Serklaža vrata maternice je kirurški postupak koji se izvodi tijekom trudnoće u svrhu sprječavanja prijevremenog porođaja, a samim time i negativnih ishoda vezanih uz isti.
Riječ je o jednostavnom zahvatu kojim se nastoji odgoditi porođaj do postizanja odgovarajuće zrelosti djeteta.
Što je to cervikalna serklaža i kada je potrebna?
Cervikalna serklaža je medicinski naziv za kirurški zahvat na cerviksu, vratu maternice, koji se provodi u svrhu sprječavanja prijevremenog porođaja ili pobačaja. Ovim zahvatom nastoji se onemogućiti prijevremeno širenje (otvaranje) vrata maternice te očuvati trudnoća do postizanja optimalne zrelosti djeteta.
Glavni razlog (indikacija) za serklažu je cervikalna insuficijencija, o čemu govorimo u nastavku.
Fiziološke promjene vrata maternice tijekom trudnoće i porođaja
Vrat maternice (lat. cervix) prolazi kroz niz fizioloških promjena kako bi omogućio normalan tijek trudnoće i porođaja.
Tijekom trudnoće vrat maternice je tvrd, dugačak i zatvoren, sve do kasnog trećeg tromjesečja kada, u svrhu pripreme za porođaj, polako omekšava i skraćuje se. U konačnici, vrat maternice se postupno otvara, što omogućuje prolazak djeteta u porođajni kanal.
Normalna duljina vrata maternice tijekom prvog i drugog tromjesečja trudnoće je otprilike 35 do 40 mm. U trećem tromjesečju, cerviks se normalno skraćuje, čak do 25 mm, a ponekad i više od navedenog, osobito u višerotkinja.
Što je cervikalna insuficijencija i zašto nastaje?
Kao što smo prethodno spomenuli, vrat maternice u trudnoći prolazi kroz mnoge fiziološke promjene u svrhu očuvanja trudnoće i pripreme za porođaj. Ponekad, do tih promjena dolazi prije predviđenog vremena, što može potaknuti prijevremeni porođaj ili spontani pobačaj.
Cervikalna insuficijencija (nedostatnost vrata maternice) podrazumijeva prijevremeno otvaranje vrata maternice tijekom drugog tromjesečja trudnoće, što onemogućuje održavanje trudnoće. Riječ je o bezbolnom širenju vrata maternice koje uobičajeno nije praćeno kontrakcijama. Točan mehanizam nastanka cervikalne insuficijencije nije u potpunosti poznat. Smatra se da nastaje uslijed strukturnih ili funkcionalnih oštećenja cerviksa.
Insuficijencija vrata maternice važan je uzrok prijevremenog porođaja i kasnog spontanog pobačaja.
Rizični čimbenici za nastanak cervikalne insuficijencije
- prethodni zahvati na vratu maternice (kiretaža, konizacija)
- ozljede vrata maternice prethodnim porođajima
- prethodni prijevremeni porođaji
- prirođene bolest vezivnog tkiva majke (Ehlers – Danlosov sindrom, Marfanov sindrom)
- Müllerove anomalije (prirođene malformacije maternice)
- prethodna serklaža vrata maternice
- ponavljajući spontani pobačaji tijekom drugog tromjesečja trudnoće
- upale/infekcije vrata maternice
Simptomi cervikalne insuficijencije
Cervikalna insuficijencija uobičajeno ne uzrokuje simptome te do prijevremenog porođaja, nažalost, često dolazi bez znakova upozorenja.
Međutim, ponekad simptomi mogu biti prisutni.
- grčevi u donjem dijelu trbuha
- osjećaj pritiska u zdjelici
- pojačan vaginalni iscjedak
- točkasto krvarenje (engl. spotting) iz rodnice
Kako se postavlja dijagnoza cervikalne insuficijencije?
Dijagnoza cervikalne insuficijencije postavlja se na osnovi anamneze, ginekološkog te ultrazvučnog pregleda, odnosno cervikometrije.
Ultrazvučna cervikometrija, odnosno ultrazvučno mjerenje duljine cerviksa (vrata maternice) tijekom drugog tromjesečja trudnoće, od iznimne je važnosti u prepoznavanju žena sa skraćenim cerviksom te procjeni rizika od prijevremenog porođaja.
Cervikometrija se najčešće izvodi između 15. i 22. tjedna trudnoće, obično tijekom provođenja Anomaly scan – a. Cerviks se smatra skraćenim ako je duljine manje od 25 mm prije 24. tjedna trudnoće.
Duljina cerviksa manja od 25 mm smatra se rizičnim čimbenikom za prijevremeni porođaj.
Liječenje cervikalne insuficijencije
U liječenju cervikalne insuficijencije, u žena s poznatim rizičnim čimbenicima, uobičajeno se primjenjuje serklaža. No, u žena sa skraćenim vratom maternice, bez povijesti prijevremenog porođaja te aktivnih znakova porođaja, preporučuje se primjena progesterona.
