Sideropenična anemija jest anemija koja nastaje uslijed nedostatka željeza u organizmu.
Željezo je sastavni dio hemoglobina, bjelančevine crvenih krvnih stanica (eritrocita). Funkcija hemoglobina jest prijenos kisika po cijelome organizmu. Naime, željezo u hemoglobinu veže kisik i prenosi ga do svih stanica u organizmu. Nakon što se u stanici kisik oslobodi, za željezo se veže ugljikov dioksid koji se krvlju prenosi do pluća, gdje se otpušta i ponovno dolazi do vezanja kisika.
Sideropenična anemija je obično posljedica smanjenog unosa željeza, poremećaja u apsorpciji željeza u probavnom traktu, gubitka krvi ili povećane potrebe organizma za željezom.
Što je to sideropenična anemija?
Anemija označava nedostatak crvenih krvnih stanica (eritrocita) i/ili hemoglobina.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), anemija je određena koncentracijom hemoglobina (Hb) < 130 g/L za muškarce, < 120 g/L za žene i < 110 g/L za trudnice. Također, anemija se može definirati i kao smanjena sposobnost krvi za prijenos kisika.
Sideropenična anemija ili anemija uzrokovana nedostatkom željeza, najčešći je oblik anemije, u odraslih i djece.
Zbog nedostatne količine željeza u organizmu, smanjena je proizvodnja hemoglobina – proteina crvenih krvnih stanica (eritrocita). Posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva.
Sideropenična anemija najčešći je oblik anemije u svijetu, no i u Hrvatskoj.
Metabolizam i dnevni promet željeza u organizmu
Hranom prosječno unosimo 10 – 20 mg željeza na dan, a od toga se apsorbira 1 – 2 mg, koliko se i fiziološki gubi (odljuštenim stanicama sluznice crijeva, menstruacijom).
Prehrambeni izvori željeza su meso, perad i riba te, u značajno manjoj mjeri, namirnice biljnog podrijetla poput lisnatog zelenog povrća i nekih cjelovitih žitarica.
Apsorpcija željeza započinje u želudcu gdje se željezo iz hrane reducira (Fe3+ u Fe2+).
Najveći dio željeza iz hrane apsorbira se u dvanaesniku, početnom dijelu tankog crijeva.
U cirkulaciji, željezo se veže za transferin (transportnu bjelančevinu). Transferin je glavni prijenosnik željeza u organizmu. Najveći dio željeza (75 %) prenosi se u koštanu srž gdje se iskorištava za eritropoezu (proizvodnju crvenih krvnih stanica). 10 – 20 % željeza pohranjuje se u obliku feritina (rezerve željeza) u jetri i srcu, a 5 – 15 % u makrofagima i retikuloendotelnom sustavu.
Ako je prisutna nedovoljna količina željeza, organizam koristi željezo pohranjeno u feritinu.
Nema fizioloških mehanizama izlučivanja željeza. Postoji li višak željeza, odnosno preopterećenje stanica i organizma željezom, nastupa toksičnost i stanična smrt.
Zašto nastaje sideropenična anemija?
Uzroci sideropenične anemije su mnogobrojni.
1. smanjen unos željeza prehranom
Sideropenična anemija može nastati uslijed neadekvatnog unosa željeza hranom, odnosno konzumacije prehrane s niskim sadržajem željeza (veganska ili vegetarijanska prehrana).
2. poremećaji u apsorpciji željeza u probavnom traktu
Smanjena apsorpcija željeza iz probavnog trakta može biti posljedica kirurških zahvata (gastrektomija, duodenalna premosnica), određenih zdravstvenih stanja (infekcija s Helicobacter pylori, celijakija, atrofični gastritis, upalne bolesti crijeva) i/ili primjene nekih lijekova (inhibitori protonske pumpe).
Želučana kiselina (HCl) potrebna je za pretvorbu Fe3+ u Fe2+ te apsorpciju željeza biljnog podrijetla. Stanja u kojima se ne izlučuje HCl, kao i stanje nakon gastrektomije otežat će apsorpciju željeza. Dakle, smanjena kiselost želudca smanjuje sposobnost pretvorbe Fe3+ u Fe2+, a samim time i apsorpciju željeza u crijevima.
3. kronični gubitak krvi
Gubitak krvi može biti fiziološki, što se odnosi na žene s obilnim mjesečnicama. Odrastao muškarac fiziološki praktički ne gubi željezo. U druge moguće uzroke ubrajamo krvarenja iz probavnog sustava (ezofagitis, erozivni gastritis, ulkusna bolest, hemoroidi, zloćudna bolest).
4. povećana potreba organizma za željezom
Potreba organizma za željezom osobito je povećana u vrijeme intenzivnog rasta i razvoja (dojenčad, predškolska djeca, adolescenti), u trudnoći (uglavnom tijekom drugog i trećeg tromjesečja) te tijekom dojenja.
Nastanak sideropenične anemije je postupan. Mali gubitci željeza koji traju godinama najprije uzrokuju manjak željeza (sideropeniju) u krvi, a zatim posljedično i sideropeničnu anemiju.
