučuje se izvoditi više od četiri pokušaja vanjskog okreta ploda u jednom danu te postupak ne smije trajati više od 10 minuta.
Uspješnost vanjskog okreta
Uspješnost postupka vanjskog okreta djeteta iznosi između 40 – 70 %. Uspješnost je veća u višerodilja.
U čimbenike koji su povezani sa smanjenom uspješnošću vanjskom okreta ubrajamo:
- prvorodilje
- ženski spol fetusa
- posteljica s prednje strane maternice
- smanjena količina plodove vode
- pretilost majke
- pojačan tonus maternice i dr.
S obzirom na to da se ishod procedure ne može u potpunosti predvidjeti, nužno je da trudnica kod koje se planira vanjski okret bude odgovarajuće informirana, suradljiva te pokazuje želju za vaginalnim porođajem za koji je prethodno utvrđeno da ne postoje kontraindikacije.
Komplikacije vanjskog okreta
Vanjski okret djeteta povezuje se s malim rizikom od komplikacija, međutim one postoje.
Upravo zato, vrlo je važno da se da se vanjski okret bebe izvodi u sigurnom okruženju, gdje je u svakom trenutku moguće praćenje stanja ploda, kao i izvođenje hitnog carskog reza.
Neke od mogućih komplikacija navodimo u nastavku.
- abrupcija posteljice
- hitan carski rez
- prolaps pupčane vrpce
- vaginalno krvarenje
- prsnuće plodovih ovoja
- fetomaternalna transfuzija (prolazak djetetove krvi u majčin krvotok preko posteljice)
- kratkotrajne (pre)patološke promjene u radu srca ploda
- unutarmaternična smrt ploda
Zaključak
Vanjski okret ploda je postupak u kojem se plod preko majčinog trbuha manipulacijom, odnosno pokretima ruku opstetričara, okreće iz stava zatkom u stav glavicom.
Provodi se s ciljem stvaranja optimalnih uvjeta za vaginalni porođaj te smanjenja rizika i komplikacija povezanih s porođajem zatkom ili carskim rezom.
Premda su komplikacije izvođenja vanjskog okreta djeteta rijetke, one su moguće. Stoga, važno je da se izvođenje postupka provodi u sigurnom okruženju koje omogućuje pravovremene intervencije, po potrebi.
Uspješnost postupka iznosi između 40 i 70 %, a ovisi o više čimbenika, uključujući gestacijsku dob, količinu plodove vode, tonus maternice, položaj posteljice, kao i o iskustvu porodničara.
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