Ograničavanje aktivnosti trudnice, mirovanje u krevetu te suzdržavanje od spolnih odnosa, nisu se pokazali učinkovitima u liječenju cervikalne insuficijencije te sprječavanju prijevremenog porođaja.
Tipovi serklaže
Tri su osnovna tipa serklaže.
1. elektivna serklaža
Elektivna (dogovorena) serklaža u trudnoći indicirana je u žena s poznatim rizičnim čimbenicima za nastanak cervikalne insuficijencije. Uobičajeno se izvodi u žena koje su imale jedan ili više prijevremenih porođaja i/ili spontanih pobačaja povezanih s cervikalnom insuficijencijom, kao i u žena u kojih je u prethodnim trudnoćama postavljen šav serklaže.
Elektivna serklaža se obično izvodi tijekom prvog tromjesečja trudnoće.
2. selektivna serklaža
Kao što i sam naziv govori, selektivna serklaža se provodi selektivno, odnosno na osnovi utvrđenih čimbenika rizika (prethodni prijevremeni porođaj/i, odnosno porođaj prije 34. tjedna trudnoće, s ili bez drugih pridruženih čimbenika rizika) te ultrazvučno izmjerene duljine cerviksa kraće od 25 milimetara, u jednoplodnoj trudnoći.
Obično se provodi prije 24. tjedna trudnoće.
3. hitna serklaža
Hitna serklaža izvodi se u trudnica, prije 24. tjedna trudnoće, s uznapredovalom dilatacijom (širenje/otvaranje) cerviksa, pod uvjetom da nema znakova aktivnog porođaja (kontrakcija maternice), infekcije plodovih ovoja te abrupcije posteljice.
Kontraindikacije za serklažu vrata maternice
U određenim okolnostima, serklaža se ne smije izvoditi.
- nakon 24. tjedna trudnoće
- ultrazvučno izmjerene duljine cerviksa manje od 15 mm
- potvrđene infekcije vrata maternice
- infekcije plodovih ovoja
- prolabiranih plodovih ovoja
- prsnuća plodovih ovoja
- prisutnosti kontrakcija maternice
- prisutnosti krvarenja iz rodnice
Također, važno je istaknuti da serklaža nije preporučljiva u višeplodnim trudnoćama.
Kako izgleda zahvat cervikalne serklaže?
Zahvat cervikalne serklaže izvodi se pod lokalnom anestezijom, a podrazumijeva postavljanje kružnog šava oko vrata maternice, kojem se pristupa putem rodnice (transvaginalno) ili trbušne stijenke (transabdominalno) majke.
Ovim postupkom nastoji se pružiti strukturna potpora cerviksu te ograničiti prijevremeno skraćivanje i otvaranje vrata maternice.
Šav serklaže uobičajeno se uklanja između 36. i 38. trudnoće, ili neposredno prije porođaja.
Prije samog postupka serklaže, potrebno je učiniti bris na bakterijsku vaginozu, gonoreju, klamidiju i trihomonijazu, kako bi se isključila infekcija vrata maternice.
Komplikacije serklaže vrata maternice
Kao i svaki kirurški zahvat, serklaža u trudnoći povezana je s određenim rizicima i komplikacijama.
Neke od mogućih komplikacija ovog zahvata navodimo u nastavku.
- korioamnionitis (upala plodovih ovoja)
- prolaps plodovih ovoja
- prijevremeno prsnuće plodovih ovoja (vodenjaka)
- krvarenje nakon zahvata
- ozljeda vrata maternice
- pobačaj
- prijevremeni porođaj
- sepsa i dr.
Oporavak nakon serklaže
Nakon postavljanja šava serklaže važno je osigurati dovoljno vremena za odmor i oporavak.
Tijekom razdoblja oporavka, koje uobičajeno traje sedam do deset dana, važno je izbjegavati prekomjerna naprezanja te podizanja teških predmeta. Također, važno je suzdržati se od spolnih odnosa. Nadalje, premda je održavanje higijene vrlo važno, izbjegavajte kupanje u kadi ili dugotrajno tuširanje.
Kako bi dodatno podržali proces oporavka ne zaboravite na konzumaciju pravilne i uravnotežene prehrane te odgovarajuć unos tekućine.
Literatura:
1. PubMed. Cervical cerclage
2. Cleveland Clinic. What is cervical cerclage
3. Mayo Clinic. Incompetent cervix
4. MSD Manual. Etiology of cervical insufficiency
5. Diagnosis and management od cervical insufficiency
Autor: Monika Babić
Objavljeni tekstualni sadržaj predstavlja intelektualno vlasništvo fizičke osobe – Monika Babić te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava.