Razvoj sideropenične anemije
1. faza – latentna sideropenija
Početni manjak željeza, organizam nadoknađuje zalihama iz feritina, čime zadovoljava potrebe organizma. Željezo u krvi (serumu) je u granicama normale, a vrijednost feritina je snižena.
U ovoj fazi, oboljeli često nemaju još nikakvih simptoma.
2. faza – manifestna sideropenija
Uz smanjene zalihe željeza (feritin) u organizmu, smanjena je i razina željeza u serumu. Pojavljuju se prvi simptomi u obliku umora te smanjene tolerancije napora, no još uvijek nije došlo do razvoja anemije.
Manjak željeza ili sideropenija je jedan od najčešćih prehrambenih deficita.
3. faza – sideropenična anemija
U trećoj fazi, dolazi i do pada vrijednosti hemoglobina te vrijednosti eritrocitnih indeksa (MCV i MCH), odnosno do razvoja anemije i pratećih simptoma.
NEDOSTATAK ŽELJEZA simptomi
Manjak željeza u krvi može uzrokovati niz znakova i simptoma.
- umor
- bljedilo kože i sluznica
- smanjena tjelesna izdržljivost
- netolerancija napora
- manjak koncentracije
- gubitak kose
- nedostatak zraka
- palpitacije
- nepodnošenje hladnoće
- slabost noktiju
Dijagnoza sideropenične anemije
Dijagnoza sideropenične anemije postavlja se na osnovi pažljivo i detaljno uzete anamneze (prehrambene navike, lijekovi, kirurški zahvati), fizikalnog pregleda i prisutnosti karakterističnih znakova i simptoma te krvnih laboratorijskih pretraga.
Krvna slika pokazuje normalan ili smanjen broj eritrocita, snižene vrijednosti hemoglobina i hematokrita. Vrijednosti željeza u serumu i feritina su smanjene, a vrijednosti transferina (ukupnog i nezasićenog) su povišene.
Manjak željeza u organizmu može biti apsolutni i funkcionalni. Apsolutni manjak željeza podrazumijeva sniženu razinu željeza (Fe) u serumu, povišen UIBC (nezasićen kapacitet vezanja željeza, engl. unsaturated iron binding capacity), sniženu zasićenost transferina (sniženi omjer Fe i i TIBC – ukupni kapacitet vezanja željeza, engl. total iron binding capacity), te sniženi feritin.
Feritin je najosjetljiviji i najpouzdaniji laboratorijski pokazatelj apsolutnog manjka, odnosno nedostatka željeza i zaliha željeza u organizmu.
Apsolutni manjak željeza karakterističan je za sideropeničnu anemiju, dok je funkcionalni manjak željeza obilježje anemije kronične bolesti. Naime, funkcionalni manjak željeza nastaje uslijed nedovoljne apsorpcije i fiziološkog iskorištavanja željeza, a rezerve željeza su očuvane ili čak povišene (uredan ili povišen feritin). Ovo stanje prisutno je u nekih upalnih ili kroničnih bolesti (reumatoidni artritis, bubrežne bolesti, srčano popuštanje i dr.).
Liječenje sideropenične anemije
Liječenje sideropenične anemije provodi se ovisno o osnovnom uzroku. Nakon toga, potrebno je korigirati anemiju i popuniti zalihe željeza.
U liječenju (nadoknadi) željeza rabe se peroralni i parenteralni pripravci željeza. Parenteralni pripravci rezervirani su za one pacijente koji zbog nuspojava ne toleriraju peroralno željezo te one koji zbog bolesti probavnog sustava nisu u mogućnosti apsorbirati željezo.
1. peroralni pripravci željeza
Primjena peroralnih pripravaka željeza učinkovita je u većine bolesnika sa sideropeničnom anemijom.
Preporučena doza elementarnog željeza iznosi 100 – 200 mg/dan. Dodatak vitamina C poboljšava apsorpciju lijeka (primjenjuje se 2x na dan 250 – 500 mg). Oralna terapija sideropenične anemije zasniva se na uzimanju soli željeza u obliku željezo sulfata, željezo glukonata ili željezo fumarata. Najčešće se koristi željezo sulfat. Primjenjuje se u obliku tableta za odrasle te kao tekući preparat za djecu. Liječenje prosječno traje 3 – 6 mjeseci.
Najčešće nuspojave jesu mučnina, povraćanje, konstipacija, metalni okus u ustima te tamna stolica.
2. parenteralni pripravci željeza
Parenteralni pripravci željeza primjenjuju se u oboljelih s teškom sideropeničnom anemijom, malapsorpcijskom sindromom (upalne bolesti crijeva, celijakija, operativni zahvati probavne cijevi) ili onih koji ne podnose peroralno željezo.
Literatura:
1. Cleveland Clinic. Iron – deficiency anemia
2. Mayo Clinic. Iron deficiency anemia – symptoms & causes
3. American Society of Hematology. How is iron deficiency treated?
4. Johns Hopkins Medicine. Treatment for iron – deficiency anemia
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
